U Srbiji na Dunavu ponovno primijećeni pelikani i to prvi put nakon više od deset godina
Olaf Oliviero Riemer / CC BY-SA 3.0
Prošlog mjeseca u susjednoj Srbiji ponovno su na obali Dunava primijećeni pelikani i to nakon gotovo deset godina. Iako pojedini lokalni mediji navode kako ih nije bilo preko stotinu godina, činjenica je da su se posljednjih dvadesetak ipak neredovito pojavljivali i to uglavnom u malom broju te najčešće u Vojvodini.
Dalmatinski pelikan (Pelecanus crispus) ili kudravi nesit kako ga se još često naziva zbog kovrčastog perja na glavi, nakon gotovo deset godina je ponovno primijećen u Srbiji, i to na obali Dunava u Mihajlovcu kod Smedereva. Ornitolozi pak tvrde kako je teško predvidjeti koliko će se dugo tu i zadržati.
Kudravi nesiti se s rasponom krila od preko 3 metra ubrajaju među najveće ptice na planetu, a u Srbiji su se gnijezdili do 19. stoljeća na nekoliko velikih močvarnih područja, koja su melioracijom pretvorena u poljoprivredna zemljišta, čime su pelikani ubrzo izgubili svoje prirodno stanište. Ipak, posljednjih dvadeset godina neredovito su se pojavljivali najčešće u Vojvodini i to uglavnom pojedinačne ptice.
Međunarodni savez za očuvanje prirode (IUCN) sadašnje stanje ukupne populacije ovih ptica ocijenjuje kao „ranjivo“ unatoč laganom rastu pojedinih populacija, primjerice na jezeru Mala Prespa u Grčkoj i u laguni Karavasta u Albaniji. Tijekom 20. stoljeća njihov je broj naglo opadao, a potpuno su izumrli u više europskih zemalja, pa tako i u Hrvatskoj. Brojno stanje gnijezdećih parova u Europi krajem 20. stoljeća procijenjeno je na svega 800 do 1.200 parova, a ukupna svjetska populacija na 11.400-13.400 jedinki.
Kako ističe Marko Šćiban iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, pelikani se nisu vratili, već je riječ o posjeti tijekom zimskog perioda kada kao prave skitnice znaju prelaziti velike udaljenosti te dodaje kako se najbliža populacija ove vrste pelikana nalazi na Skadarskom jezeru i delti Dunava.
„Prema našim podacima, u Srbiji su zadnji put primijećeni 2013. godine, iako nije isključeno da se i češće pojavljuju“, rekao je Šćiban te dodao kako je veća vjerojatnost da se pojavljuju u najistočnijem dijelu Srbije, na granici s Bugarskom i Rumunjskom, koje je ornitološki slabije istraženo.
„Za opstanak su im potrebne velike vodene površine bogate ribom kakvih u Srbiji imamo, ali naša vodena staništa za njih nisu sigurna. Na mnogim se mjestima intenzivno lovi, veliki ribnjaci su privatni i tu nestiti svakako ne bi bili ni poželjni. Također, nisu pretjerano skloni koloniziranju novih područja, a gnijezde se na provjerenim područjima bogatim ribom“, zaključujeMarko Šćiban.
Jedan primjerak ove rijetke ptice viđen je u Hrvatskoj na ušću Neretve prije osam godina – na području na kojem je dalmatinski pelikan obitavao i gnijezdio se sve do sredine prošlog stoljeća, a prvi znanstveni opis ove vrste napravio je 1832. godine njemački ornitolog Carl Friedrich Bruch prema primjerku ulovljenom upravo na Neretvi.
Pelikani se u Hrvatskoj danas mogu vidjeti samo u Zoološkom vrtu grada Zagreba, a tamo su stigli zahvaljujući projektu „Povratak dalmatinskog pelikana u Hrvatsku“. Njihova najveća populacija nalazi se u laguni Karavasta u Albaniji, a u većem ih broju ima i u Nacionalnom parku Skadarsko jezero, gdje je zahvaljujući provođenju projekta „Očuvanje pelikana, ključne vrste bioraznolikosti Skadarskog jezera“ prošle godine zabilježen rekordan broj od 178 jedinki.
Dopušteno je citiranje kraćih dijelova članka uz obvezno navođenje autora, izvora i poveznice na izvorni članak. Svako preuzimanje cjelovitog članka ili njegovih većih dijelova bez izričitog odobrenja autora predstavlja povredu autorskih prava.