Kako smanjiti ugljični otisak proizvodnje goveđeg mesa?

Emisije stakleničkih plinova s farmi potrebno je smanjiti na samom početku - već pri samom uzgoju goveda! No ipak, svi bismo trebali znatno smanjiti količinu mesa koju konzumiramo!

Industrija proizvodnje govedine visoko je na listi najvećih onečišćujućih sektora po pitanju emisija stakleničkih plinova. Njezin veliki utjecaj na klimu bilježi se već pri samom početku proizvodnje, prilikom uzgoja krava. Stoga istraživači nastoje smanjiti negativan utjecaj proizvodnje goveđeg mesa na okoliš prije nego li ono dospije na naše stolove.

Engleski istraživači već šest godina prikupljaju detaljne podatke uzgoja goveda na eksperimentalnoj farmi gdje ispituju ugljični otisak pojedinih životinja, ali i farme u cjelini, u tri različite vrste sustava pri kontroliranim uvjetima. No, za početak je najsigurnija opcija smanjenje konzumacije goveđeg mesa.

 

Značajan doprinos emisijama stakleničkih plinova

Industrija goveđeg mesa trenutno je odgovorna za šest posto godišnjih svjetskih emisija stakleničkih plinova, što je čini jednako velikim onečišćivačem kao i građevinski sektor.

Konzumacija manje količine mesa jedan je od načina smanjenja emisija iz ove industrije. Međutim, znanstvenici su također počeli istraživati druge načine na koje stočari mogu smanjiti ugljični otisak proizvodnje goveđeg mesa prije nego li ono uopće bude posluženo na našem tanjuru.

Carbon Brief je posjetio Rothamsted Research - jedinstvenu eksperimentalnu farmu u Devonu, kako bi saznao više o tome kako stočari mogu smanjiti svoj doprinos klimatskim promjenama.

Priprava obroka

Više je načina na koje industrija goveđeg mesa pridonosi napretku klimatskih promjena.  

Krave su preživači, što znači da njihovi želuci sadrže posebne bakterije sposobne probaviti teške, žilave i vlaknaste materijale kao što je trava. Krajnji produkt probavnih procesa je metan - staklenički plin koji ima oko 25 puta veći utjecaj na zadržavanje topline u slojevima atmosfere od ugljikov dioksid.

Nadalje, proizvodnja govedine glavni je uzrok deforestacije u mnogim svjetskim regijama. 2011. godine izgubljeno je čak 60 posto šuma u Argentini, Boliviji, Brazilu, Paragvaju, Indoneziji, Maleziji i Papui Novoj Gvineji. Uništavanje stabala uzrokuje sve veće propuštanje CO2 u atmosferu.

Za ispašu stoke potrebna je velika količina trave, zbog čega stočari često koriste dušikova gnojiva na svojim pašnjacima kako bi potaknuli rast biljaka i tako osigurali konstantnu zalihu hrane za svoja goveda. Sama proizvodnja dušikovih gnojiva uzrokuje ispuštanje CO2 i drugog moćnog stakleničkog plina dušikovog oksida (N2O).

Prema UN-ovoj Food and Agricultural Organization (FAO),  ukupne emisije uzgoja stoke čine 14,5 posto emisija stakleničkih plinova, a postotak emisija iz same proizvodnje goveđeg mesa čini nešto manje od polovice toga.  

Ugljični otisak mesne industrije / Rosamund Pearce / Izvor: FAO

Eksperimentalna farma

U Devonu, županiji u jugozapadnoj Engleskoj, poljoprivredni znanstvenici s Rothamsted Research farme istražuju različite načine kojima bi se smanjio postotak proizvodnje te ispuštanja stakleničkih plinova s farmi.

U nedavnom istraživanju, objavljenom u Journal of Cleaner Production, istraživači su ispitali može li hrana utjecati na veličinu ugljičnog otiska životinja i ako da, koliki je njen utjecaj.

Jedinstvena farma goveda od 60 hektara slična je velikom znanstvenom eksperimentu u kojem istraživači temeljito prate sve „ulaze“ i „izlaze“ farme kao sustava.

Pod  ulaz u sustav promatra se vrsta i količina stočne hrane, dok izlazi uključuju životinjski izmet koji se koristi kao gnojivo, koliko je životinja dobila na težini i ispuštanje hranjivih tvari poput dušika. Struktura i svojstva tla (stjenovito i alkalno tlo) toga područja sprječava izlijevanje tekućina izravno u zemlju, što znanstvenicima omogućuje prikupljanje tokova hranjivih tvari pomoću mreže cjevovoda.

Detaljnim praćenjem glavnih parametara istraživači vode bilješke o ugljičnom otisku svake pojedine životinje uzgojene na farmi, objasnio je Graham McAuliffe, doktorand na farmi i Sveučilištu Bristol.

„Obično se izračunavanje ugljičnog otiska farmi temelji na prosječnoj statistici stada na razini regije ili države. No ono što smo u mogućnosti napraviti ovdje na platformi farme je izračunati ugljični otisak u nekom vremenskom roku, na primjer, svaka dva tjedna,  za svaku životinju zasebno“, tvrdi McAuliffe za Carbon Brief.

Farma je podijeljena na tri dijela jednake veličine nazvanih „farmlets“. Te tri parcele predstavljaju tri tipična stočarska sustava korištena u proizvodnji govedine.

Prvi sustav je „stalni pašnjak“, koji predstavlja današnje uobičajene pašnjake. On se ne presijava i ne ore te se na njega konvencionalno nanose dušikova, fosforna i kalijeva gnojiva.

Drugi sustav nazvan je „bijela djetelina“ i on je pseudo-organski sustav. Budući da djetelina ima čvoriće za fiksiranje dušika na korijenu, njenim korištenjem moguće je smanjiti ili u potpunosti izbjeći korištenje anorganskih dušičnih gnojiva.

Treći sustav je sustav čiste trave koji se tretira samo s anorganskim dušikovim gnojivom.

Praćenje stanja svake pojedine krave

Istraživači su šest godina prikupljali podatke o ispaši krava sa sva tri parcele. Svake jeseni, 30 novih teladi (Charolais x Hereford-Friesian pasmine) ušlo je u svaki sustav, odnosno parcelu.

Rezultati ugljičnog otiska životinja pojedinih sustava prikazani su dijagramom, kao i ugljični otisak zasebno „najboljih“ i „najgorih“ jedinki svakog od tri promatrana sustava.  Oni pokazuju da krave koje su pasle na pašnjaku bijele djeteline imaju najmanji ugljični otisak, dok krave s trajnog pašnjaka i sustava čiste trave imaju veći. Razlog tome je taj što pašnjak bijele djeteline ne zahtijeva korištenje dušikovih gnojiva.

Ugljični otisak „najboljih“ i „najgorih“ krava na trajnim pašnjacima (lijevo), na pašnjacima bijele djeteline (sredina) i čiste trave (desno) / Izvor: McAuliffe (2018)

„Sustav s bijelom djetelinom ima niži ugljični otisak jer se takav pašnjak ne tretira dodatnim dušikom iz anorganskih gnojiva. Time ne samo da se izbjegavaju emisije povezane s primjenom dušikovih gnojiva, već i one vezane uz proizvodnju istih“, objašnjava McAuliffe.

Međutim, čak i unutar svakog sustava pašnjaka, rezultati su pokazali da pojedine krave imaju puno veći ugljični otisak u odnosu na druge.

Kravama s najvećim ugljičnim otiskom, koje su nazvane „loši izvođači“, trebalo je više vremena da dobiju na težini nego ostalim kravama. Zbog toga, takve krave moraju provesti više vremena na farmi prije nego li ih se pošalje na klanje, što znači da provedu više vremena proizvodeći i emitirajući metan.

McAuliffeu i njegovom timu i dalje nije u potpunosti jasno zašto su neke krave slabiji izvođači od drugih. Međutim, u tome značajnu ulogu najvjerojatnije ima sama genetika koja i čini razliku među jedinkama iste vrste.

„Rekao bih da je puno toga u vezi s okolišem, genetikom i zdravljem životinja. Naime, životinja bi mogla biti slabija, pa samim time i ne konzumira dovoljno trave“, dodaje McAuliffe.

Selekcija krava

Slijedeći dobivene rezultate, istraživači planiraju provesti eksperiment kako bi ispitali može li se genetska selekcija koristiti za „proizvodnju“ krava s ugljičnim otiskom manjim od trenutnog prosjeka.  

Selektivni uzgoj je uobičajena tehnika u poljoprivredi i stočarstvu, a uključuje uzgoj dvije životinje s poželjnim karakteristikama – na primjer, dvije krave s visokim prinosom mlijeka. Ako (poželjno) svojstvo ima genetsku osnovu, postoji veća vjerojatnost da će ga potomstvo naslijediti.

Foto: Creative Commons / Pixabay

Iako su potrebna još dodatna istraživanja, moguće je da bi uzgoj krava s nižim utjecajem na klimu mogao pomoći uzgajivačima goveda u smanjenju njihovih emisija.

„Ako imaš farmu s puno životinja koje su stvarno slabi izvođači i zamijeniš ih sa životinjama koje ne zahtijevaju puno vremena na farmi da bi postigle krajnju željenu težinu, mislim da bi bilo pošteno reći da bi farma tako mogla smanjiti svoj ukupni ugljični otisak“, zaključuje McAuliffe.

Manje mesa na vašem tanjuru

Dr. Tara Garnett, znanstvenica sa Sveučilišta Oxford (Food Climate Research Network), koja nije bila uključena u istraživanje, smatra da su rezultati ovog istraživanja vrlo obećavajući posebice u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova iz procesa proizvodnje goveđeg mesa, no ipak izražava sumnju u takvu mogućnost razvoja stočarske proizvodnje. Naime, dr. Garnett je prošle godine objavila izvješće koje je pokazalo da bi upravo smanjenje globalne potrošnje mesa bio najbolji način za rješavanje problema emisija.  

„Postoje stvari koje bi proizvođači svakako morali poduzeti s ciljem smanjenja emisija stakleničkih plinova iz stočarskog sektora, no to nas može predaleko odvesti. Za početak, pojedinci i zemlje koji su veliki potrošači mesa trebaju smanjiti količinu mesa koju konzumiraju“, uvjerena je dr. Garnett.

Barbara Kalebić / Ekovjesnik

 

VEZANE VIJESTI

Znate li kolika je ekološka cijena jednog para traperica?

"Dotjerivanje" traperica zbog korištenja raznih kemikalija ima značajan negativan utjecaj, kako na okoliš, tako i na tekstilne radnike. Postoje ipak dva svjetska proizvođača traperica koji su razvili nove i ekološki održive tehnologije.

Kako prehraniti budućih 9-10 milijardi ljudi na Zemlji bez uništavanja okoliša?

Predviđa se da će do 2050. godine pritisci na različite okolišne sustave u usporedbi s 2010. godinom porasti za 50 do 90 posto bez provođenja ciljanih mjera zaštite. Kako bi se ograničile štete u okolišu, prema novoj studiji objavljenoj jučer u časopisu Nature, nužno nam je potrebna sinergijska kombinacija mjera.

Na emisije stakleničkih plinova utječe i meso koje jedete

Posljednje istraživanje je pokazalo kako 20 % Amerikanaca svakodnevnim konzumiranjem govedine uzrokuju oslobađanje velikih količina plinova u atmosferu koji utječu na ubrzavanje globalnog zatopljenja. Rješenje ovog problema leži u promjeni prehrambenih navika, kako američke, tako i svjetske populacije, no tu promjenu ćemo još neko vrijeme morati pričekati. 

40 posto manje emisije CO2 do 2030. godine

Zastupnici u Europskom parlamentu glasali su danas u korist smanjenja emisija CO2 iz novih osobnih automobila i novih lakih gospodarskih vozila za 40% do 2030. godine

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER