Bumbarske kraljice uzimaju slobodne dane – i time možda spašavaju koloniju
Matice bumbara reagiraju na znakove svog potomstva u razvoju i u skladu s tim tempiraju svoje reproduktivne napore
Novo istraživanje otkriva da matice bumbara (kraljice), jedine osnivačice svojih kolonija, redovito uzimaju pauze od razmnožavanja – vjerojatno kako bi izbjegle iscrpljenost prije dolaska prvih radnika.
U ranim fazama izgradnje kolonije, matice bumbara preuzimaju cijeli posao. Nakon zimskog sna sakupljaju hranu, održavaju gnijezdo, griju leglo vlastitim tijelom i, naravno, polažu jaja. To je, priznat ćete, prilično naporan rad, a bez vrijednih matica kolonije propadaju.
Međutim, novo istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta Kalifornija u Riversideu (UC Riverside) pokazuje da matice ipak znaju kada treba stati. Naime, redovito uzimaju višednevne pauze između naleta polaganja jaja – i to ne zbog vanjskih prijetnji, već kao dio prirodnog, unutarnjeg ritma. Stručnjaci vjeruju da je to ključno za preživljavanje kolonije.
„Snimajući svakodnevne fotografije gnijezda primijetila sam da kraljice bumbara pauziraju. To nije bilo nešto što sam očekivala. Htjela sam znati što se događa tijekom tih pauza.“ – kaže Blanca Peto, doktorandica entomologije na UC Riverside i glavna autorica nove studije objavljene u časopisu BMC Ecology and Evolution.
- Bumbar © Ekovjesnik
Peto je tijekom 45 dana pratila više od stotinu matica u kontroliranom insektariju. Otkrila je da većina njih prestaje s razmnožavanjem na nekoliko dana, obično nakon razdoblja intenzivnog polaganja jaja. Vrijeme tih pauza činilo joj se usklađenim s razvojnim fazama postojećeg legla. Kako bi to testirala, Peto je tijekom prirodne pauze matice u gnijezda eksperimentalno dodala legla u različitim fazama – mlade ličinke, starije ličinke i kukuljice. Prisutnost kukuljica, koje su gotovo odrasli bumbari, potaknula je matice da nastave s polaganjem jaja unutar otprilike 1,5 dana. Nasuprot tome, bez dodanih legla, pauze su se produžile na prosječno 12,5 dana.
To pokazuje da matice reagiraju na znakove svog potomstva u razvoju i u skladu s tim tempiraju svoje reproduktivne napore. Ovaj ugrađeni ritam mogao bi biti evolucijska osobina koja pomaže maticama da prežive dovoljno dugo da uzgoje radnu snagu.
„Postoji nešto u prisutnosti kukuljica što signalizira da je sigurno ili potrebno ponovno početi proizvoditi“, kaže Peto. „To je dinamičan proces, a ne konstantna proizvodnja kao što smo nekada pretpostavljali. Ovo je istraživanje pokazalo da je reproduktivno ponašanje matice mnogo fleksibilnije nego što smo mislili. To je važno jer su ti rani dani nevjerojatno ranjivi. Ako matica previše forsira, cijela kolonija možda neće preživjeti.“
U doba kada se populacije bumbara ubrzano smanjuju zbog gubitka staništa, korištenja pesticida i klimatskih promjena, razumijevanje bioloških potreba matica, doslovnog temelja svake kolonije, može pomoći u njihovoj zaštiti.
„Bez kraljice nema kolonije, a bez kolonija, gubimo ključne oprašivače. Možda su baš te pauze razlog zbog kojeg kolonije uspijevaju“, zaključuje Peto u svom prvom istraživačkom projektu.
Stjepan Felber | Ekovjesnik