Tko nadzire Državni inspektorat i zašto je naivno očekivati da radi u korist građana?
Kako je činjenično dokumentirana prijava zbog moguće nezakonite gradnje u Zadru završila bez izvršenog nadzora građevinske inspekcije
Građanin i ovlašteni inženjer prijavio je moguću nezakonitu montažu snažnog postrojenja za grijanje i hlađenje u samostanu u zadarskim Arbanasima. Nakon višemjesečne šutnje nadležnih ureda i unatoč očitim sumnjama na kršenje građevinskih propisa, Državni inspektorat izvijestio nas je o izvršenom „inspekcijskom nadzoru sanitarne inspekcije“.
Prijava koja nije bila anonimna ni paušalna
U listopadu 2025. godine Državnom inspektoratu podnesena je detaljna i potpisana prijava zbog moguće nezakonite izgradnje i montaže postrojenja za grijanje i hlađenje ukupne snage oko 200 kW, zajedno s fotonaponskim sustavom, na zemljištu Školskih sestara franjevki Krista Kralja u zadarskim Arbanasima.
Prijavitelj nije bio anonimni građanin, već vlasnik susjedne i tek nekoliko metara udaljene nekretnine. U prijavi su precizno navedeni: lokacija i katastarske čestice, vrijeme izvođenja radova (srpanj i kolovoz 2025.), snaga postrojenja, udaljenost uređaja od obiteljske kuće (3,5 m), izmjerene razine buke od 80 do 100 dB(A), kao i sumnja u nepostojanje glavnog projekta, prijave gradilišta i stručnog nadzora.
Prijava je u listopadu uredno dostavljena građevinskoj inspekciji Područnog ureda Državnog inspektorata u Splitu i Ispostavi Zadar.
U prijavi je navedeno i kako je postrojenje u početku bilo postavljeno neposredno uz ogradni zid između parcela, kao i da je tijekom testiranja njegovog rada sredinom kolovoza 2025. izmjerena razina buke od 80 do 100 dB(A) u trajanju od približno 30 minuta, što višestruko prelazi dopuštene vrijednosti. Na sastancima održanim s provincijskom predstojnicom i izvođačem radova, prijavitelj je zatražio uvid u glavni projekt, potvrde javnopravnih tijela, prijavu početka građenja i dokumentaciju o nadzoru. Uvid mu je odbijen, a iz izjave sudionika proizašlo je da radovi nisu izvedeni temeljem zakonom propisane dokumentacije. U međuvremenu, uređaji su s početne lokacije premješteni na novu lokaciju unutar samostanskog dvorišta, udaljenu oko 20 m, bez predočenja projektne dokumentacije i dozvola za izgradnju postrojenja.
U posjedu smo i dopisa upućenog samostanu u rujnu 2025., u kojem se ističe problem prekomjerne buke predmetnog postrojenja čiji redoviti pogon može itekako umanjiti vrijednost prijaviteljeve kuće, kvalitetu života i mogućnost normalnog stanovanja. Upozorava se i kako će buka tih uređaja prelaziti zakonom dopuštene razine i ugrožavati zdravlje prijaviteljeve obitelji, kao i njegovih susjeda. Osim toga, u neposrednoj blizini nalazi se i Osnovna škola Krune Krstića.
Nije riječ o „klimi“, nego o industrijskom sustavu
Za usporedbu, prosječna obiteljska kuća koristi sustave snage 5 do 10 kW. Sustav od 200 kW višestruko premašuje okvire onoga što se u zakonodavstvu može smatrati jednostavnom građevinom ili rutinskom instalacijom.
Prema važećim propisima takav sustav zahtijeva glavni projekt, koji mora izraditi ovlašteni inženjer, radovi moraju biti prijavljeni, mora postojati stručni nadzor, a sustav mora zadovoljiti akustičke propise.
U konkretnom slučaju, kako navodi prijavitelj, unatoč višekratnim zahtjevima prema investitoru i izvođaču nije mu predočen nijedan od navedenih dokumenata.
Što je učinio Državni inspektorat?
Nakon što nam na naš upit nije stigao odgovor ni iz Splita ni iz Zadra, obratili smo se „kabinetu“ Državnog inspektorata u Zagrebu. Odgovoreno nam je kako je „sanitarna inspekcija obavila nadzor u vezi zaštite od buke“ i da je „zatražena dostava projektne dokumentacije“. Također, naveli su kako je „inspekcijski postupak u tijeku“ te da je „prijava uvrštena u plan rada građevinske inspekcije za naredno razdoblje“.
Drugim riječima, građevinska inspekcija nije izašla na teren i to unatoč činjenici da je prijavom zatražena isključivo građevinska, a ne sanitarna inspekcija. Uostalom, kad bi bilo kojem građaninu na gradilište došla inspekcija ne bi li se prvo odmah trebala predočiti zakonom propisana projektna dokumentacija? Jer u ovom je slučaju tek „zatražena dostava“.
Na ponovljeni upit, kojim smo još jednom istaknuli kako je prijavitelj zatražio nadzor građevinske inspekcije kako bi se utvrdilo eventualno kršenje propisa iz područja gradnje te omogućio uvid u glavni projekt i provjerila usklađenost s akustičkim propisima, nismo dobili odgovor. U Državnom inspektoratu očito nisu smatrali potrebnim dodatno odgovoriti, vjerojatno držeći da je raniji, formalno sročen dopis dostatan odgovor na konkretna pitanja o zakonitosti gradnje. Naime, njime nam nisu uvjerljivo dokazali da temeljem detaljno predočenih činjenica „utvrđuju“ izvodi li se predmetni projekt „sukladno zakonskim propisima Republike Hrvatske“.
Šutnja nadležnih ureda
Posebno je problematično što Područni ured Split i Ispostava u Zadru još uvijek nisu odgovorili prijavitelju, iako su prijavu uredno zaprimili još krajem listopada. Administrativna šutnja u ovakvim slučajevima ne znači neutralnost. Ona znači da se nezakonito stanje ne dovodi u pitanje, da se investitoru i nemarnom izvođaču na raspolaganje ostavlja vrijeme, ali i da građanin ostaje bez pravne zaštite.
Sanitarna inspekcija ima ovlasti nad bukom, ali nema ovlasti nad zakonitošću gradnje, ne provjerava postojanje glavnog projekta i ne odlučuje o razvrstavanju građevine. To je ipak posao građevinske inspekcije. Slanjem samo sanitarne inspekcije, Državni inspektorat je zaobišao ključno pitanje: je li postrojenje uopće zakonito izgrađeno i montirano.
Što kažu iz samostana?
U kontaktu s predstavnicom samostana, kazano nam je da će postupiti u skladu s nalogom inspekcije. Potvrđeno nam je i da je postrojenje u međuvremenu premješteno dvadesetak metara i da se razmatra njegova zvučna izolacija što će dodatno poskupjeti projekt. Nije li izvođač radova trebao ukazati na moguće probleme koje će izazvati ovo postrojenje za grijanje i hlađenje ukupne snage oko 200 kW i to ne samo susjedima, školskoj djeci, već i stanovnicama samostana?
Iz razgovora proizlazi da u samostanu nisu bili svjesni tehničko-pravnih implikacija, no to izvođača radova nimalo ne oslobađa odgovornosti. Izvođač je bio dužan osigurati zakonitost projekta, a ne zaobilaziti građevinske propise.
Sustavno pitanje, a ne spor susjeda
Ovdje nije riječ o sporu između susjeda, već se postavlja pitanje štiti li Državni inspektorat građane i djeluje li u njihovu korist, provodi li zakon jednako prema svima, kao i što se događa kada se ne uvažava uredna i činjenično dokumentirana prijava koja nije bila anonimna.
U svjetlu nedavnog uhićenja glavnog državnog inspektora, ovakvi slučajevi dodatno otvaraju pitanje učinkovitosti i odgovornosti državnog sustava. Ako građevinska inspekcija ne izlazi na teren ni kada ovlašteni inženjer prijavi moguću nezakonitu gradnju snažnog tehničkog postrojenja, tada se s pravom postavlja pitanje: tko nadzire inspekciju i kome ona zapravo služi?
Stjepan Felber | Ekovjesnik