Znanstvenici otkrili što uzrokuje veliki pomor medonosnih pčela u SAD-u
Potencijalna „spirala smrti“ | Klimatski stres, pesticidi i bolesti prijete oprašivačima i sigurnosti hrane
Nakon višegodišnjih pokušaja razumijevanja uzroka masovnog pomora pčela u SAD-u, znanstvenici su identificirali glavne čimbenike koji pogađaju i medonosne i solitarne pčele. Upozoravaju na mogućnost ponavljanja „tihog proljeća“, s ozbiljnim posljedicama za sigurnost hrane i bioraznolikost.
Bret Adee, jedan od najvećih pčelara u SAD-u, upravlja s dvije milijarde pčela u 55 000 košnica. Njegova obitelj bavi se pčelarstvom još od 1930-ih, a pčele se iz Južne Dakote na ispašu razvoze diljem zemlje kako bi oprašivale različite usjeve. Kada su prošlog prosinca pčele prezimljavale u Kaliforniji, naglo je zahladilo, a pri svakom obilasku Adee je pronalazio sve veći broj uginulih pčela. Njihov broj povećavao se iz tjedna u tjedan, a na kraju je izgubio čak 75 % svojih pčela. „Ako se to ponovi i ove godine, a nadam se da neće, bit će to prava spirala smrti“, kazao je pčelar.
Bio je to najveći gubitak medonosnih pčela u povijesti SAD-a – pčelari su u prosjeku izgubili 60 % svojih kolonija, a ukupna šteta procjenjuje se na 600 milijuna dolara, izvijestio je The Guardian.
Znanstvenici su ubrzano pokušavali otkriti uzrok, a sada su otkrili glavnog krivca. Prema novom istraživanju Ministarstva poljoprivrede SAD-a (US Department of Agriculture – USDA), iako još nije recenzirano, gotovo sve kolonije bile su zaražene virusom koji prenose parazitske grinje Varroa, koje su, čini se, razvile otpornost na kemikalije koje se koriste za njihovo suzbijanje.
Grinje Varroa prelaze s pčele na pčelu, a ako u koloniji nema bolesti, ne nanose veću štetu. No, uz prisutnost virusa, brzo ih šire i kolonije pčela čine ranjivima.
Iako Varroa najčešće pogađa medonosne pčele Apis cerana i Apis mellifera, a ne divlje oprašivače, virusi koje prenose mogu biti pogubni i za druge vrste. Istraživanja su pokazala da zaraze često prelaze i na solitarne pčele, s mogućim ozbiljnim posljedicama za bioraznolikost.
- © Mari Loli / Pixabay
Svi pčelari obuhvaćeni USDA analizom koristili su amitraz – pesticid koji se široko primjenjuje za suzbijanje grinja. No, istraživanje je pokazalo da su sve testirane grinje razvile otpornost na taj pripravak pa zbog višegodišnje intenzivne uporabe amitraz više nije djelotvoran. Ovo otkriće naglašava „hitnu potrebu za novim metodama suzbijanja ovog parazita“, ističu znanstvenici.
Prema novim podacima, broj grinja dosegao je visoke razine – u sklopu istraživanja prikupljeni su uzorci iz 113 kolonija, i to mrtvih i živih pčela. „Kad grinje izmaknu kontroli, virusi postaju još virulentniji“, stoji u izvješću.
Od 1980-ih, Varroa grinje razvile su otpornost na barem četiri različita akaricida – posebno namijenjenih za suzbijanje grinja – što pčelarima što uzrokuje značajne probleme.
„Nažalost, bilo je samo pitanje vremena kada će se dogoditi novi masovni pomor pčela u SAD-u. Otpornost na amitraz, posljednju preostalu učinkovitu kemikaliju, bila je, nažalost, samo pitanje vremena“ – kaže Norman Carreck sa Sveučilišta u Sussexu, koji nije sudjelovao u istraživanju.
No, iako je otpornost na amitraz ozbiljan problem, to nije jedini uzrok velikog pomora pčela. Stručnjaci navode kombinaciju faktora kao što su klimatski stres, izloženost pesticidima i smanjena dostupnost peludi i nektara zbog intenzivne monokulturne poljoprivrede. Mnogi američki pčelari sada očekuju da će svake godine izgubiti 30 % svoje kolonije ili više.
Kombinirani učinci pogađaju i divlje oprašivače, uključujući autohtone vrste pčela. Medonosne pčele, budući da ih pčelari pomno nadziru, često djeluju kao svojevrsni „kanarinci u rudniku“ te su prvi znak šire krize koja prijeti svim kukcima.
„Medonosne pčele izložene su istim problemima kao i njihove divlje rođakinje solitarne pčele – gubitku staništa, klimatskom stresu, pesticidima i onečišćenju“, navodi Paul Hetherington iz organizacije Buglife.
- © xiSerge / Pixabay
Pčelar Bret Adee ističe: „Grinje imamo već 20 godina, a nikad nismo gubili više od tri posto pčela. Danas je riječ o kombinaciji čimbenika koji pčele čine ranjivima, a grinje još smrtonosnijima.“ Također ističe neonikotinoidne pesticide, koji pogađaju živčani sustav pčela, paraliziraju ih i ubijaju. Neki znanstvenici upozoravaju da bi upravo neonikotinoidi mogli izazvati novo „tiho proljeće“, referirajući se na poznatu knjigu Rachel Carson o utjecaju DDT-a (diklordifeniltrikloretan) – najpoznatijeg insekticida iz skupine kloriranih ugljikovodika – na ptice.
Dave Goulson sa Sveučilišta u Sussexu kaže da novo istraživanje ne dokazuje da su oslabljene kolonije bile pod većim utjecajem virusa. „Gotovo sve pčelinje zajednice nose te viruse, ali oni postaju smrtonosni tek kad je kolonija pod stresom.“ Drugim riječima – virusi su možda simptom, a ne uzrok lošeg stanja.
Zbog smanjenja osoblja, USDA nije uspjela testirati pesticide u košnicama pa je istraživanje povjereno stručnjacima sa Sveučilišta Cornell, a rezultati se još očekuju.
Stručnjaci upozoravaju da bi gubitak pčela mogao ozbiljno ugroziti sigurnost opskrbe hranom jer pčele oprašuju više od 100 komercijalnih kultura u Sjevernoj Americi. Do novih gubitaka došlo je već prije sezone cvatnje badema u Kaliforniji koja zahtijeva oprašivanje čak 70 % svih američkih pčela.
„Ako volite jesti, trebate zdrave pčele. Pčelari pokušavaju obnoviti kolonije svake godine, ali sve teže opstaju zbog rasta troškova i gubitaka“ – kaže Danielle Downey, direktorica istraživačke organizacije Project Apis m. koja je provodila istraživanje. „Ako pčelari propadnu, nema plana B za usluge koje za proizvodnju hrane u SAD-u osiguravaju oprašivači.“
U međuvremenu, pčelari su na rubu propasti. „Kad sam bio mlađi, uzrujao bih se ako bismo izgubili više od pet posto pčela, a danas je uobičajeni godišnji gubitak od 30 posto“, kaže Adee. Ove godine zbog velikih gubitaka nije uspio obnoviti kolonije. „Pazim na svaki cent jer ne želim otpustiti ljude koji godinama brinu o mojim pčelama“, dodaje.
Stjepan Felber | Ekovjesnik