Zagrebačka škola klimatske otpornosti: privatna dvorišta naprijed, javni prostor stoj!
Grad Zagreb uložio gotovo 700.000 eura u neodržavana dvorišta u privatnom vlasništvu (2)
Ako je cilj prilagodba klimatskim promjenama, onda bi javna sredstva prije svega trebala mijenjati javni prostor. Upravo ondje gdje svakodnevno borave stotine i tisuće građana trebalo bi uklanjati asfalt, povećavati udio vodopropusnih površina, saditi stabla, grmlje i trajnice te stvarati hlad.
U Zagrebu se, međutim, događa suprotno, a projekt uređenja zapuštenih privatnih dvorišta predstavlja se kao koncept koji je „nastao u Zagrebu“ i koji sada „proučavaju i drugi europski gradovi kako bi ga prenijeli u svoje sredine“. Dakle, Pariz, Beč i ostale europske metropole napuštaju vlastite višedesetljetne prakse kako bi učile od Zagreba.
Grad Zagreb je u uređenje zapuštenih privatnih dvorišta, koja uglavnom nisu javno dostupna, uložio gotovo 700.000,00 eura, predstavljajući taj projekt kao važan iskorak u prilagodbi klimatskim promjenama.
Istodobno se na javnim površinama šalju sasvim drukčije poruke. Primjerice, u „krajobrazno uređenom“ i obnovljenom Parku mladenaca, umjesto da se iskoristi prilika za povećanje udjela vodopropusnih površina i smanjenje učinka urbanog toplinskog otoka, ponovno su asfaltirane pješačke staze. Da, asfalt je ondje postojao i prije, ali upravo je obnova bila prilika da se napravi iskorak prema klimatski otpornijem javnom prostoru, a staze urede po uzoru na sada obnovljena, donedavno zapuštena privatna dvorišta. Jer očito možemo kad hoćemo ili trebamo urediti privatna dvorišta.
Još je znakovitiji primjer vreća za zalijevanje. U privatnim dvorištima uređenima javnim sredstvima one su uredno postavljene kako bi se olakšalo održavanje novih stabala. Je li stanarima okolnih zgrada, čija su dvorišta obnovljena javnim sredstvima, toliko teško zalijevati stabla pa će vreće za zalijevanje raditi umjesto njih?
Međutim, na javnim zelenim površinama Zagreba, gdje tisuće mladih stabala ovise o redovitom zalijevanju tijekom sve češćih i intenzivnijih toplinskih valova, takve se vreće ne koriste. Koriste ih Parkovi i nasadi Split, kao i drugi hrvatski gradovi, no u Zagrebu su dovoljno dobre samo za stanare privatnih dvorišta. Time se šalje poruka da je dugotrajna njega stabala važnija u privatnim dvorištima nego u javnom prostoru.
Nitko razuman ne tvrdi da zapuštena dvorišta ne treba uređivati. Problem nije u tome. Problem je što se isti standardi, ista razina brige i ista količina javnog novca ne vide ondje gdje korist imaju svi građani.
Zato se legitimno postavlja pitanje: zašto se klimatska otpornost Zagreba gradi prvenstveno iza zatvorenih dvorišnih vrata, dok javni parkovi, ulice i trgovi ostaju bez jednakih standarda uređenja i održavanja?
Klimatska otpornost ipak se prvenstveno gradi u gradskim ulicama, na trgovima, u parkovima i drugim javnim prostorima koje svakodnevno koristi cijeli grad. Upravo ondje javna sredstva mogu ostvariti najveću društvenu i klimatsku korist.
Stjepan Felber | Ekovjesnik