Turizam postaje sve veća prijetnja okolišu

Ugljični otisak turističke industrije daleko je veći nego što se pretpostavljalo!

Ugljični otisak turističke industrije je zastrašujuć! Najnovije istraživanje otkriva kako turizam nije samo dobar posao značajan za mnoga gospodarstva svijeta (pa i naše), već i industrija koja proizvodi čak 8 % globalnih emisija stakleničkih plinova čime značajno utječe na klimatske promjene.

Sve ranije procjene razine ugljičnog otiska turističke industrije bile su daleko od alarmantnih vrijednosti. Prema novoj sveobuhvatnoj studiji, ona se u razdoblju između 2009. i 2013. godine povećala čak četiri puta u odnosu na ranije procjene. Naime, svjetska turistička industrija povećala je emisiju s 3,9 na 4,5 milijardi tona ugljičnog dioksida i čini 8 % globalnih emisija stakleničkih plinova. Pored toga, turistička industrija je u golemom porastu i raste brže od međunarodne trgovine.

Tim znanstvenika iz Australije, Tajvana i Indonezije, predvođeni profesorom Manfredom Lenzenom sa Sveučilišta u Sydneyu, istraživao je povezanost između turizma i globalnog zatopljenja. Rezultate studije objavili su prošlog tjedna u časopisu Nature Climate Change te objasnili kako su provođenjem jedne od dosad najsloženijih studija globalnog turizma izračunali ugljični otisak turističke industrije.

„Potrošačka kultura je turizam pretvorila u velikog proizvođača ugljičnog dioksida“

„Naše istraživanje predstavlja prvi detaljni svjetski pregled stvarnih troškova turističke industrije - uključujući promet, smještaj, hranu i pića, suvenire, odjeću, kozmetiku i ostalu robu široke potrošnje. To je potpuna procjena životnog ciklusa globalnog turizma, i trudili smo se da ne propustimo nijedan od njegovih utjecaja“, izjavila je dr. Arunima Malik sa Sveučilišta u Sydneyu.

„Ovo istraživanje ispunjava ključnu prazninu metodologije koje primjenjuju Svjetska turistička organizacija (UNWTO) i Svjetska meteorološka organizacija, a na temelju koje će se na sveobuhvatan način kvantificirati učinak koji svjetska turistička industrija ima na okoliš“, dodaje dr. Malik.

Ironično, ranijim istraživanjima identificirani su izravni učinci globalnog zatopljenja na turizam,  posebice u slučaju zimskog, skijališnog turizma.

Već ranije se upozoravalo na činjenicu kako bi velike vrućine uskoro mogle utjecati na prizemljenje aviona i utjecati na probleme u mnogim svjetskim zračnim lukama; atmosferske turbulencije uzrokovat će manje ugodne letove, a i sve jači vjetrovi mogli bi utjecati na povećanje troškova goriva. No, najmanje od svega dosad obraćalo se pozornosti na utjecaj same turističke industrije na globalno zatopljenje.

Suveniri i shopping

U istraživanju su se koristili podaci iz 160 zemalja svijeta u kojima, prema procjeni, posluje od oko milijardu opskrbnih lanaca: razmatrali su podatke o proizvodnji hrane i pića za potrebe turista, objekata koje se grade za smještaj turista, kao i utjecaj cestovnog i zračnog prometa te trgovine suvenirima i svih kupovina povezanih s turizmom. Korištenjem detaljne baze podataka međunarodne trgovinske razmjene, posebice  turističke potrošnje roba i usluga, istraživači su na taj način uspjeli identificirati tijekove onečišćenja između 160 zemalja u razdoblju od 2009. do 2013. godine.

Karta svijeta koja prikazuje tijekove onečišćenja između 160 zemalja. Međunarodna putovanja su 2013. godine bila odgovorna za 23 % globalnog ugljičnog otiska turizma.

Praćenjem glavnih tijekova onečišćenja otkriva se kako su putovanja turista iz SAD-a u Kanadu odgovorna za emisiju 75 milijuna tona ugljičnog dioksida, Meksiko 47 milijuna tona, Ujedineno Kraljevstvo i Japan po 12 milijuna tona. S druge strane, putovanja turista iz Francuske, jake emitivne i receptivne turističke zemlje, „zaslužna“ su za 6,2 milijuna tona ugljičnog dioksida na putovanjima prema Njemačkoj, 5,8 milijuna tona za Ujedinjeno Kraljevstvo, 4,3 milijuna tona za Belgiju i 3,6 milijuna tona na putovanjima u Italiju.

Rezultati su pokazali kako su se emisije u turizmu tijekom promatranog razdoblja povećale za oko 15 %, odnosno s 3,9 na 4,5 milijardi tona ugljičnog dioksida. Taj porast prvenstveno je ostvaren u prijevozu, kupovini i proizvodnji hrane.

Korištene su dvije različite računovodstvene tehnike i napredne matematičke analize kako bi se predvidio i rast turističke industrije do 2025. godine. Činjenica je da suvremeni turizam bilježi ubrzan porast, pa tako i prihodi od turizma, a turistička potražnja raste znatno brže od potražnje u drugim gospodarskim granama.

Još veći porast ugljičnog otiska do 2025.

Istraživači su stoga procijenili kako će rastuća potražnja turističkog tržišta povećati emisije ugljičnog dioksida na oko 6,5 milijardi tona do 2025. godine. To povećanje će u velikoj mjeri biti posljedica rasta prihoda potrošača, što će utjecati na dodatne zarade turističke industrije i učiniti je još intezivnijim i opasnijim onečišćivačem.

„Porastom zanimanja za egzotičnim iskustvima i sve većim oslanjanjem na zračni prijevoz i luksuzne sadržaje, potrošačka kultura je turizam pretvorila u velikog proizvođača ugljičnog dioksida“, tvrde istraživači.

Rezultati ovog istraživanja u potpunoj su suprotnosti sa svim dosadašnjim pretpostavkama, a ekonomisti općenito vide turizam kao industriju s relativno niskim utjecajem na okoliš. No, je li to ipak moguće s obzirom da je svjetska turistička industrija u 2016. godini zabilježila 1.235 milijardi međunarodnih dolazaka i prihod od nevjerojatnih 1.260 milijardi dolara.

Ova industrija ne usporava

Svjetski turistički promet bilježi godišnji porast između 3 i 5 % i mnogima je teško prihvatiti činjenicu da turizam značajno pridonosi globalnom zatopljenju i klimatskim promjenama.

Pritom je malo vjerojatno da će se zanimanje turista za putovanja u egzotične destinacije i ponudu luksuznog hotelskog smještaja imalo smanjiti, kako u elitnim skijalištima i povijesnim gradovima, tako i na koraljnim grebenima i tropskim plažama. Kako se bogatstvo društva povećava, tako rastu i potrebe i želje za putovanjima. No budući međunarodni pregovori vezani za ublažavanje klimatskih promjena i smanjenje opasnosti od globalnog zatopljenja morat će se čim prije suočiti i s ovom za okoliš pogubnom industrijom.

Corsair Airbus A330-200 slijeće na poznatu zračnu luku Princess Juliana International Airport u St-Maarten​u / Wikimedia Commons

Tko će snositi odgovornost?

Istraživači su u studiji usporedili dvije mogućnosti za određivanje odgovornosti za povećanje emisija: izračun temeljem zemalja podrijetla turista i odabira odredišta. Dosadašnjom su se metodologijom onečišćenja pratila temeljem nacionalne pripadnosti turista, a novom bi se ta mogućnost prebacila na odredišne zemlje. Jednostavno rečeno, jesu li emisije ugljika vezane za turizam odgovornost turista ili turističkih odredišta?

Ukoliko odgovornost leži na turistima, tada nije teško identificirati najveće emitivne zemlje svijeta i odrediti načine smanjenja njihovog ugljičnog otiska.

S druge strane, mogućnost praćenja razina onečišćenja prema odredišnim zemljama može ponuditi detaljniji uvid koja bi turistička mjesta (poput popularnih otočnih destinacija) imala najviše koristi od tehnoloških poboljšanja i novih propisa kojima bi se djelovalo na smanjenje ugljičnog otiska turizma. Na taj bi se način mogli daleko preciznije utvrditi poticaji i propisi te procijeniti brzina dekarbonizacije sektora vezanih za turizam.

Usporedbom ove dvije mogućnosti određivanja odgovornosti dolazi se do zanimljivih podataka. Sjedinjene Američke Države odgovorne su za većinu emisija u turizmu i po broju turista i po odabiru destinacija – mnogi Amerikanci putuju izvan i unutar SAD-a, a zatim slijede Kina, Njemačka i Indija.

Turisti iz nekih zemalja onečišćuju više u inozemstvu nego što strani turisti onečišćuju u njihovim zemljama. To je slučaj u Kanadi, Norveškoj, Danskoj, Švicarskoj i Nizozemskoj. S druge strane, izrazito receptivne zemlje poput Hrvatske, Grčke ili Tajlanda suočavaju se s mnogo većim stupnjem onečišćenja svojih posjetitelja od onih koje će njihovi građani izazvati drugdje u svijetu.

Upravo stoga, sagledavanje problema onečišćenja prema odabiru destinacija i njihovog broja stanovnika, daje bitno dukčiju sliku. Tako na primjer male otočne destinacije ostvaruju najviše stope po glavi stanovnika. Maldivi su na vrhu popisa – čak 95 % otočnih turističkih emisija potječe od međunarodnih posjetitelja, a vrlo blizu su Mauricijus, Cipar i Sejšeli.

Turisti su u prosjeku odgovorni za 30-80 % emisija otočnih gospodarstava, što govori o utjecaju turizma na male otočne države.

Otoci kao turistička odredišta

Mali otoci najviše ovise o prihodima od turizma, a istodobno njihovi turisti ugrožavaju prirodnu biološku raznolikost otoka. Najveći problem je u tome što male otočne države u pravilu ne raspolažu financijskim sredstvima za prihvaćanje tehnoloških poboljšanja zbog nerazvijenog gospodarstva i izoliranosti.

Može li im se ikako pomoći? Financijska i tehnička potpora ovim destinacijama mogle bi potencijalno pomoći pri dekarbonizaciji njihove infrastrukture, a predstavljala bi i prihvaćanje dijela potrošačke odgovornosti, posebno od strane razvijenih zemalja iz kojih dolazi najveći broj turista.

Male otočne destinacije kao što su Maldivi i Mauricijus aktivno istražuju načine izgradnje novih kapaciteta obnovljivih izvora energije kako bi smanjili intenzitet ugljičnog otiska lokalnih hotela i prijevoznih usluga.

Ekološka osviještenost na svim razinama

Autori studije nadaju se kako će njome sve turističke čimbenike potaknuti na rasprave o održivom turizmu. U konačnici, promjena poimanja suvremenog turizma je nužnost i ovisit će o uvođenju i provođenju propisa i poticaja za prijelaz na niskougljično turističko poslovanje.

„S obzirom na to da će turizam uskoro rasti znatno brže od mnogih drugih gospodarskih sektora, međunarodna zajednica treba pažljivije pratiti njegov razvoj i pridržavanje klimatskih obveza, poput Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. To se posebno odnosi na porast zračnog prometa i povezivanje dijelova svijeta međunarodnim letovima“, izjavila je dr. Ya-Yen Sun sa Sveučilišta Queensland.

„S obzirom na očekivani porast globalnog turističkog prometa, uvođenje poreza na ugljik, posebice u zračnom prometu, može se primjenjivati kao jedna od neophodnih mjera za smanjenje emisije ugljičnog dioksida u turizmu“, tvrdi dr. Ya-Yen Sun.

Što svi mi možemo učiniti na osobnoj razini kao turisti? Na primjer, za početak bismo se više trebali koristiti uslugama javnog prijevoza, a pri odabiru destinacije odlučiti se za one koje su nam bliže. No svakako bismo se trebali koristiti uslugama turističkih tvrtki koje posluju po principima održivosti.

S.F. / Ekovjesnik

 

VEZANE VIJESTI

Globalno zatopljenje prijeti i nestašicom piva

Svjetski proizvođači piva suočavaju se s povećanjem cijene ječma - ključnog sastojka za proizvodnju piva, na čiji prinos ozbiljno utječu klimatske promjene. Porast cijene ječma posljedično će utjecati na pad konzumacije piva.

Kobasice sa Svjetskog prvenstva u nogometu uništavaju atmosferu

Svjetsko prvenstvo u nogometu u Rusiji je u tijeku, ali jednu skupinu istraživača više zanima rezultat emisije ugljikova dioksida po utakmici  od rezultata samih utakmica. Prikupili su podatke o količini konzumiranih kobasica po svakoj utakmici te izračunali koliko se CO2 time otpusti u atmosferu.

Najveći svjetski gradovi imaju ključnu ulogu u smanjenju učinaka fosilnih goriva

Veliki gradovi, vruće točke globalnog stvaranja bogatstva, veliki su emiteri stakleničkih plinova. Građanske vlasti mogle bi biti među onima najbolje pozicioniranima za spašavanje našeg planeta po pitanju emisija nastalih korištenjem fosilnih goriva. Novim istraživanjem napravljen je popis svjetskih gradova prema veličini njihovog ugljičnog otiska kako bi se s rješavanjem ovog problema moglo početi što prije, odnosno odmah.

Porast emisije ugljika iz tropskih šuma je neminovan

Nova studija predviđa da bi tropske šume uskoro mogle emitirati više ugljika nego što ga uklanjaju iz atmosfere. To je još jedna posljedica ljudskog nerazboritog i rasipnog iskorištavanja šuma i mogla bi imati velike posljedice za životinjski svijet koji u tropskim predjelima pronalazi utočište, ali i za cijeli planet.

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER