Isparavanjem jezera emitira se sve više metana u atmosferu

Ubrzavanje globalnog zatopljenja mehanizmom pozitivne povratne sprege

Sve veće globalno zatopljenje uzrokuje brže isparavanje jezera čime se u atmosferu sve više oslobađaju staklenički plinovi – vodena para i metan. Oni pak dodatno ubrzavaju globalno zatopljenje što stvara opasni začarani krug za Zemlju.

Studije o utjecaju metana i vodene pare na globalno zatopljenje

Kako se Zemlja neprestano zagrijava, daljnji razlog za brigu počinje predstavljati najmoćniji među stakleničkim plinovima – metan. Zagrijavanjem Zemlje brže će ispariti ispariti čak 250.000 jezera! Do kraja stoljeća, ona će odaslati 16 % više vode u atmosferu u obliku vodene pare koja će se pak ponovno vratiti se na Zemlju u obliku kiše.

Vegetacija koja se razgrađuje u jezerima će se promijeniti, a samo jezera sjeverne Kanade mogla bi u atmosferu otpustiti 73 % više metana, moćnog stakleničkog plina, što bi još više ubrzalo globalno zatopljenje.

Dvije nedavne studije dosad najdetaljnije istražuju klimatske promjene: svaka je pokušaj razumijevanja zamršenih okolišnih promjena u malim mjerilima, a potom predviđanja globalnog utjecaja. I obje donose neočekivana otkrića.

Utjecaj vodene pare

Američki i kineski istraživači, koji su izradilli kompjuterske modele odgovora rezervoara pitke vode na klimatske promjene, izvještavaju za Nature Geoscience što bi se moglo dogoditi s vodenom parom.

Otkrili su da bi se uz porast globalne temperature jezera na velikim nadmorskim visinama – koja čine 80 % svjetskih jezera, zaleđivala kasnije svake zime, pa tako i odleđivala ranije svakoga proljeća.

To bi značilo više otvorene vode koja učinkovitije apsorbira zračenje od leda. U isto vrijeme, veće temperature donijele bi više energije koja bi poticala isparavanje –  ova dva procesa mogla bi biti odgovorna za polovicu svih budućih promjena u isparavanju. Protok energije u procesu isparavanja jezera toliko je velik da istraživači čak predlažu mogućnosti iskorištavanja iste kao potencijalnog izvora obnovljive energije.

„Obično se usredotočavamo na promatranje atmosfere „odozgo prema dolje“, u smislu da gornji dio atmosfere odašilje povratne informacije koje potiču zatopljenje,“ kaže Xuhui Lee, meteorolog na Šumarstvu i Okolišnim studijama na Yaleu.

„Ali ako želimo postaviti točna predviđanja hidroloških promjena, potrebno je razumijeti što se događa na samome dnu atmosfere, uključujući i pojave na površinama jezera. Upravo te promjene dovode hidrološke odgovore do klimatskih promjena.“

Utjecaj metana

No isparavanje nije jedini faktor koji će se promijeniti. Britanski, kanadski i njemački znanstvenici na Nature Communications izvještavaju kako su si postavili jednostavno pitanje: kako će veće temperature utjecati na otpuštanje stakleničkih plinova iz jezera?

Iz presušenih jezera su sakupili uzorke raspadajuće vegetacije – lišće listopadnih stabala, borove iglice te trske i trstike te ih inkubirali 150 dana kako bi saznali koji se plinovi otpuštaju.

Jezera bogata rogozom proizvodila su 400 puta više metana od jezera prekrivenih iglicama četinjača  te 2.800 puta više metana od umjerenih šumskih jezera u koja je potopljeno lišće listopadnog drveća.

Ubrzanje globalnog zatopljenja

Pretpostavlja se da je metan barem 30 puta moćniji od ugljikova dioksida u zagrijavanju Zemlje, s nekim procjenama koje njegov utjecaj u kratkom periodu vremena smatraju čak i moćnijim, a klimatski znanstvenici tek moraju izračunati volumene koji bi se s promjenom klime trebali osloboditi u atmosferu.

Znanstvenici su otkrili da bi se kanadski borealni štit, koji sadrži najviše jezera i šuma u svijetu, trebao promijeniti s porastom globalnih temperatura, a broj jezera nastanjenih širokolisnim rogozom, Typha latifolia, mogao bi se udvostručiti u sljedećih 50 godina te bi proizvodio 73 % više metana.

Širokolisni rogoz (Typha latifolia) / Wikimedia Commons

„Uvjereni smo da smo otkrili novi mehanizam koji posjeduje potencijal za stvaranje značajno velikih količina stakleničkih plinova iz jezera s pitkom vodom“, tvrdi Andrew Tenentzap sa Sveučilišta u Cambridgeu.

„Sve toplije klime koje potiču rast vodenih biljaka mehanizmom pozitivne povratne sprege odašilju informacije koje su u konačnici štetne po prirodne ekosustave“, dodaje Tenentzap.

Anamarija Beljan / Ekovjesnik

 

VEZANE VIJESTI

Imamo 12 godina za zaustavljanje porasta temperatura!

Vodeći svjetski znanstvenici upozoravaju kako nam preostaje još svega desetak godina da globalno zatopljenje zadržimo na najviše 1,5 °C, nakon čega će zatopljenje od samo pola stupnja znatno pogoršati rizik od poplava, suša, ekstremnih toplina i siromaštva za stotine milijuna ljudi.

Kako prehraniti budućih 9-10 milijardi ljudi na Zemlji bez uništavanja okoliša?

Predviđa se da će do 2050. godine pritisci na različite okolišne sustave u usporedbi s 2010. godinom porasti za 50 do 90 posto bez provođenja ciljanih mjera zaštite. Kako bi se ograničile štete u okolišu, prema novoj studiji objavljenoj jučer u časopisu Nature, nužno nam je potrebna sinergijska kombinacija mjera.

Ukoliko ne ubrzamo tempo, za potpunu energetsku obnovu trebat će nam 363 godine!

Iako je u svijetu primjetna znatno veća razina korištenja obnovljive energije nego ikada prije, „konvencionalna energija“ je još uvijek učestala u našim domovima. Najnovija istraživanja nas upozoravaju da se primjena sustava obnovljivih izvora energije ne događa onoliko brzo koliko je to potrebno.

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER