ESOTC 2025: rekordni toplinski valovi od Mediterana do Arktika, smanjenje ledenjaka i snježnog pokrivača

Stanje klime u Europi 2025. | Europa se od 1980-ih zagrijava dvostruko brže od globalnog prosjeka

Brzo zagrijavanje u Europi smanjuje snježni i ledeni pokrivač, dok opasno visoke temperature zraka, suša, toplinski valovi i rekordne temperature oceana utječu na regije od Arktika do Mediterana. Europa je, zajedno s mnogim drugim dijelovima svijeta, izložena sve većim utjecajima klimatskih promjena – od rekordnih toplinskih valova na kopnu i moru, do razarajućih šumskih požara i kontinuiranog gubitka bioraznolikosti – s posljedicama za društva i ekosustave diljem Europe.

Ovi nalazi objavljeni su 29. travnja 2026. u okviru Izvješća o stanju klime u Europi u 2025. godini (European State of the Climate – ESOTC), koje su izradili Europski centar za srednjoročne vremenske prognoze (European Centre for Medium-Range Weather Forecasts – ECMWF), koji upravlja uslugama Copernicus službe za klimatske promjene (C3S), i Svjetska meteorološka organizacija (World Meteorological Organization – WMO).

Izvješće objedinjuje rad oko stotinu znanstvenih suradnika i pruža sveobuhvatan pregled ključnih promjena klimatskih pokazatelja za Europu, kontinent koji se najbrže zagrijava na svijetu, uključujući hladna okruženja, morske ekosustave, rijeke i jezera, rizik od požara i drugo.

• Lijevo: Kumulativna promjena mase ledenjaka (Gt) za europske regije ledenjaka od 1976. do 2025. Gt = gigatone = 1 milijarda tona. Podaci: WGMS. © WGMS/C3S/ECMWF. Desno: Brzina kretanja leda ledene ploče Grenlanda za hidrološku godinu 2025. Podaci: IMBIE, ENVEO. © ENVEO/C3S/ECMWF

Očite posljedice klimatskih promjena u Europi

Nakon rekordnih temperatura zabilježenih 2023. i 2024. godine, na globalnoj razini 2025. bila je treća najtoplija godina u povijesti mjerenja. Svaka od posljednjih 11 godina ubraja se među 11 najtoplijih, a posljednje tri bile su ujedno i tri najtoplije. Trenutačna razina globalnog zagrijavanja procjenjuje se na oko 1,4 °C iznad predindustrijske razine. Ako se zagrijavanje nastavi sadašnjim tempom, granica od 1,5 °C mogla bi biti dosegnuta do kraja ovog desetljeća, odnosno više od desetljeća ranije nego što se predviđalo u trenutku potpisivanja Pariškog klimatskog sporazuma.

Koncentracije stakleničkih plinova, ugljikova dioksida i metana, nastavile su rasti, a opožarene površine i emisije iz požara dosegnule su rekordne razine, pri čemu su najveći doprinos dali požari u Španjolskoj i Portugalu u kolovozu 2025.

Toplinski valovi postaju sve češći, intenzivniji i dugotrajniji, dok ekstremne oborine uzrokuju razorne poplave. Ledenjaci u svim europskim regijama nastavljaju se topiti, a površina i masa snježnog pokrivača na kraju sezone bile su treće najniže u povijesti mjerenja. Klimatske promjene utječu i na bioraznolikost koja je ključna za održivu budućnost. Uočene su promjene u obrascima oborina, uključujući porast intenziteta najekstremnijih događaja.

• Ova vizualizacija podataka, temeljena na podacima C3S-a, pruža uvid u trendove zagrijavanja diljem Europe. Najbrže zagrijavanje bilježi se u sjevernim visokim geografskim širinama, osobito na Arktiku, kao i u srednjoj i istočnoj Europi. Arktičko područje, prikazano tamnocrvenom bojom, regija je koja se najbrže zagrijava na Zemlji, s porastom temperature od oko 0,75 °C po desetljeću od sredine 1990-ih. Područje zahladnjenja nad sjevernim Atlantikom upućuje na trend smanjenja temperature, koji je ublažio zagrijavanje na Islandu od oko 2011. © Europska unija, Copernicus Climate Change Service Data

Tijekom 2025. godišnje temperature bile su iznad prosjeka na gotovo cijelom europskom kontinentu (najmanje 95 %), a nekoliko zemalja sjeverne Europe zabilježilo je svoju najtopliju ili drugu najtopliju godinu. Ostali aspekti klime pokazivali su snažne kontraste: sjeverozapadna i srednja Europa bile su znatno sunčanije od prosjeka, dok je Pirenejski poluotok bio oblačniji i vlažniji. Oluje i poplave pogodile su neka područja kontinenta, ali ekstremne oborine i poplave bile su manje rasprostranjene nego prethodnih godina. Temperatura površine mora u europskom oceanskom području bila je najviša otkad postoje mjerenja, uz morske toplinske valove diljem europskih mora, dok je snježni pokrivač bio treći najniži u povijesti mjerenja.

„Europsko izvješće o stanju klime još jednom pokazuje da su klimatske promjene stvarnost za Europu, naglašavajući važnost neovisnog, vrhunskog sustava promatranja Zemlje. Copernicus pruža informacije koje su nam potrebne za donošenje odluka koje će oblikovati otporniju, održiviju i snažniju budućnost Europe”, izjavio je Andrius Kubilius, povjerenik Europske komisije za obranu i svemir.

Ključni nalazi izvješća

• Na najmanje 95 % europskog kontinenta u 2025. godini zabilježene su iznadprosječne godišnje temperature.
• Rekordni trotjedni toplinski val pogodio je subarktičku Fenoskandiju, područje koje obuhvaća Skandinaviju i poluotok Kolu, pri čemu su temperature u blizini i unutar Arktičkog kruga prelazile 30 °C.
• Ledenjaci u svim europskim regijama zabilježili su neto gubitak mase, pri čemu je Island zabilježio drugi najveći gubitak ledenjaka u povijesti mjerenja. Snježni pokrivač bio je 31 % ispod prosjeka, a ledena ploča Grenlanda izgubila je 139 gigatona, odnosno 139 milijardi tona leda.
• Godišnja temperatura površine mora za europsku regiju bila je najviša u povijesti mjerenja, a 86 % regije iskusilo je najmanje „snažne” morske toplinske valove.
• Šumski požari zahvatili su oko 1.034.550 hektara, što je dosad najveća zabilježena površina.
• Protok rijeka diljem Europe bio je ispod prosjeka tijekom 11 mjeseci u godini, pri čemu je 70 % rijeka imalo ispodprosječne godišnje protoke.
• Oluje i poplave pogodile su tisuće ljudi diljem Europe, iako su ekstremne oborine i poplave bile manje rasprostranjene nego prethodnih godina.
• Obnovljivi izvori energije osigurali su gotovo polovicu (46,4 %) električne energije u Europi u 2025., pri čemu je solarna energija dosegnula novi rekordni udio od 12,5 %.
• Bioraznolikost je ključna za održivu budućnost, ali klimatske promjene glavni su uzrok njezine degradacije. Klimatske promjene i bioraznolikost snažno su povezane u europskim politikama i okvirima.

• Lijevo: Odstupanja i ekstremne vrijednosti u godišnjoj temperaturi zraka pri tlu u 2025. Ekstremne kategorije („najhladnije” i „najtoplije”) temelje se na rangiranju za razdoblje 1979.–2025. Ostale kategorije opisuju kako se temperature uspoređuju s njihovom raspodjelom tijekom referentnog razdoblja 1991.–2020. „Znatno hladnije/toplije od prosjeka” – hladnije/toplije od 90 % temperatura; „hladnije/toplije od prosjeka” – od 66 % temperatura; „blizu prosjeka” – unutar srednjih 33 %. Desno: Vizualni prikaz odstupanja prosječne temperature na globalnoj razini, za svaki kontinent na temelju područja Međuvladinog tijela za klimatske promjene te Arktik. Linearni trendovi prikazani su za posljednjih trideset godina (1996.–2025.) za globalnu razinu, Europu i Arktik. Podaci: ERA5. © C3S/ECMWF

„Europa je kontinent koji se najbrže zagrijava, a utjecaji su već ozbiljni s dalekosežnim posljedicama za socioekonomsko blagostanje, ekosustave i bioraznolikost. Gotovo cijelo područje europskog kontinenta zabilježilo je iznadprosječne godišnje temperature. U 2025. godini subarktička Norveška, Švedska i Finska zabilježile su najgori toplinski val u povijesti mjerenja s 21 uzastopnim danom i temperaturama koje su prelazile 30 °C unutar samog Arktičkog kruga. Izvješće za 2025. nudi jasne i primjenjive uvide za podršku donošenju političkih odluka te pomaže javnosti da bolje razumije promjenjive klimatske uvjete u kojoj živimo”, izjavio je Florian Pappenberger, glavni ravnatelj Europskog centra za srednjoročne vremenske prognoze.

„Europsko izvješće o stanju klime, koje zajednički izrađuju WMO i ECMWF, pruža pouzdane znanstvene uvide kako bi pomoglo europskim donositeljima odluka u suočavanju s rastućim izazovima za ljude i planet“, kazala je Celeste Saulo, glavna tajnica Svjetske meteorološke organizacije.

• Trend godišnje temperature zraka na površini (°C/desetljeće) za razdoblje 1996.–2025. Podaci: ERA5 © C3S/ECMWF

Brze promjene utječu na hladnija područja Europe

Izvješće pokazuje nastavak trenda brzog zagrijavanja u najhladnijim područjima Europe – uključujući Arktik i Alpe, gdje snijeg i led imaju ključnu ulogu u usporavanju klimatskih promjena reflektirajući sunčevu svjetlost natrag u svemir (albedo efekt).

Najmanje 95 % Europe imalo je iznadprosječne godišnje temperature u 2025., dok se područje Europe s zimskim danima s temperaturama ispod ledišta smanjuje. Subarktička Fenoskandija zabilježila je najduži toplinski val u povijesti mjerenja u srpnju, koji je trajao tri tjedna. Tijekom tog razdoblja temperature u blizini i unutar Arktičkog kruga dosegle su i prelazile 30 °C, s vrhuncem od 34,9 °C u Frosti (Norveška).

U međuvremenu, Europa je u cjelini zabilježila rekordno nizak broj dana izloženosti hladnoći, pri čemu je 90 % kontinenta imalo manje dana od prosjeka s najmanje „jakom” izloženošću hladnoći. Minimalne temperature zadržale su se iznad prosjeka tijekom većeg dijela godine.

• Područje Europe koje je zabilježilo najmanje 14 uzastopnih (lijevo) „mraznih dana” i (desno) „ledenih dana” u 2025. (tamno plavo) u usporedbi s prosjekom za razdoblje 1991.–2020. (srednje plavo) i prosjekom za razdoblje 1961.–1990. (svijetlo plavo). Mrazni dan definira se kao dan s minimalnom temperaturom od 0 °C ili nižom, a ledeni dan kao dan tijekom kojeg maksimalna temperatura ostaje na 0 °C ili niže. Podaci: E-OBS. © KNMI/C3S/ECMWF

Iznadprosječne temperature i ispodprosječne oborine dovele su do značajnog smanjenja snježnog i ledenog pokrivača. U ožujku 2025. snijegom prekriveno područje u Europi iznosilo je oko 1,32 milijuna četvornih kilometara (31 %) ispod prosjeka – što odgovara ukupnoj površini Francuske, Italije, Njemačke, Švicarske i Austrije zajedno. To predstavlja treći najmanji obujam snježnog pokrivača otkako se vode evidencije od 1983.

Ledenjaci su također zabilježili neto gubitak mase, pri čemu je Island zabilježio drugi najveći gubitak mase ledenjaka u povijesti mjerenja. Dodatno, ledena ploča Grenlanda izgubila je 139 gigatona (139 milijardi tona) leda – oko 1,5 puta više od ukupne količine pohranjene u svim ledenjacima europskih Alpa. Ovaj gubitak leda doprinosi porastu globalne razine mora, pri čemu svaki porast od jednog centimetra izlaže dodatnih šest milijuna ljudi riziku od obalnih poplava.

„ESOTC za 2025. daje prikaz jedne zabrinjavajuće slike: tempo klimatskih promjena zahtijeva hitnije djelovanje. S porastom temperatura te raširenim šumskim požarima i sušom dokazi su nedvosmisleni: klimatske promjene nisu prijetnja budućnosti, već naša sadašnja stvarnost. U suočavanju s utjecajem gubitka bioraznolikosti, moramo pratiti brzinu prilagodbe koja se događa u tranziciji prema čistoj energiji i istodobno osigurati da snažna znanstvena osnova i dalje podupire naše politike i odluke”, kazala je Samantha Burgess, strateška voditeljica za klimu u ECMWF-u.

Rekordne temperature mora i zagrijavanje oceana

Globalni ocean apsorbirao je oko 90 % viška topline uzrokovane emisijama stakleničkih plinova nastalih ljudskim djelovanjem. U 2025. godini europsko oceansko područje zabilježilo je najvišu godišnju temperaturu površine mora u povijesti mjerenja, što predstavlja četvrtu uzastopnu godinu rekordne topline. Ovaj dugoročni trend negativno utječe na bioraznolikost, vrste i staništa. Morski toplinski valovi mogu se također podudarati s toplinskim valovima na kopnu – doprinoseći ekstremnijim temperaturama i vlazi, uključujući noćne sate, što može usporiti oporavak ljudi od izloženosti toplini i narušiti san.

Morski toplinski valovi bili su široko rasprostranjeni u 2025., zahvaćajući 86 % europskog oceanskog područja. Također su bili intenzivniji, pri čemu je 36 % regije doživjelo „teške” ili „ekstremne” uvjete – najveći zabilježeni udio.

• Lijevo: Postotak površine oceanskog područja WMO RA VI (Europa) koje je svake godine od 1982. do 2025. bilo pogođeno morskim toplinskim valovima, prikazano kroz četiri kategorije intenziteta: „umjereno” (žuto), „snažno” (svijetlo narančasto), „teško” (tamno narančasto) i „ekstremno” (smeđe). Za svaku godinu postotak se temelji na najvišem intenzitetu dosegnutom na svakoj lokaciji unutar područja. Desno: Karta koja prikazuje najvišu kategoriju morskog toplinskog vala zabilježenu na svakoj lokaciji tijekom 2025. Morski toplinski valovi definirani su u odnosu na referentno razdoblje 1991.–2020. Podaci: C3S Global Sea and Sea Ice Surface Temperature v1.0. © DMI/C3S/ECMWF

Cijelo Sredozemno more doživjelo je barem jedan dan sa „snažnim” morskim toplinskim valovima u svakoj od posljednje tri godine, a u 2025. prosječna godišnja temperatura površine mora bila je dosad druga najviša zabilježena. „Teški” morski toplinski valovi zabilježeni su i u Norveškom moru – koje se proteže kroz sjevernu Europu i Arktik – podudarajući se s rekordnim toplinskim valom u subarktičkoj Fenoskandiji te naglašavajući geografsko širenje zagrijavanja oceana diljem Europe.

„Izvješće o stanju klime u Europi za 2025. godinu još jednom pokazuje vrijednost naših zajedničkih napora u uspostavi vrhunskog europskog sustava za promatranje Zemlje. Održavanje vlastitih vrhunskih, pouzdanih zapisa podataka o Zemljinom sustavu ključno je za donošenje informiranih političkih odluka u uvjetima brzih klimatskih promjena. Copernicus ima ključnu ulogu u očuvanju našeg suvereniteta, okoliša, prehrambenih sustava, sigurnosti i gospodarstva”, izjavio je Mauro Facchini, voditelj jedinice Copernicus pri Europskoj komisiji.

Klimatski uvjeti vrše pritisak na europske vodne resurse

Diljem Europe oko 70 % rijeka imalo je ispodprosječne protoke, a 2025. godina bila je jedna od tri najsuše godine za vlažnost tla od 1992. U svibnju je oko polovice Europe (53 %) bilo pogođeno uvjetima suše. Ovi obrasci odražavaju kombinaciju čimbenika, uključujući atmosfersku cirkulaciju i varijabilnost oborina, uz dugoročnije klimatske trendove.

„Signal klimatskih promjena ostaje nedvosmislen diljem Europe, a Izvješće o stanju klime u Europi za 2025. godinu ozbiljan je podsjetnik da moramo održati i ubrzati napore prilagodbe i ublažavanja. Ovo izdanje pruža uvjerljive dokaze o dubokim utjecajima klimatskih promjena na intenzitet ekstremnih vremenskih događaja, bioraznolikost i gospodarstvo, istodobno potvrđujući stratešku ambiciju Europe da dodatno ojača svoje kapacitete za promatranje Zemlje korištenjem naprednih tehnologija”, izjavio je Dušan Chrenek, glavni savjetnik za digitalnu zelenu tranziciju u Glavnoj upravi za klimatsku politiku.

Rastuće temperature i sve intenzivniji šumski požari

Diljem Europe 2025. godinu obilježili su široko rasprostranjeni topli uvjeti s iznadprosječnim temperaturama zabilježenima na najmanje 95 % kontinenta. Toplinski valovi zahvatili su velike dijelove Europe, od Mediterana do Arktika, uključujući drugi najteži toplinski val u povijesti mjerenja u Europi te u srpnju najduži i najteži toplinski val u subarktičkoj Fenoskandiji. Velik dio Europe također je zabilježio više dana od prosjeka s najmanje „jakim” toplinskim stresom, pri čemu su južna i istočna Španjolska zabilježile do 50 dana više od prosjeka s „osjetnom” temperaturom iznad 32 ºC.

• Toplinski valovi u subarktičkoj Fenoskandiji od 1950. Veličina kruga proporcionalna je području zahvaćenom odgovarajućim događajem. Deset najtežih toplinskih valova označeno je tamnijim bojama, dok siva označava one s rangom težine ispod 10. Subarktička Fenoskandija ovdje je definirana kao kopneni dio Norveške, Švedske i Finske sjeverno od 60°N (60°–72°N, 4°–32°E). Težina se temelji na kombinaciji odstupanja prosječnih temperatura u odnosu na referentno razdoblje 1961.–1990., trajanja i zahvaćenog područja. Podaci: E-OBS, SYNOP. © DWD/C3S/ECMWF

Vrući i suhi uvjeti pridonijeli su rekordnoj pojavi šumskih požara diljem Europe. Ukupno je izgorjelo rekordno područje od oko 1.034.000 hektara diljem Europe – površina veća od Cipra – pri čemu su emisije iz šumskih požara dosegnule najviše zabilježene razine. Španjolska je bila posebno teško pogođena i činila je oko polovice emisija. Uz Španjolsku, Cipar, Ujedinjena Kraljevina, Nizozemska i Njemačka zabilježile su najviše emisije iz šumskih požara u povijesti mjerenja. Šumski požari također predstavljaju značajan rizik za bioraznolikost, a požari u tresetištima mogu osloboditi velike zalihe CO₂, dodatno pojačavajući klimatske promjene. Europska komisija prepoznala je rastući rizik od šumskih požara kao ključni prioritet, budući da projekcije Šestog izvješća o procjeni Međuvladinog tijela za klimatske promjene pokazuju da će se prijetnje od šumskih požara vjerojatno povećavati u svim područjima Europe.

Klimatski utjecaji sve više pogađaju bioraznolikost

Brojni ekstremni događaji u 2025. – uključujući sušu, šumske požare te toplinske valove na kopnu i moru – utjecali su na bioraznolikost u morskim i kopnenim ekosustavima. Dodatno, priroda je pod povećanim pritiskom zbog smanjenja i promjena staništa, poremećaja sezonskih obrazaca uslijed viših temperatura te promjena u količini oborina. Izvješće navodi konkretne primjere utjecaja klimatskih promjena na osjetljive ekosustave, poput utjecaja morskih toplinskih valova na livade morske cvjetnice u Sredozemnom moru te požara u tresetištima. Upravljanje okolišem u Europi sve više prepoznaje usku povezanost klime i bioraznolikosti, uz koordinirane pristupe „priroda-klima” osmišljene za jačanje otpornosti ekosustava.

Europska unija obvezala se na pravno obvezujuće ciljeve obnove ekosustava u velikom opsegu, uključujući najmanje 20 % kopnenih i morskih područja do 2030. te svih ekosustava kojima je obnova potrebna do 2050. Ovo izvješće dodatno se temelji na Europskom zelenom planu i Europskom zakonu o klimi, koji integriraju zaštitu bioraznolikosti u šire klimatske strategije. Također, rješenja temeljena na prirodi, poput obnove livada morskih cvjetnica, sve se više prepoznaju po svojoj ulozi u očuvanju bioraznolikosti, skladištenju CO₂ i jačanju otpornosti obalnih područja. Iako ovi koraci predstavljaju važne mjere, napredak u Europi mora se ubrzati kako bi se učinilo više i bolje za zaštitu prirode i bioraznolikosti.

European State of the Climate 2025 / Ekovjesnik

 

2024. je prva godina koja je premašila 1,5 °C iznad predindustrijske razine

Copernicus služba za klimatske promjene (C3S) potvrdila je da je 2024. najtoplija godina zabilježena na globalnoj razini i prva kalendarska godina u kojoj je prosječna globalna temperatura premašila 1,5 °C iznad svoje predindustrijske razine.