Nova zgrada DHMZ – robusne lamele umjesto razigrane forme usklađene s okolišem

Propuštena prilika za arhitektonsko osuvremenjivanje istočnog Zagreba

Nova zgrada Državnog hidrometeorološkog zavoda na Borongaju će prema prvonagrađenom radu na natječaju izgledati kao zgrada nekog ministarstva ili banke, a moglo je drukčije. Da bude u trendu sa suvremenom arhitektorom, vizualno „otkačen“, prepun zelenih površina i prošaran raznim oblicima korištenja obnovljivih izvora energije. A takvih je prijedloga bilo...

U Zagrebu su vidljivi napori za obnovom fasada, u ambicioznom planu je obnova čak pet tisuća fasada što će u znatnoj mjeri ne samo uljepšati grad nego i doprinijeti energetskoj učinkovitosti tih objekata. Najvećim dijelom to se odnosi na zgrade u centru i oko njega, građene prije stotinjak godina. No što je s novim arhitektonskim rješenjima, u kojoj mjeri su ta nova rješenja u duhu vremena i koliko prate ono što se u svijetu događa?

Ukidanje razlika između građevine i okoliša

Suvremeni trendovi smanjuju ili čak ukidaju razliku između građevine i okoliša, stvaraju se tzv. zeleni gradovi, vertikalne šume, krovni vrtovi,  integriraju se građevine s okolišem. U biti idu prema brisanju podjele između arhitekture i pejzažne arhitekture. Najbolji primjeri za to su ostvarenja Diane Balmori, na projektu integriranja industrijske luke Bilbao u parkovni sustav (Bilbao Jardín, vrt koji se penje stepenicama), ili vertikalne šume talijanskog arhitekta Stefana Boerija. Nakon već više realiziranih i započetih projekata vertikalnih šuma u cijelom svijetu - u Italiji, Nizozemskoj i drugim europskim zemljama, u Kini, Južnoj Americi i Sjedinjenim Američkim Državama, upravo je najavljen i najnoviji Boerijev projekt La Forêt Blanche u Parizu.

Koliko se kod nas primjenjuju suvremeni principi oblikovanja zgrada prilagođenih okolišu, sustavi za prikupljanje i čuvanje energije? Dakle, ne samo energetski učinkovite, već i održive stambene i uredske zgrade, koje pridonose regeneraciji okoliša i urbane biološke raznolikosti, bez štetnog utjecaja gradnje na okoliš. Možete li zamisliti jednu takvu vertikalnu šumu usred Zagreba, čiji vegetacijski sustav doprinosi izgradnji mikroklime, stvara vlagu, apsorbira čestice CO2 i prašine koje su prisutne u urbanom okruženju i proizvodi kisik te  štiti ljude i kuće od štetnih sunčevih zraka i onečišćenja? Zgrada koja nije kao „šaka u oko“, betonsko-stakleni mastodont bez duha i duše? Vratimo se u realnost, u Zagrebu (i ostatku Hrvatske) i drvoredi stradavaju zbog nekoliko novih parkirnih mjesta, kolnih prilaza i terasa kafića, a i parkovi se moraju braniti prosvjedima građana.

Na Borongaju niču samo tri nove višekatnice

Na predjelu zagrebačkog Borongaja godinama se već priprema projekt izgradnje studentskog grada, a nedavno je u kontaktnom prostoru tog predjela odlučeno kakva će se zgrada graditi za potrebe Državnog hidrometeorološkog zavoda. Prema projektnom zadatku na pozivnom natječaju arhitekti su se trebali uklopiti u zahtjev za projektiranjem potrebnog prostora za meteorološku službu, procijenjena vrijednost objekta nije smjela biti viša od 105 milijuna kuna, a ocjenjivački sud je procjenjivao još „multifunkcionalnost korištenja prostora, funkcionalne, estetske, oblikovne i prostorne kvalitete rješenja, racionalnost i ekonomičnost rješenja, primjenu rješenja energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije.“

Na natječaju je, nakon tri kruga procjene radova, označenih jasno samo šiframa, pobijedio rad u kojem se prema onom što je javnosti prezentirano malo toga nazire od principa i trendova u svjetskoj arhitekturi. Na Borongaju se prema tom rješenju imaju izgraditi tri glomazne „lamele“ odnosno duguljaste višekatnice, koje po vanjskom izgledu neće baš puno podsjećati na to da se u njoj stručnjaci bave prognozom vremena, kišama i olujama, suncem i  tlakom,  klimatskim promjenama... Prihvaćanje takvog rješenja obrazloženo je da je to „uobičajeno“ i „najprihvatljivije za uredsku tipologiju“, jer će se vremenom te strukture moći mijenjati, preuređivati... Vjerojatno je presudila koncepcija da se što više ureda smjesti na što manji prostor.

Zašto ne izgraditi energetski neovisan objekt?

Javnosti je ostalo nepoznato je li ijedan od ocjenjivanih 15 radova, pa ni od onih prvih pet koji su ušli u uži izbor, pokušao odgovoriti na izazove suvremene arhitekture. Koliko su radovi naših arhitekata samo reprodukcija već viđenog na nekim drugim prostorima, a koliko se ovakva jedna zgrada za potrebe DHMZ „ugrađuje u prirodu“?

Bilo bi sasvim primjereno da nova zgrada DHMZ-a koja će, kako se predviđa, koštati preko 100 milijuna kuna, ipak da nešto novo, primjereno potrebi da istočni dio Zagreba prestane biti samo još jedan niz nebodera, blokova zgrada i spavaonica. Jer prostora za razmah novih ideja ima, samo ima li ideja i hrabrosti da se one realiziraju? Meteorolozi naprosto imaju ulogu osvještavanja o značaju klime i klimatskih promjena na svakodnevicu i bilo bi baš dobro da se i u izgradnji nove zgrade u kojoj će raditi primjenjuju najnovija saznanja važna za ekologiju i održivi razvoj. Što bi smetalo da se u koncepciji nove zgrade integriraju obnovljivi izvori energije, da se pokaže da se može izgraditi objekt koji je energetski neovisan, da ima nultu emisiju CO2? Zašto zgrade moraju biti stakleno-betonski blokovi, a ne neka razigrana forma, primjerenija širokom području Borongaja i budućeg studentskog kampusa?

Zanemareno modernije rješenje

Jedan od radova s ovog natječaja upravo promovira ovakve principe, a uočili smo da se i jako sviđa korisnicima društvenih mreža. Zgrada DHMZ-a je po tom projektu, nazvanom 23/57/30 DHMZ (autori: Judita Ljutić, dia / Damir Ljutić, dia / Marina Tolj, dia / Marko Galić, dia – suradnici: Enco Dell’Olio, 3Dmodel i rendering / Marko Ambroš, dia maketa / Dario Fadić, dig konstrukcija, TREDECIM d.o.o. / Zoran Bahunek, dis HVAC, ECO projekt d.o.o. / Davorin Telebar, die elektroinstalacije, METROND d.o.o.), vizualno „otkačen“, stepenasto položen niz ravnina prepunih zelenim površinama i prošaran raznim oblicima korištenja obnovljivih izvora energije. Ima i agrovrt, a „kuća se otvara prema jugu povećavajući površinu apsorpcije sunčeve energije i svjetla te se nadovezuje na zelenu površinu agrovrta, čineći jedinstvenu vizualnu cjelinu. Svaka terasa hortikulturnom obradom posvećena je jednoj od hrvatskih klimatskih regija - primorska, ravninska, brdska, planinska...“ Crnogorica koja štiti od sjevernog vjetra je predviđena na sjeveru, dok bjelogorica na jugu ljeti radi sjenu, a zimi bez lišća omogućuje toplinske dobitke u zgradi. Na terase je naravno omogućen izlazak, i služe za druženje i rad, ali i komunikaciju.

„Pročelje i zgrada koriste nove i dostupne tehnologije kako bi proizveli energiju iz obnovljivih izvora te kako bi pokazali spektakle promjena lokalnog vremena. Kompozitni sustav panela koji od ruba do ruba izmjenjuju prikaz vjetra i sunca.“

„Bioreaktori pridonose toplinsku energiju za grijanje potrošne tople vode, sve mikro-vjetroturbine čine male odvojene sustave koji generiraju dovoljno energije za pokretanje LED rasvjete pročelja“  kaže se u opisu projekta. „Centralni atrijski prostor osvjetljen je u podgledima etaža LED trakama, dok dodatno osvjetljenje i atmosferu pruža 'svjetlosno bilje' u prizemlju.“

Prema ovom projektu predviđena je ugradnja sustava prisilne ventilacije s povratom topline, iskorištavanje otpadne topline, što je važno zbog očuvanja okoliša. Predviđeno je i postavljanje solarne instalacije za grijanje sanitarne vode, a na pročelju bi bili postavljeni „bioreaktori“ – paneli koji sadrže alge koje reagiraju na sunce. Kad sunce sije alge se množe kao rezultat fotosinteze, a kod jačeg sunca paneli postaju tamniji...  Puno toga zanimljivog i po svemu sudeći neuobičajenog, a već primjenjivanog u svijetu.

 

Vrijeme na satu otkucava

Naslov projekta 23/57/30 (DHMZ) označava vrijeme na satu, ili vrlo kratko vrijeme koje nam je u borbi protiv klimatskih promjena preostalo da poduzmemo konkretne korake za napredak i spas civilizacije kakvu poznajemo. U ovom slučaju i u našem okruženju, čini se kako je preostalo još malo vremena da uhvatimo korak sa suvremenim svijetom i arhitekturom koja gradove ugrađuje u prirodu i dobijemo novi simbol i atrakciju grada, koju će voljeti i stanovnici grada i njegovi posjetitelji.

No umjesto toga, izgledno je da ćemo na Borongaju dobiti tri robusne „lamele“ u položaju sjever-jug, koje se na prvi pogled neće puno razlikovati od uredskog prostora nekog ministarstva ili banke.

Edvard Šprljan

VEZANE VIJESTI

Novi eko-toranj GIOIA 22 za nastavak preobražaja Milana

U milanskoj četvrti Porta Nuova u blizini željezničkog kolodvora Garibaldi, priprema se realizacija poslovnog tornja nove generacije - ekološki održivog nebodera naziva GIOIA 22. Toranj će se graditi prema projektu Gregga Jonesa iz arhitektonskog studija Pelli Clarke Pelli Architects, čiji je osnivač César Pelli - arhitekt koji je sagradio neke od najviših svjetskih tornjeva.

Projekt Bosco Verticale | Boeri Studio, Milano

Vertikalna šuma je model za održivu stambenu zgradu - projekt za pošumljavanje gradova koji pridonosi regeneraciji okoliša i urbane biološke raznolikosti, bez štetnog utjecaja gradnje na okoliš.

2.000 stabala za La Forêt Blanche

Toranj drvene konstrukcije bit će visok 54 m, a njegove će se terase i balkoni prekriti s čak dvije tisuće stabala, grmova i raznih drugih biljaka.

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER