Antropogene emisije CO2 mijenjaju morsko dno

Raspadanje morskog dna pod utjecajem ljudskih aktivnosti

Rezultati nove studije upozoravaju na ubrzano otapanje morskog dna zbog acidifikacije oceana uzrokovane visokim emisijama CO2, glavnog nusproizvoda većine ljudskih aktivnosti i izgaranja fosilnih goriva.

U normalnim uvjetima, duboko morsko dno bjelkaste je boje zbog visokog udjela minerala kalcita (kalcijev karbonat, CaCO3), nastalog od ostataka morskih školjkaša, puževa, koralja i ostalih organizama.

Morsko dno ima ključnu ulogu u kontroli stupnja acidifikacije oceana, koja nastaje otapanjem dijela ugljikovog dioksida iz atmosfere u oceanima, pri čemu se povećava kiselost oceana. Otapanje kalcita s morskog dna neutralizira kiselost CO2 i sprječava da morska voda postane previše kisela.

Nedavno istraživanje provedeno na kanadskom McGill Sveučilištu, čiji su rezultati objavljeni krajem listopada u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), povećalo je zabrinutost oko trenutnog stanja morskog dna. Naime, na određenim područjima sjevernog Atlantika i Južnog oceana, zamijećeno je da morsko dno gubi svoju karakterističnu boju i postaje sve tamnije, mutne smeđe boje. Zbog utjecaja ljudskih aktivnosti, povećava se razina CO2 u vodi, koja postaje sve kiselija uzrokujući brže topljenje kalcijeva karbonata s morskog dna.

Karta prikazuje područja morskog dna na koje je u različitim stupnjevima utjecala acidifikacija oceana / Izvor: McGill

Dugotrajne posljedice štetnih emisija

„Budući da su potrebna desetljeća ili čak stoljeća da se CO2 spusti do dna oceana, gotovo sav CO2 stvoren ljudskom aktivnošću još se uvijek nalazi na morskoj površini. No u budućnosti će padati sve dublje, širiti se po morskom dnu i uzrokovati još veće kalcitno otapanje“, rekao je Olivier Sulpis, glavni autor studije. „Stopa kojom se CO2 trenutno emitira u atmosferu izuzetno je visoka u povijesti Zemlje, brža nego u bilo kojem razdoblju do sada i mnogo brža od prirodnih mehanizama koji se događaju u oceanu, a koji utječu na regulaciju njegove pH vrijednosti.”

Da bi pretpostavili kako će morski ekosustavi dugoročno biti pogođeni acidifikacijom oceana, u svojim budućim radovima znanstvenici planiraju istražiti raspadanje morskog dna tijekom narednih stoljeća, ovisno o različitim scenarijima potencijalnih CO2 emisija.

Laboratorijsko istraživanje oceana

Kako je izvođenje mjerenja u dubokom moru financijski dosta zahtjevno i teško izvedivo, znanstvenici su u laboratorijskim uvjetima simulirali one oceanske. Provedeni eksperimenti pomogli su im da shvate čime je kontrolirano otapanje kalcita u morskim sedimentima te da izračunaju brzinu njegova otapanja kao funkciju različitih okolišnih varijabli. Brzine su procijenjene upotrebom oceanskog modela visoke rezolucije, koji su izradili fizikalni oceanograf Sveučilišta Michigan, Brian Arbic i njegov bivši postdoktorand, David Trossman, koji sada radi kao znanstveni suradnik na Sveučilištu Texas-Austin.

„Kao što klimatske promjene nisu samo vezane uz polarne medvjede, tako i acidifikacija oceana ne uzrokuje samo izbjeljivanje koraljnih grebena”, dodao je Trossman. „Naša studija pokazuje da su učinci ljudskih aktivnosti na nekim područjima postali vidljivi sve do morskog dna.”

Klara Perović | Ekovjesnik

 

VEZANE VIJESTI

Urbana priroda doprinosi kvaliteti života u gradovima

Dana 23. ožujka 2019. na pariškom Trgu Bastilje simbolično je posađeno 15-tisućito stablo u mandatu aktualne pariške gradonačelnice Anne Hidalgo! Do 2020. godine planira se sadnja još dodatnih 5.000 stabala, čime će Hidalgo ispuniti svoje predizborno obećanje. Za naše prilike prilično neuobičajeno poštovanje birača, zar ne?

Nikad brža promjena klime

Posljednja procjena američke nacionalne klime upozorava kako porast razine mora, ekstremne temperature, oluje, požari, poplave i druge klimatske promjene predstavljaju ozbiljnu prijetnju američkoj nacionalnoj sigurnosti, gospodarstvu te stanovništvu.

Ljudski utjecaj uzrokovao drastično smanjenje oceanske divljine

Vodom je prekriveno oko 71 posto Zemljine površine te se upravo zbog tog plavetnila Zemlja često naziva „plavim planetom“. Već i prije utjecaja klimatskih promjena, čovječanstvo je svojim aktivnostima degradiralo čak oko šest sedmina „plavog planeta“ uzrokujući tako smanjenje oceanske bioraznolikosti.

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER