Je li plastika u vašoj kuhinji opasna za zdravlje?
Kuhinjski pribor od crne plastike i plastične posude mogu ispuštati štetne tvari poput usporivača gorenja i teških metala. Djeca su posebno ranjiva. Donosimo savjete kako se zaštititi.
Plastika se često doživljava kao jedinstven materijal, no zapravo je riječ o brojnim različitim polimerima, od kojih svaki ima svoj jedinstveni kemijski sastav. Plastika sadrži i razne kemijske dodatke, poput boja, omekšivača i usporivača gorenja. Kako ovi materijali dolaze u dodir s mikroorganizmima i kemikalijama iz okoliša, rizici za ljudsko zdravlje postaju sve složeniji.
Jedan od najčešćih načina izloženosti plastici događa se upravo u kuhinji! Crne plastične kutlače, lopatice i drugi kuhinjski pribor mogu sadržavati štetne kemikalije ako su izrađeni reciklažom elektroničkog otpada. Plastične daske za rezanje otpuštaju sitne fragmente raznih oblika i veličina koje možemo nehotice progutati, a plastične posude za hranu mogu ispuštati kemikalije pri zagrijavanju u mikrovalnoj pećnici.
Crna plastika i vaše zdravlje
Crna plastika često se koristi u kuhinjskom priboru, ambalaži za gotovu hranu, pladnjevima i dječjim igračkama. Međutim, mnogi od tih proizvoda izrađeni su od recikliranog elektroničkog otpada, koji može sadržavati štetne kemikalije poput bromiranih usporivača gorenja i teških metala. Ove tvari povezane su s različitim zdravstvenim problemima, uključujući rak, poremećaje endokrinog sustava, neurotoksičnost i neplodnost.
Nedavna studija otkrila je usporivače gorenja u 85 % od 203 testirana potrošačka proizvoda, uključujući i kemikalije koje su zakonom zabranjene – što sugerira da su izrađeni od starog elektroničkog otpada.
Koliko je plastika rizična za djecu?
Djeca su osjetljivija na kemikalije iz okoliša jer im se tijelo i mozak još uvijek razvijaju.
„Usporivači gorenja otkriveni su u uzorcima majčinog mlijeka diljem SAD-a. Djeca im mogu biti izložena i preko kontaminirane hrane i kućne prašine“, ističe Jane van Dis, docentica ginekologije i porodništva na Medicinskom centru Sveučilišta u Rochesteru.
Neke plastične igračke sadrže usporivače gorenja koji se mogu ispuštati kad ih djeca grizu, čime su izložena kemikalijama koje mogu utjecati na razvoj mozga i reproduktivnog sustava.
Plastične daske za rezanje
Nedavnim istraživanjem pokušala se simulirati svakodnevna izloženost tako što se miševima davala mikroplastika nastala rezanjem na plastičnim kuhinjskim daskama. Rezultati su pokazali da različite vrste plastike uzrokuju različite učinke na zdravlje: jedna je vrsta uzrokovala upalu crijeva, dok je druga izmijenila crijevnu mikrobiotu. To sugerira da je stvarna izloženost plastici znatno složenija nego što se to pokazuje u laboratorijskim uvjetima, gdje se obično koristi samo jedna vrsta standardiziranih čestica.
- © Sven Förter / Pixabay
U pozvanoj stručnoj analizi tog istraživanja, suvoditeljice Centra za mikroplastiku jezera Ontario (Lake Ontario MicroPlastics Center - LOMP) – Katrina Korfmacher, profesorica medicine okoliša na Sveučilištu u Rochesteru, i Christy Tyler, profesorica s Tehnološkog instituta Rochester (Rochester Institute of Technology - RIT) – razmišljale su o količini plastike koju možda svakodnevno unosimo u organizam pripremajući hranu kod kuće, koristeći plastični pribor i posude.
Istaknule su da, iako je izloženost mikroplastici rastući problem, još uvijek nemamo potpunu sliku o tome kako to utječe na ljudsko zdravlje. Primjerice, iako su laboratorijska istraživanja povezala mikroplastiku s upalom crijeva, samo mali postotak ljudi ima takve simptome.
Kako smanjiti izloženost?
„Načini na koje usporivači gorenja i druge štetne kemikalije dospijevaju u plastiku koju svakodnevno koristimo su složeni – kao i rješenja“, kaže Korfmacher.
Ipak, postoje jednostavni načini za smanjenje izloženosti: umjesto crne plastike birajte drveni pribor ili pribor od nehrđajućeg čelika, izbjegavajte zagrijavanje hrane u plastičnim posudama, perite ruke i brišite površine nakon rukovanja plastičnom ambalažom i ne dopustite maloj djeci da grizu plastične igračke.
„Ove tvari su poznati endokrini disruptori, što znači da mogu ometati hormonalne sustave i potencijalno dovesti do različitih zdravstvenih problema“, dodaje van Dis.
Na duže staze, znanstvenici i stručnjaci zagovaraju bolja testiranja, sigurnije zamjene i sprječavanje korištenja elektroničkog otpada u proizvodnji potrošačkih proizvoda – osobito onih koji dolaze u dodir s hranom – kako bi se smanjili izvori izloženosti.
Stjepan Felber | Ekovjesnik