Otkriven uzrok Velikog izumiranja morskog svijeta

Konačno znamo što je izbrisalo morski svijet s lica Zemlje u masovnom povijesnom izumiranju

Jedno od velikih događaja izumiranja u povijesti Zemlje, izbrisalo je svaki trag čak 70 posto morskih vrsta prije otprilike 252 milijuna godina. Istraživači su kroz simulaciju ondašnjih okolišnih uvjeta otkrili točan uzrok nestanka morskih bića, posebice onih sa staništem na većim geografskim širinama.

Uzroci i posljedice Velikog izumiranja

Prije oko 252 milijuna godina, Zemlja je doživjela katastrofalno pustošenje – događaj izumiranja toliko ozbiljan da je izbrisao gotovo sav život na Zemlji.

Stradalo je do 70 posto svih vrsta kopnenih kralježnjaka te značajnih 96 posto svih morskih vrsta, uključujući i čuvene trilobite, koji su prethodno preživjeli dva slična događaja masivnog izumiranja.

Navedeni događaj naziva se Perm-Trijas izumiranje, poznat i kao Veliko izumiranje, a koliko je današnjoj znanosti poznato – bio je to najporazniji događaj u Zemljinoj povijesti.

Široko je prihvaćeno da su za taj, ali i ostale manje događaje izumiranja, krive klimatske promjene. Naime, dugotrajna vulkanska aktivnost u Sibiru izbacila je toliko vulkanskog materijala u atmosferu da je svijet milijunima godina bio omotan pepelom, što je istovremeno priječilo prolazak Sunčeve svjetlosti do površine Zemlje, razrijedilo ozonski omotač, uzrokovalo česte kisele kiše i povišenje temperature.

Znanstvenici su sada otkrili što je izbrisalo morski život prije 252 milijuna godina. Naime,  rastuće temperature ubrzale su metabolizme oceanskih bića, što je povećalo njihove zahtjeve za kisikom s posljedičnim povećanim trošenjem kisika u oceanima. Životinje su se doslovno ugušile!

Trilobiti / Foto: Chip Clark / Smithsonian Institution

Povijest se ponavlja

I mi danas doživljavamo slično zagrijavanje atmosfere, samo je ono mnogo brže od onog koje je prethodilo Velikom izumiranju, a koje je pokazivalo znakove upozorenja 700.000 godina prije samog događaja.

„Ovo je prvi put da smo napravili mehanističku prognozu o tome što je uzrokovalo izumiranje koje se može izravno ispitati fosilnim zapisima, što nam onda omogućava predviđanje o uzrocima izumiranja u budućnosti“, rekao je oceanograf Justin Penn sa Sveučilišta u Washingtonu.

Istraživački tim proveo je računalnu simulaciju promjena koje je Zemlja doživjela tijekom Velikog izumiranja. Prije sibirskih vulkanskih erupcija, temperature i razine kisika bile su slične onima koje na Zemlji vladaju i danas, tako da je to timu dalo dobru osnovu za daljnji rad. U simulaciji su zatim podigli razinu stakleničkih plinova u atmosferskom modelu kako bi oponašali uvjete koji su uslijedili nakon vulkanske erupcije, što je podiglo temperaturu površine mora za oko 11 stupnjeva Celzijevih.

To je, dakako, rezultiralo trošenjem kisika od oko 76 posto pri površini, ali i oko 40 posto s morskog dna – uglavnom na većim dubinama, gdje je dostupni kisik bio u potpunosti potrošen.

Kako bi se promotrio utjecaj na morski život, tim je u simulaciju uključio podatke o potrebama za kisikom 61 suvremene vrste morskih životinja. Rezultati simulacije bili su katastrofalni.

Trilobiti / Foto: Chip Clark / Smithsonian Institution

Presudila im je potreba za kisikom

„Jako je malo morskih organizama ostalo u istim staništima u kojima su živjeli, a ostali su ili pobjegli ili stradali“, istaknuo je oceanograf Curtis Deutsch sa Sveučilišta u Washingtonu.

Najteže su bila pogođena bića najosjetljivija na promjenu koncentracije kisika, s najizraženijim pustošenjem na većim geografskim širinama, daleko od ekvatora. Kada je tim usporedio dobivene rezultate svoje simulacije s fosilnim zapisima, potvrdio je ispravnost svojih nalaza.

Naime, objašnjenje gore navedene tvrdnje leži u tome da životinje koje žive u toplijim vodama oko ekvatora mogu migrirati na veće geografske širine, gdje će naći stanište slično onome koje su upravo napustili. No, životinje koje već žive na od ekvatora udaljenim geografskim širinama jednostavno nemaju kamo otići.

Sve u svemu, ova nesretna pojava predstavlja više od 50 posto gubitka morske raznolikosti Velikog izumiranja. Ostatak je vjerojatno uzrokovan drugim čimbenicima kao što su zakiseljavanje oceana s CO2 iz sibirskih vulkana i nagli pad u broju i raznolikosti biljnog svijeta uzrokovan stanjivanjem ozonskog sloja.

Istraživači ističu kako bismo ovakvim stanjima i situacijama trebali posvetiti više pozornosti jer je istraživani prošli porast temperature od 11 stupnjeva Celzijeva trajao nekoliko tisuća godina.

Od 1880. godine prosječna temperatura Zemlje porasla je za 0,8 stupnjeva Celzijeva, a dvije trećine tog porasta nastupilo je od 1975. godine. Također, značajno se ubrzalo zagrijavanje oceana na čitavom planetu.

„Prema uobičajenom (business-as-usual) scenariju emisija, do 2100. godine zagrijavanje gornjeg dijela oceana približilo bi se 20 posto zagrijavanja u kasnom permu, a do 2300. godine ono će doseći između 35 do 50 posto istoga“, navodi Penn.

„Ovo istraživanje ističe potencijal za masovno izumiranje koje proizlazi iz sličnog mehanizma uzrokovanog antropogenim klimatskim promjenama“, zaključio je Penn.

  • Istraživanje je objavljeno u časopisu Science.

Barbara Kalebić / Ekovjesnik

 

 

VEZANE VIJESTI

Sjene drveća mogu ohladiti gradove za 5 °C

Svjetski se gradovi ubrzano zagrijavaju, a novo istraživanje ukazuje nam kako bismo ih u vrlo bliskoj budućnosti mogli učinkovito hladiti sadnjom stabala. Čini nam se kako je velika većina stanovnika gradova dobila znanstvenu potvrdu onoga što već intuitivno zna.

Znaci izumiranja pojavljuju se i stotinama tisuća godina unaprijed

Njemački istraživački tim dokazao je da se masovno izumiranje može predvidjeti stotinama tisuća godina unaprijed istražujući posljednji takav događaj na prijelazu iz perma u trijas. Danas je čovjek jedan od najvećih uzročnika izumiranja vrsta, no ono je i posljedica velikih klimatskih promjena koje već osjećamo.

Od godišnje razine ugljika kao one od prije 56 milijuna godina dijeli nas 140 godina

Polarni led je već jednom nestao u dalekoj prošlosti, kao što su i tropske životinje već plivale arktičkim vodama. Novo istraživanje upozorava nas kako bi staklenički plinovi u roku od 140 godina mogli ponovno doseći iznos godišnje razine ugljika kao one od prije 56 milijuna godina.

Ugrožena sigurnost hrane zbog rasplitanja mreže života

Najviša institucija na svijetu koja se bavi poboljšanjem razine prehrane i standarda, kao i unapređenjem poljoprivredne proizvodnje i života u seoskim zajednicama, upozorila je da se mreža života raspliće zbog sve većeg smanjenja bioraznolikosti.

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER