Jednokratna plastika i pandemija koronavirusa

Jesu li strah i panika zbog korištenja višekratnih vrećica i boca za vodu opravdani ili je nametanje jednokratne plastike kao spasa za čovječanstvo (još jedna) podvala „prljave“ industrije?

Smanjenje upotrebe jednokratne plastike tijekom krize koronavirusa nužno je shvatiti kao izraz solidarnosti s našim sugrađanima i sugrađankama; i prema radništvu u proizvodnim pogonima i prema radništvu u poduzećima za gospodarenje otpadom, čiji su radni uvjeti i radnička prava ugroženi u situaciji povećanja priljeva otpada od jednokratne plastike koji može biti zarazan.

UNEP podiže svjesnost o štetnim uticajima plastičnog otpada na okoliš i zdravlje tijekom pandemije koronavirusa - Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) u svom priopćenju od 23. ožujka 2020. sugerira načine za podizanje svijesti školske djece o štetnosti plastičnog onečišćenja te na to potiče roditelje širom svijeta tijekom provođenja mjera socijalnog distanciranja. Uz upozorenje kako svake godine u svjetske oceane dospijeva osam milijuna tona plastičnog otpada, u priopćenju se navodi kako „postoji više načina na koje djecu kod kuće možete učiti o plastičnom onečišćenju i njegovim utjecajima.“ Onečišćenje plastičnim otpadom, podsjeća UNEP, i dalje predstavlja ozbiljan rizik za ljudsko zdravlje i okoliš uzrokujući smrt stotina tisuća morskih vrsta, dok fragmentiranjem u oceanima ili na kopnu istovremeno dospijeva u hranidbene lance.

 

U jeku pandemije koronavirusa globalno stanovništvo zatrpano je mnogim informacijama koje dopiru s različitih strana, što je razumljivo budući da svakim danom otkrivamo novosti vezane uz pandemiju te njezino suzbijanje. Većina pažnje trenutno je usmjerena na zaustavljanje širenja zaraze virusom (čija je najznačajnija karakteristika upravo „brzo širenje“), a time i na zaštitu rizične skupine stanovništva (starije osobe, osobe oboljele od kroničnih bolesti te ostale ranjive društvene skupine).

Širenje virusa opasno je ne samo zbog masovnog oboljenja i velike smrtnosti ranjivih društvenih skupina, već i zbog iznimno velikog tereta na zdravstveni sustav koji zbog globalnih društvenih nejednakosti ne funkcionira jednako svugdje u svijetu, što bi u konačnici za ljudsku vrstu značilo katastrofu velikih razmjera. Posljedice bi bilo puno gore od onih koje trenutno poduzimaju vlade kako bi spriječile širenje zaraze, gdje se u mnogim slučajevima prednost daje dobrobiti spašavanju velikih korporacija nad dobrobiti radništva, odnosno čovječanstva kao takvog.

S obzirom na informacije koje svakodnevno doznajemo, proširuje se i spektar tema koje povezujemo s posljedicama mjera za suzbijanje pandemije koronavirusa.

ŠTO SE DOGAĐA SA ZABRANOM KORIŠTENJA JEDNOKRATNIH PLASTIČNIH PREDMETA U JEKU PANDEMIJE KORONAVIRUSA?

Otkad su krenule mjere za zaustavljanje širenja epidemije, mnogi gradovi i savezne države u SAD-u su pod pritiskom industrije povukle zabrane korištenja jednokratnih plastičnih vrećica, a u nekim trgovačkim lancima upotreba višekratnih vrećica čak je i zabranjena. Iz tog poteza vidljivo je da se među prestrašenim stanovništvom priprema tržište za prodaju više jednokratnih plastičnih proizvoda pod krinkom javne sigurnosti. S obzirom na to da europska Direktiva za smanjenje jednokratne plastike još uvijek nije transponirana u hrvatsko zakonodavstvo, vrlo je moguće da takav val pogodi i Hrvatsku, na što moramo pravovremeno reagirati.

  • Jasmin Sessler / Pixabay

ŠTO SE DOGAĐA S GOSPODARENJEM OTPADA OD JEDNOKRATNE PLASTIKE?

Industrija fosilnih goriva i petrokemijske industrije, u strahu od financijskog gubitka uprla je svu snagu u širenje straha i panike oko korištenja različitih višekratnih materijala istovremeno prikazujući jednokratnu plastiku kao spas za čovječanstvo. Ono što se ne spominje je što će se nadalje događati s takvim otpadom.

Budući da je jednokratan i nastaje u velikim količinama, a još k tome je i potencijalno zarazan, mnoga komunalna poduzeća u svijetu već sada odbijaju gospodariti takvim otpadom.  Mnoga se i privremeno zatvaraju te se taj otpad automatski šalje u spalionice, koje osim što pogoršavaju negativan utjecaj na klimatske promjene, zagađuju okoliš i kvalitetu zraka ljudi koji žive u okolici spalionica, ispuštajući u zrak toksične plinove poput dioksina i furana.

KAKVA JE SITUACIJA U SAD-u  I ZAŠTO JE VAŽNA I ZA NAS?

Trenutno svjedočimo rastućoj brzini širenja epidemije, a jedan od najvećeg broja oboljelih je u SAD-u, gdje je u trenutku pisanja ovog članka (7.4.2020.) 350.000 zaraženih, što SAD smješta na sami vrh zaraženih koronavirusom u svijetu. Broj umrlih u ovom trenutku je 10.000. Slučaj SAD-a u ovom kontekstu ukazuje na to da će se tamo, osim s borbom protiv epidemije virusa u otežanim uvjetima (zbog nepostojanja univerzalnog zdravstvenog sustava), ali kao i u većini zemalja u svijetu, voditi borba za očuvanje proizvodnje strateške za tu ekonomiju, a ne za očuvanje dobrobiti čovječanstva. Zbog činjenice da je SAD jedan od najvećih i najutjecajnijih svjetskih ekonomsko-političkih aktera s enormno velikom proizvodnjom, očuvanje resursa od strateškog značaja za SAD svakako će imati utjecaj i na ostatak svijeta.

Kako bismo se pravovremeno pripremili na to što nas u budućnosti čeka u ostatku svijeta i kako će to utjecati na nas, važno je objasniti što se trenutno događa tamo.

Američko vijeće za kemiju i Institut za naftu (American Chemistry Council and American Petroleum Institute), odnosno njihovi lobiji, uspjeli su progurati proizvodnju plastike na listu industrija od esencijalne važnosti, tvrdeći kako je upravo proizvodnja i opskrbni lanac jednokratnom plastikom ključan u borbi protiv zaraze koronavirusom i spašavanju stanovništva. Lobisti te industrije trude se plastiku prikazati kao najsigurniji i najsterilniji materijal. Na toj listi, uz tvornice za proizvodnju plastike, nalaze se naftna i plinska industrija, kemijska postrojenja te klor-alkalne tvornice. Prolazeći kroz tu listu, vidljivo je kako je ona u potpunoj suprotnosti s ciljem „zaštite stanovništva“ s obzirom na to da je upravo ta industrija ona koja kontinuirano ugrožava skupinu stanovništva koja je zbog lošeg socioekonomskog statusa i radnih uvjeta u povećanom riziku od zaraze.

Činjenica je da trenutno postoji povećana potreba za jednokratnim proizvodima, pogotovo u medicini gdje su određeni proizvodi u ovakvoj situaciji nužni (i nažalost trenutno nezamjenjivi), ali iz ambicija te industrije vidljivo je kako se povećanje postrojenja neće odnositi isključivo na proizvodnju medicinskih alata i instrumenata, već da će se nastaviti s proizvodnjom „neesencijalnih“ proizvoda, u ovom kontekstu prikazujući ih kao esencijalnima.

KAKO JE POVEĆANJE PROIZVODNJE PLASTIKE POVEZANO S FOSILNIM GORIVIMA?

Jednokratna plastika je u 99 % posto slučajeva izrađena od fosilnih goriva (nafta, prirodni plin, ugljen).

S obzirom na trenutno stanje tzv. hibernacije ekonomije u kojoj se donose mjere za suzbijanje širenja zaraze, a kojima se ograničava transport prvenstveno ovisan o fosilnim gorivima, uz smanjenje tržišta fosilnih goriva, dolazi i do pada njihove tržišne cijene. Prema Financial Times-u, od pojave pandemije koronavirusa tržišna vrijednost dva velika fosilna diva, BP-a (British Petroliuma) i Exxon-a, pala je za između 50 i 70 % te se do kraja godine predviđa globalno smanjenje potražnje za fosilnim gorivima od 40 %.

Većini koja zagovara smanjenje upotrebe fosilnih goriva ovakva situacija isprva može zvučati kao nešto pozitivno, no s obzirom na to da živimo u sustavu koji je primarno usmjeren na stvaranje profita, iznimno je naivno nadati se pozitivnom ishodu ove naizgled benevolentne situacije za okoliš. Zbog trenutne situacije na globalnom tržištu, možemo očekivati preusmjeravanje na povećanje proizvodnje plastike i općenito bujanje proizvodnje kada se situacija s pandemijom primiri.

  • Tom Fisk / Pexels

KAKO JE PROCES PROIZVODNJE PLASTIKE POVEZAN S POVEĆANOM STOPOM OBOLIJEVANJA  I ZARAZE OD KORONAVIRUSA?

Tvornice kemikalija nužne su za dobivanje kemijskih spojeva za proizvodnju plastike. Najčešće su smještene u dijelovima zemlje u kojima živi pretežito crnačko stanovništvo niskog socioekonomskog statusa (i bez ikakve političke moći), od kojih su mnogi i zaposleni u toj industriji. Takve tvornice u vodu i u zrak ispuštaju velike količine zagađivača, između ostalog i iznimno otrovnih kemijskih spojeva poput dikloretana i izocijanita. Oba navedena kemijska spoja utječu na oboljenja dišnog sustava radništva i ostatka stanovništva koje živi u neposrednoj blizini. I radništvo i okolno stanovništvo tako imaju povećan rizik od oboljenja od koronaviursa, posebice oni koji su zbog rada i života u takvoj okolini već preboljeli teže bolesti, što ih automatski stavlja u rizičnu skupinu, tj. u skupinu oboljelih čija su stanja ozbiljnija te imaju veću stopu umiranja od posljedica zaraze koronavirusom. Budući da je sada ta industrija proglašena esencijalnom, može se očekivati i povećan broj radnika/ca u toj industriji, a samim time i na veću izloženost i ranjivost stanovništva.

Osim toga, podsjetimo da je izocijanit jedan od otrovnijih kemijskih spojeva te je metil-izocijanit uzročnik najveće ekološke katastrofe u povijesti industrijske proizvodnje, 1984. godine u gradu Bhopalu u Indiji, gdje se gotovo 40 godina nakon još uvijek osjećaju posljedice te katastrofe.

U slučaju nove industrijske katastrofe, prijetnja koronavirusa postala bi puno ozbiljnija te bi u toj situaciji nastao novi kaos.

KAKO TRENUTNO UKIDANJE VRŠENJE NADZORA OD STRANE AMERIČKE AGENCIJE ZA ZAŠTITU OKOLIŠA MOŽE UTJECATI NA NOVE EKOLOŠKE KATASTROFE?

Predviđanje potencijalne industrijske katastrofe nije puko nagađanje, ono je utemeljeno na činjenici da je uz povećanje proizvodnje jednokratne plastike i preusmjeravanje radništva u esencijalne industrije, američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA) donijela odluku o oslobađanju vršenja nadzora, provođenja laboratorijskih analiza i podnošenja izvještaja od strane spomenutih u vremenu trajanja krize, a odluka se primjenjuje retroaktivno, od 13. ožujka 2020. godine.

Također, ukoliko je razlog kršenja propisanih regulativa vezan uz koronavirus, utoliko će se kršenje regulativa smatrati opravdanim, a o tome neće biti potrebno podnositi izvještaje niti nakon suzbijanja epidemije. To u prijevodu znači da u SAD-u industrije koje su se povijesno pokazale kao jedne od najrazornijih za klimu, okoliš te su upletene u vršenja teških povreda ljudskih prava, od 13. ožujka do daljnjega imaju poprilično odriješene ruke.

Posljedice ovakve odluke u trenucima krize imaju veliki potencijal za iznimno razoran učinak na okoliš i klimu, ali ponajviše na ljude čiji su životi, zbog društvenih nejednakosti, manjka sustava kontrole i povećanja opsega posla, u povećanom riziku ne samo od obolijevanja, već i od industrijske katastrofe, što ne čini samo prijetnju za njih, već i za ostale korisnike zdravstvenog sustava koji je iznimno podložan preopterećenju.

  • Pixabay
>>> Pročitajte još >>> PLASTIKA I LJUDSKO ZDRAVLJE >>> S osam milijuna tona plastičnog otpada koji svake godine završi u svjetskim morima i oceanima, posve je opravdana zabrinutost zbog ubrzanog širenja plastike i njezine sveprisutnosti u okolišu. Prošlogodišnja studija „Plastika i zdravlje: skriveni troškovi plastičnog planeta“ otkrila je zdravstvene rizike na svakom stupnju životnog ciklusa plastike!

 

KAKO SMANJENJE UPOTREBE JEDNOKRATNE PLASTIKE MOŽEMO PROMATRATI KAO IZRAZ SOLIDARNOSTI?

Proizvodnja plastike samo je početak priče o zagađenju okoliša, štetnom utjecaju na klimu te ugrožavanju zdravlja i radnih uvjeta radništva od strane petrokemijske industrije i industrije fosilnih goriva. Budući da je jednokratna plastika namijenjena za samo jednu upotrebu, ona predstavlja veliku količinu otpada koja mora biti zbrinuta, odnosno tu količinu „netko“ mora „negdje“ i „nekako“ zbrinuti.

S obzirom na to da se nalazimo usred pandemije koronavirusa, jednokratni plastični otpad u kontaktu s virusom pretvara se u tzv. infektivni otpad, što pokazuju rezultati istraživanja od strane “The New England Journal of Medicine” koje pokazuje da COVID-19 na plastičnim površinama u stabilnom obliku može ostati i do između 2 i 3 dana.

Upravo zbog toga, građani i građanke dobili su upute kako svoj plastični otpad trebaju ostaviti u karanteni u trajanju od 3 dana prije iznošenja u za recikliranje. Budući da su životni uvjeti za većinu trenutno otežani, mnogima je teško razmišljati o takvim stvarima, a kamoli o tome da toliko trivijalni čin, kao što je odlaganje otpada, može stvoriti nove probleme, ali on je vrlo važan te ga ne smijemo zanemariti.

Smanjenje upotrebe jednokratne plastike u trenutnom kontekstu nužno je shvatiti kao izraz solidarnosti s našim sugrađanima i sugrađankama; i prema radništvu u proizvodnim pogonima i prema radništvu u poduzećima za gospodarenje otpadom, čiji su radni uvjeti i radnička prava ugroženi u situaciji povećanja priljeva otpada od jednokratne plastike koji može biti zarazan.

  • Krizjohn Rosales / Pexels

KAKVE TO IMA VEZE S NAMA TE ŠTO MOŽEMO UČINITI KAO POJEDINCI I POJEDINKE?

Prvenstveno valja naglasiti kako u ovakvim šokantnim trenucima, u kojima se promjene događaju iznimno brzo u odnosu na to kako smo inače naviknuli, ima jako puno informacija i one dolaze sa svih strana te nam je teško zadržati fokus, a još je teže razmišljati o vremenima nakon što sve ovo prođe. Također moramo shvatiti kako je trenutna zbunjenost i manjak fokusa u ovom trenutku plodno tlo za guranje štetnih politika i projekata pod krinkom hitnosti.

Stoga savjetujemo sljedeće:

  • Trebamo biti svjesni da u trenucima kada se mi snalazimo i privikavamo promjene i novu vrstu života, vrijeme prolazi, a iskrivljene vrijednosti sustava koji nas je doveo u ovakvu situaciju nastavljaju se širiti.
  • Ovo vrijeme nam može poslužiti za preispitivanje sustava, kao i vrijednosti koje stoje iza takvog sustava te trebamo biti spremni boriti se za društvo kakvo se pokazalo da je moguće: otporno i solidarno!
  • Moramo i dalje pratiti što se događa te sudjelovati u odlukama u najvećoj mogućoj mjeri, jer premda se čini kako će ova situacija potrajati, čeka nas i svijet nakon suzbijanja pandemije.
  • Nužno je da smo solidarni s našim sugrađanima i sugrađankama i izbjegavamo paničnu kupovinu i nagomilavanje stvari.
  • Nastojmo kupovati ono što nam je zaista nužno i maksimalno smanjiti nastanak otpada.
  • Pokušajmo s dostavljačima hrane dogovoriti višekratne opcije ili ako samo obavljamo kupovinu koristiti višekratne opcije (platnene torbe, staklene i aluminijske bočice za napitke, višekratne spremnike za hranu) te s njima opreznije postupajmo i redovito perimo ručno s deterdžentom u vrućoj vodi ili u perilici na 60 stupnjeva, zajedno s ostalom robom za pranje na toj temperaturi.
  • Oprezno i odgovorno postupajmo s otpadom (ispravno ga odvojiti i ostaviti ga u karanteni prije bacanja)!
  • Pomažimo drugima kad god možemo te budimo solidarni s onima koji imaju povećani rizik od oboljenja!

 

Break Free From Plastic!

 

Napisala: Ana-Marija Mileusnić (asistentica na Programu Gospodarenje otpadom, Zelena akcija / Break Free From Plastic), 31.3.2020. (zadnja izmjena 7.4.2020.)

Uredili: Marija Mileta i Marko Košak (Zelena akcija)

 

  • Pixabay
>>> Pročitajte još >>> PRLJAVO LOBIRANJE NAFTNIH GIGANATA I BLOKADA KLIMATSKIH ZAKONA >>> Istraživanje „Big Oil’s Real Agenda on Climate Change“ britanske neprofitne organizacije InfluenceMap objavljeno 22. ožujka 2019. otkriva zapanjujuće podatke kako je pet najvećih svjetskih naftnih kompanija godišnje u prosjeku trošilo 200 milijuna dolara na vlastito brendiranje, sugerirajući da podupiru ambiciozne planove ublažavanja klimatskih promjena, dok su istovremeno isti iznos trošili na kontrolu, odgodu ili blokiranje obvezujućih klimatskih zakona.

VEZANE VIJESTI

Break Free From Plastic: Otvoreno pismo Europskoj komisiji

Kapitalizirajući strahove koji proizlaze iz pandemije, industrija plastike nemilosrdno šalje lažne poruke donositeljima odluka i cijeloj svjetskoj javnosti, ističe se u otvorenom pismu pokreta Break Free From Plastic. Plastika za jednokratnu uporabu i naša kultura bacanja temelj su društvenih nepravdi koje je pandemija COVID-19 iznijela na vidjelo.

STOP nekontroliranom izvozu i uvozu opasnog otpada

Kako bi se odredbe Baselske konvencije provele u djelo, sve države potpisnice, pa tako i Hrvatska, moraju što prije prilagoditi nacionalno zakonodavstvo. Bez nacionalnog zakonodavstva teže je kazneno progoniti nezakonit promet koji se može dogoditi u slučaju kršenja zakona.

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER