Toplinski val iz 1911. nije bio nimalo nalik današnjima koji ruše sve rekorde
Ekstremne vrućine iz vremena prije globalnog zatopljenja
Prošlog stoljeća, jedan od najupečatljivijih toplinskih valova u Francuskoj zabilježen je u kolovozu 1911. godine. Prije 114 godina Francuska se „pržila“ na iznimno visokim temperaturama – u vrijeme kada klimatske promjene i globalno zatopljenje još nisu bile teme rasprava, ali ni dezinformacija današnjih stručLJaka.
„39 °C u Toulouseu, 38 °C u Lyonu i 37 °C u Parizu, gdje je ovaj mjesec bio najsunčaniji i najsušniji u više od jednog stoljeća.“ Ne, ovi temperaturni rekordi nisu od jučer ili prekjučer, već s početka prošlog stoljeća, kada je toplinski val u kolovozu 1911. uzrokovao više desetaka tisuća smrtnih slučajeva u cijeloj Francuskoj.
Pripremajući svoju knjigu „Ekstremno vrijeme – u srcu klimatskih pojava“ („Météo extrême – Au coeur des phénomènes climatiques“), meteorolog Guillaume Séchet pročešljao je sve naslovnice francuskih novina od 1850. i koristio podatke o toplinskim valovima, velikim poplavama i razornim olujama koje su zahvatile Francusku. Jedan od naslova – „40,4 °C u Parizu, glavni grad se pretvorio u Saharu“ – odnosi se na 1947. godinu, no Séchet se u ovom članku osvrće na toplinski val iz 1911. godine, koji je za to doba uistinu bio izniman.
Kolovoz 1911.: povijesni toplinski val
Prije 114 godina Francusku je pogodio toplinski val iznimne jačine. Cijeli mjesec kolovoz 1911. bio je pod snažnim utjecajem anticiklona, s neuobičajeno visokim temperaturama diljem zemlje. Masa zraka dolazila je izravno iz Afrike, što potvrđuju detaljne analize autora.
„U klimi s početka prošlog stoljeća zračne mase bile su manje tople nego danas, no tada su oko Pireneja dosezale 20 °C na visini od 850 hPa (oko 1500 m) – što je iznimna vrijednost za to vrijeme, premda znatno ispod 27 °C na istoj visini izmjerenih tijekom ovogodišnjeg toplinskog vala u kolovozu 2025.“ – ističu autori.
U Parizu je kolovoz 1911. donio 13 dana s temperaturama iznad 30 °C i izazvao pravo izvanredno stanje. Najjači dio toplinskog vala trajao je od 8. do 14. kolovoza, kada su se maksimalne temperature kretale između 34,5 °C i 37,7 °C tijekom cijelog tjedna – što do tada još nikad nije bilo zabilježeno. Još je dojmljivija bila prosječna poslijepodnevna temperatura od 29,7 °C tijekom 31 dana u mjesecu, što je nadmašeno jedino tijekom toplinskog vala u kolovozu 2003. (29,9 °C). Minimalne prosječne temperature tada su iznosile 16,1 °C – daleko ispod 18,8 °C iz kolovoza 2003.
Autori napominju kako mjerni instrumenti iz 1911. godine nisu bili precizni kao današnji, a meteorološke postaje bile su izloženije pregrijavanju. Stoga je moguće da su temperature iz kolovoza 1911. bile blago precijenjene.
Nakon već vrlo vrućeg srpnja, kolovoz 1911. imao je katastrofalne posljedice u velikom dijelu Francuske, što je tjednima punilo tadašnje naslovnice. Višak smrtnosti tog ljeta iznosio je čak 41 000 smrtnih slučajeva u cijeloj zemlji. Najviše su stradavale starije osobe, ali je i smrtnost dojenčadi porasla za 20 posto. Osim vrućine, padalina je bilo vrlo malo, pa su poljoprivrednici trpjeli goleme gubitke. Čak je djelomično presušilo nekoliko rijeka.
- Toplinski valovi zabilježeni u Francuskoj od 1947. do 2024. godine © Météo-France
Toplinski valovi prije globalnog zatopljenja? Mnogo rjeđi i slabiji!
„Dokazuje li toplinski val iz 1911. da stotinu godina kasnije nema globalnog zatopljenja? Nipošto! To bi značilo ignorirati golemi porast učestalosti toplinskih valova u Francuskoj. Od 1947. do 2024. zabilježeno je ukupno 50 toplinskih valova – samo 17 prije 2000., a čak 33 nakon 2000. godine. Grafikon učestalosti jasno pokazuje eksploziju broja toplinskih valova od početka 21. stoljeća, osobito nakon 2010. godine. Njihov sve veći broj nepobitan je dokaz globalnog zatopljenja“, ističe se.
Osim što su češći, današnji toplinski valovi su i znatno intenzivniji. Izvanrednih 37,7 °C iz kolovoza 1911. u Parizu nadmašeno je čak 17 puta od 2000. godine, a daleko je od 42,6 °C izmjerenih u srpnju 2019.
Još jedan jasan pokazatelj je činjenica da golema većina francuskih gradova svoje apsolutne temperaturne rekorde bilježi u godinama 2003., 2019., 2022., 2023. ili 2025. Oboreni su gotovo svi stariji temperaturni rekordi – prkose tek rijetki, poput onoga u Poitiersu (40,8 °C iz 1947.) ili Besançonu (40,3 °C iz 1921.).
- Godina u kojoj je zabilježen apsolutni temperaturni rekord po meteorološkoj postaji (karta po godinama prikazuje najviše zabilježene temperature diljem Francuske). © Météo-Villes
Ključna uloga urbanizacije u toplinskim valovima
Uz globalno zatopljenje, važnu ulogu ima i urbanizacija. Godine 1911. Francuska je imala 39 milijuna stanovnika – gotovo 30 milijuna manje nego 2025. Razlika je još veća u Île-de-Franceu, čija je populacija porasla s pet na 12,5 milijuna (+130 %).
Nekadašnja ruralna pariška periferija pretvorena je u gusto urbanizirano predgrađe. Usporedba karata urbanizacije iz 1949. i 2021. otkriva dramatičan porast urbanih površina, a 1911. one su bile još znatno manje nego 1949.
- Gradovi u Francuskoj najviše pogođeni urbanim toplinskim otokom (usporedba dodatnog zagrijavanja nakon sunčanog dana – Paris prednjači s +6,5 °C) © Météo-France
Premda su dnevne temperature u Parizu 1911. bile vrlo visoke, noćne su vrijednosti bile znatno niže nego tijekom suvremenih toplinskih valova. Samo je jedna noć u kolovozu 1911. bila toplija od 20 °C. Danas je situacija drukčija: osim utjecaja globalnog zatopljenja, presudna je i uloga urbanizacije. Sada, kada je pariška regija gusto izgrađena, učinak urbanog toplinskog otoka još je izraženiji, posebno noću, kada zgrade isijavaju toplinu akumuliranu danju.
Upravo zbog toga, tropske noći (> 20 °C) mnogo su češće nego prije jednog stoljeća. Pariz je danas najviše pogođen ovim fenomenom u cijeloj Francuskoj, s prosječnim noćnim temperaturama višima za čak 6,5 °C nego u okolici.
Stjepan Felber | Ekovjesnik