Postavljene prve pučinske plutače koje prate cunamije u Sredozemnom moru
Mreža seizmoloških senzora i mareografa omogućuje potvrdu nastanka cunamija tek nakon što je već stigao do obale. Zahvaljujući postavljanju plutača u Jonskom moru skraćuje se vrijeme potrebno za potvrdu neposredne opasnosti.
Važan korak za ublažavanje rizika od cunamija na talijanskoj obali postignut je zahvaljujući postavljanju dviju pučinskih plutača u Jonskom moru, koje u stvarnom vremenu bilježe dolazak velikih valova.
Riječ je o prvim plutačama namijenjenim praćenju cunamija u Sredozemnom moru. Akcija polaganja održana je sredinom rujna u organizaciji Centra za upozoravanje na cunami (Centro Allerta Tsunami – CAT) Nacionalnog instituta za geofiziku i vulkanologiju (INGV). Bove su postavljene u sklopu projekta MEET – Monitoring Earth’s Evolution and Tectonics, financiranog sredstvima Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (PNRR).
Aktivnost je provedena na brodu Christos LVII, koji je isplovio iz Sagunta u Španjolskoj, uz sudjelovanje triju tehnologa INGV-a (Antonio Costanza, Andrea Di Benedetto i Francesco Macaluso), zajedno s posadom broda i španjolskim proizvođačem bova Mediterráneo Señales Marítimas (MSM).
Zašto je potrebno praćenje Sredozemnog mora?
Sredozemno more je poluzatvoreno more povezano s Atlantskim oceanom preko Gibraltarskog tjesnaca i s Indijskim oceanom preko Sueskog kanala. Okruženo je obalama južne Europe, sjeverne Afrike i zapadne Azije. Njegov današnji oblik rezultat je duge geološke evolucije povezane sa sudaranjem Afričke i Arapske ploče s Euroazijskom, dodatno zakomplicirane prisutnošću malih tektonskih ploča poput Jadranske ili Apulijske ploče.
Deformacije granica tih blokova izazivaju potrese, od kojih se većina događa u moru ili blizu obale, a najsnažniji među njima mogu izazvati cunamije. Povijesno gledano, Sredozemlje je doživjelo mnoge značajne cunamije, uključujući i one s ljudskim žrtvama i velikom materijalnom štetom – poput cunamija na Kreti 365. godine, cunamija iz 1908. nakon potresa u Mesinskom tjesnacu te onog na Stromboliju 2002. godine uzrokovanog podmorskim odronima.
Prema Katalogu cunamija u Euro-mediteranskom području (EMTC2.0- Euro-Mediterranean Tsunami Catalogue), u Sredozemnom moru je od 1600. godine pr. n. e. do danas zabilježeno oko 220 cunamija, od čega je gotovo 90 posto njih bilo uzrokovano potresima, dok su ostali povezani s odronima ili vulkanskom aktivnošću.
Niska percepcija rizika od cunamija
Danas na obalama Sredozemlja (unutar 50 km od mora) živi oko 180 milijuna ljudi, odnosno između 10 i 12 posto ukupnog stanovništva Europe. Samo u Italiji, u obalnim općinama (gdje je najmanje 50 posto teritorija unutar 10 km od mora), živi više od 20 milijuna stanovnika, a taj broj ljeti dodatno raste zbog turizma.
Unatoč tome, percepcija rizika od cunamija u Italiji ostaje prilično niska, što pokazuju nedavna istraživanja. Upravo zbog toga ključne su mjere nestrukturne prevencije (poput kampanje Io non rischio), ali i poboljšanje sustava ranog upozoravanja pomoću učinkovitijih instrumenata.
Sustav ranog upozoravanja
Od 2017. godine u Italiji je aktivan Nacionalni sustav ranog upozoravanja na cunamije (Sistema nazionale di Allertamento per i Maremoti - SiAM), koji koordinira Odjel civilne zaštite (Dipartimento della Protezione Civile – DPC), a čine ga INGV-ov Centar za upozoravanje na cunami (CAT) i Institut za istraživanje i zaštitu okoliša (ISPRA). CAT ima i ulogu pružatelja usluga za cunami (Tsunami Service Provider – TSP) za Euro-mediteransku regiju, šaljući upozorenja brojnim europskim, afričkim i azijskim zemljama, kao i DPC-u.
CAT upravlja lancem upozorenja u takozvanoj uzvodnoj fazi, koja uključuje praćenje seizmičkih događaja i slanje upozorenja Odjelu civilne zaštite, koji je pak odgovoran za širenje upozorenja.
Sustav se temelji na mreži seizmoloških senzora i mareografa koji detektiraju promjene razine mora. Talijanska mreža mareografa (Rete Mareografica Italiana), kojom upravlja ISPRA, trenutačno se sastoji od 41 mareografa postavljenih u raznim talijanskim lukama. Praćenje cunamija u početku se provodi analizom parametara potresa, kao što su magnituda, dubina i udaljenost od obale, a potom analizom signala mjerača plime.
Međutim, sustav koji se temelji isključivo na tim instrumentima omogućuje potvrdu nastanka cunamija tek nakon što je već stigao do obale.
Brži i učinkovitiji nadzor zahvaljujući novim plutačama
Kako bi se sustav unaprijedio te učinio bržim i učinkovitijim, skupina istraživača i tehnologa u INGV-u već neko vrijeme proučava cunamije i tehnike praćenja mora. To uključuje projektiranje, izgradnju i postavljanje prve dvije dubokomorske plutače u Jonskom moru: prve na oko 100 km istočno od Sicilije – na dubini od oko 3200 m, te druge na oko 100 km istočno od Kalabrije – na dubini od oko 2600 m.
Obje plutače postavljene su na strateškim točkama, identificiranim nakon studije koja je uzela u obzir opasnost od cunamija u tom području, numeričko modeliranje otprilike 200 000 scenarija cunamija i vrijeme između pojave hipotetskog seizmičkog događaja i opažanja potencijalno generiranog cunamija na određenoj točki.
Na svaku plutaču usidrenu na morskom dnu, spojena su dva senzora tlaka koji mogu registrirati minimalne promjene visine vodenog stupca od svega nekoliko centimetara što im omogućuje razlikovanje cunamija od valova potaknutih vjetrovima te plimom i osekom. Podatke primljene putem akustičnog modema plutače potom prenose satelitskom vezom u Centar za upozoravanje na cunami.
U slučaju cunamija, senzori tlaka počinju prenositi podatke u većoj frekvenciji, što omogućuje precizno praćenje i prognozu u stvarnom vremenu. Time se skraćuje vrijeme potrebno za potvrdu neposrednog dolaska cunamija do obale ili za otkazivanje upozorenja.
Prije nego što postanu dio službenog sustava, podaci će proći fazu preliminarnog testiranja i provjere kako bi se zajamčila njihova pouzdanost.
Stjepan Felber | Ekovjesnik