Umjetna inteligencija rekonstruira posljednje trenutke žrtava erupcije Vezuva
Novo otkriće dviju žrtava erupcije Vezuva izvan gradskih vrata Porta Stabia u Pompejima: prve antropološke i arheološke analize
Arheološki park Pompeji prvi je put koristio alate umjetne inteligencije kako bi, u suradnji s Laboratorijem za digitalnu kulturnu baštinu Sveučilišta u Padovi, predstavio digitalnu rekonstrukciju temeljenu na podacima dobivenima arheološkim istraživanjima koja su proveli arheolozi talijanskog Ministarstva kulture.
Rekonstrukcija se odnosi na muškarca koji je poginuo tijekom erupcije Vezuva, koja je u manje od 24 sata uništila grad 79. godine poslije Krista. Pronađen je s terakotnim mužarom, koji je vjerojatno koristio kao zaštitu tijekom padanja lapila i vulkanskih fragmenata. Taj prizor podsjeća na opise Plinija Mlađeg (Gaius Plinius Caecilius Secundus), koji u jednom pismu navodi kako su se ljudi u bijegu pokušavali zaštititi raznim predmetima ili jastucima vezanima oko glave: „stavljaju jastuke na glave i vežu ih krpama“ (cervicalia capitibus imposita linteis constringunt).
Kada Plinije Mlađi opisuje smrt svog ujaka, Plinija Starijeg, koji je poginuo pokušavajući se spasiti ujutro drugoga dana erupcije, koristi povijesni prezent (Epist. VI 16.). U latinskom jeziku to je još snažniji izbor nego u suvremenom talijanskom, nadahnut klasičnom retorikom, što znači dovesti čitatelja na mjesto događaja i omogućiti mu da ponovno proživi posljednje trenutke svog ujaka. Upravo to čine i arheolozi još od početka iskopavanja u gradovima podno Vezuva: otkrivaju nam posljednje trenutke djece, žena i muškaraca koji su bili ondje i nisu uspjeli preživjeti.
Otkriće je rezultat nedavnih arheoloških iskopavanja u području nekropole Porta Stabia, neposredno izvan zidina i jednih od glavnih gradskih vrata antičkih Pompeja, provedenih u sklopu dovršetka istraživanja „a schola“ grobnice Numerija Agrestina Ekvicija Pulchera. Arheolozi su ondje otkrili ostatke dvojice muškaraca koji su pokušali pobjeći prema obali tijekom erupcije 79. godine. S obzirom na to da su umrli u različitim fazama erupcije, njihovi ostaci pružaju nove uvide u tijek događaja i uvjete s kojima su se stanovnici Pompeja suočavali tijekom bijega.
Mlađi od njih, čiji je kostur nažalost teško oštećen građevinskim radovima iz 19. stoljeća, najvjerojatnije je stradao ujutro 25. kolovoza (prema Plinijevoj kronologiji), tijekom piroklastičnog toka, odnosno užarenog oblaka pepela i otrovnih plinova. Muškarac je preminuo dok se pokušavao udaljiti iz grada, vjerojatno u istim satima kao i Plinije Stariji.
Drugi, stariji muškarac, poginuo je nekoliko sati ranije pod gustom kišom lapila, pokušavajući zaštititi glavu terakotnim mužarom pronađenim uz tijelo, s vidljivim tragovima loma. Uz sebe je imao i keramičku svjetiljku za snalaženje u uvjetima slabe vidljivosti, mali željezni prsten na malom prstu lijeve ruke te zavežljaj s deset brončanih novčića. To upućuje na zaključak da je kiša lapila koja je padala na grad od ranog poslijepodneva 24. kolovoza do jutarnjih sati sljedećeg dana mogla biti smrtonosna zbog same prirode tih fragmenata. Naime, uz spužvaste stijene vulkanskog podrijetla, na Pompeje su padali i gušći, teži komadi lave, veličine i do nekoliko centimetara.
Digitalni model, koji prikazuje rekonstrukciju druge žrtve, izrađen je kombinacijom softvera umjetne inteligencije i tehnika obrade fotografije, s ciljem pružanja znanstveno utemeljene, ali svima razumljive vizualizacije. Riječ je o eksperimentalnom prototipu osmišljenom kako bi rezultati arheoloških istraživanja postali dostupniji široj publici.
„Pompeji su možda najprestižnije mjesto na svijetu za arheološka istraživanja gdje svako novo otkriće osvjetljava tkivo antičkog života“, izjavio je talijanski ministar kulture Alessandro Giuli. „Istraživanja provedena ovim iskopavanjima pokazuju da prikladno korištene inovativne metode mogu otvoriti nove povijesne perspektive. Ministarstvo kulture namjerava nastaviti upravo u tom smjeru: jačati proučavanje i zaštitu naše baštine, podupirati istraživanja i širiti sposobnost prenošenja znanja na sve učinkovitiji način.”
„Opseg arheoloških podataka u Pompejima i šire danas je toliko velik da ćemo ih moći adekvatno zaštititi i valorizirati samo uz pomoć umjetne inteligencije. Stoga je važno da se time izravno bavimo mi arheolozi jer će to u suprotnom učiniti drugi bez potrebne humanističke i znanstvene podloge“, istaknuo je ravnatelj Arheološkog parka Pompeji Gabriel Zuchtriegel. „Ako se pravilno koristi, umjetna inteligencija može pridonijeti obnovi klasičnih studija, omogućujući dublje uranjanje u antički svijet i njegovo pripovijedanje. Posjetiti Pompeje ili učiti latinski, u svojoj srži znači doživjeti duboko, jedinstveno i iznimno iskustvo, a rekonstrukcije nam pomažu uključiti što više ljudi u tu avanturu.“
„Projekt otvara i šire pitanje primjene umjetne inteligencije u arheologiji. Riječ je o tehnologiji koja može pridonijeti stvaranju interpretativnih modela i unapređenju komunikacijskih alata, ali zahtijeva kontroliranu i metodološki utemeljenu primjenu, uvijek u suradnji sa stručnjacima“, dodao je prof. Jacopo Bonetto sa Sveučilišta u Padovi.
Upravo na temu umjetne inteligencije, u srpnju će se u Arheološkom parku Pompeji održati ovogodišnje izdanje događaja „Orbits – Dijalozi s inteligencijom / Habitat – Dizajniranje post-AI društva“, koji u središte tehnološke rasprave vraća etiku i filozofiju te potiče promišljenu uporabu digitalnih alata. Među sudionicima je i prof. Luciano Floridi, osnivač Centra za digitalnu etiku na Sveučilištu Yale.
„Muškarac iz Pompeja bježao je s mužarom na glavi, sa svjetiljkom u ruci i deset novčića: nosio je ono što mu se činilo korisnim za snalaženje u tami. Dvije tisuće godina kasnije, umjetna inteligencija pomaže nam rekonstruirati njegove posljednje trenutke. Ovaj slučaj govori svim humanističkim disciplinama. Umjetna inteligencija ne zamjenjuje arheologa, ali pod njegovim nadzorom proširuje i produbljuje njegove mogućnosti te čini dostupnim mnogima ono što je prije bilo razumljivo samo nekolicini. Bez umjetne inteligencije arheolozima prijeti mogućnost da će velik dio baštine ostati neistražen te nijem za sve one koji vole arheologiju. Marguerite Yourcenar u bilješkama svog povijesnog romana „Hadrijanovi memoari“ („Mémoires d'Hadrien“) opisala je svoj ‘postupak’ kao ‘jedno stopalo u erudiciji, drugo u magiji’ – magiji koja nam omogućuje da se u mislima pretvorimo u nekoga drugoga. Arheologija to oduvijek čini: iznutra znanstveno rekonstruira nestali svijet i omogućuje nam da ga zamislimo. Umjetna inteligencija ubrzava tu rekonstrukciju, ali magija ostaje ljudska. Međutim, tako snažna tehnologija nosi stvarne rizike. Umjetna inteligencija proizvodi hipoteze, a ne istine. Hipoteze ipak treba preispitati, raspraviti, ispraviti, nadopuniti i potvrditi jer se znanstvena odgovornost ne može delegirati. No pravi rizik ne predstavlja greška umjetne inteligencije, već naš prestanak razmišljanja dok je koristimo. Humanističke discipline upravo nas tome uče – razlikovati rekonstrukciju od mašte. Pompeji su, još jednom, veliki laboratorij koji nas o svemu tome poučava“, kazao je prof. Luciano Floridi.
Osim ove dvojice muškaraca, u blizini gradskih vrata pronađeni su ostaci brojnih drugih žrtava. Arheolozi ipak upozoravaju na oprez pri procjeni ukupnog broja stradalih u erupciji Vezuva. Iako broj žrtava pronađenih unutar grada s najmanje 20 000 stanovnika nije velik i procjenjuje se na oko 2000, uključujući neistražene dijelove, treba imati na umu da su mnogi mogli izgubiti život izvan grada, pokušavajući dosegnuti obalu, kao Plinije Stariji i ova dvojica muškaraca.
Sve pojedinosti o otkriću žrtava i eksperimentiranju s umjetnom inteligencijom dostupne su u članku objavljenom u časopisu E-Journal degli Scavi di Pompei.
Stjepan Felber | Ekovjesnik