Postoji nešto fascinantno u tome kako su Zagreb i Beograd uspjeli od gospodarenja otpadom napraviti kombinaciju političkog kabarea, kolektivne psihoze i javnog performansa u kojem apsolutno svi glume stručnjake, iako većina ne razlikuje procjednu vodu od mineralne, ali će zato mrtvi ozbiljni na televiziji objašnjavati „europske trendove kružnog gospodarstva“, dok iza njih doslovno tinja brdo smeća koje izgleda kao scenografija za postapokaliptični porno film snimljen u industrijskoj zoni.