Problem plastičnog otpada u oceanima započeo je još 1950-ih

60-godišnjim istraživanjem planktona otkrivena je povijest plastičnog gušenja oceana

Upravo objavljena 60-godišnja studija o planktonima otkrila je i mračnu istinu o povijesti plastičnog otpada u oceanima. Ovom studijom otkriveno je kako je sada već gorući globalni problem plastičnog onečišćenja oceana započeo još 1950-ih godina te se ubrzano pogoršavao tijekom proteklih šest desetljeća.

Studija je objavljena 16. travnja u časopisu Nature Communications, a njeni zaključci temelje se na 60-godišnjem istraživanju i korištenju uređaja Continuous Plankton Recorder (CPR), izrađenog u obliku torpeda i namijenjenog za prikupljanje uzoraka oceanskih planktona.

Istraživanje se na početku provodilo u blizini grada Hull na istočnoj obali Engleske u pokrajini Yorkshire, 248 km sjeverno od Londona, a zatim se proširilo i na obale u blizini Edinburgha i Plymoutha. Ovaj dugotrajni istraživački program prvobitno je bio namijenjen prikupljanju podataka o planktonima na otvorenom moru, koji je pokazatelj kvalitete vode i izvor hrane za kitove i ostale morske životinje.

Ribarski konac pronađen 1957.

Kako se navodi u studiji, prvi dokumentirani slučaj plastičnog otpada u oceanima bio je ribarski konac otkriven 1957. godine uz istočnu obalu Islanda, a zatim i prva plastična vrećica pronađena u sjeverozapadnim vodama Irske 1965. godine. Prvi slučajevi morskih kornjača i ptica zapetljanih u odbačene ribarske mreže javljaju se samo par godina kasnije. Od tog se vremena plastični otpad u oceanima počinje značajno povećavati, posebice u razdoblju od 1970. do početka 2000-ih.

Tijekom sljedećih desetljeća problem je u konstantnom porastu. 1950-ih, 60-ih i 70-ih godina manje od 1 % nalaza bilo je poremećeno zapetljavanjem u sintetičke materijale. Do 1990-ih godina nalazi studije svjedoče o gotovo 2 %, a povećanje je već drastično u prvom desetljeću ovog stoljeća. Sadašnje se brojke kreću negdje između 3 % i 4 %.

Smanjuje se učestalost plastičnog otpada? 

Većinu dokumentiranog otpada, gotovo polovicu, čine odbačene mreže, konopci i druga ribarska oprema, dok se preostala količna odnosi na plastični otpad. U studiji se navodi kako je to ukazalo na opasnosti za morski život jer se uređaj za uzorkovanje kretao na dubini od oko 7 metara, u kojoj se kreću brojne ribe i morski sisavci. Pronađena količina plastičnog otpada bila je osobito visoka u južnom Sjevernom moru, no autori studije tvrde kako je problem vidljiv u vrlo širokom rasponu oceana.

„Poruka je da se količina plastičnog otpada u oceanima znatno povećala i da je pronalazimo u cijelom svijetu, čak i na mjestima gdje je nikako ne biste željeli, poput Sjeverozapadnog prolaza u Arktičkom oceanu, ali i drugih dijelova Arktika“, kazala je morska biologinja Clare Ostle.

Iako su brojke alarmantne, u podacima su zamijećeni čak određeni pozitivni trendovi. Ostle tako napominje da se posljednjih nekoliko godina učestalost plastičnog otpada smanjila, vjerojatno i zbog povećane ekološke svijesti. Međutim, valja napomenuti kako ove brojke ipak ne predstavljaju precizne količine plastičnog otpada u oceanima u određenom trenutku, već nam jednostavno daju uvid u šire trendove. Iako su brojke u padu, pred nama je još dosta posla ako uistinu želimo trajno utjecati na smanjenje plastičnog otpada u oceanima.

S.F. / Ekovjesnik

 

 

VEZANE VIJESTI

Antropogene emisije CO2 mijenjaju morsko dno

Rezultati nove studije upozoravaju na ubrzano otapanje morskog dna zbog acidifikacije oceana uzrokovane visokim emisijama CO2, glavnog nusproizvoda većine ljudskih aktivnosti i izgaranja fosilnih goriva.

Svjetski dan oceana 2019.

Obilježavanjem ovogodišnjeg Svjetskog dana oceana nastoje se otkriti mogući načini za promicanje ravnopravnosti spolova u aktivnostima povezanim s oceanima kao što su znanstveno istraživanje mora, ribarstvo, rad na moru, migracije morem i trgovina ljudima te upravljanje morima.

Utapamo se u morima plastike

Iako se koristi tek od 50-tih godina prošlog stoljeća, dosad smo uspjeli stvoriti čak pet otoka usred oceana sačinjenih od plastičnog otpada. Nova studija pokazuje kako veliki pacifički otok smeća (GPGP) teži skoro 80 tisuća tona i pokriva površinu veću od Quebeca.

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER