Crnim ledenim kitovima prijeti skoro izumiranje

Za manje od 30 godina ovi kitovi možda više neće plivati sjevernim morima

Crnom ledenom kitu prijeti skoro izumiranje. Zbog nedostatka hrane u područjima gdje inače obitavaju, kitovi su krenuli na sjever u nezaštićena i njima nepoznata područja. Na tom putu često ugibaju zbog sudara s teretnim brodovima, a masovni izlov riba i rakova ograničava dostupne količine njihove hrane i u novim vodama. Situacija je ozbiljna, no istraživači tvrde da se crne kitove i dalje može spasiti počnemo li ispravno djelovati i to odmah!

Broj crnih kitova sve je manji  

Jedinki sjevernoatlantskog crnog ledenog kita (Eubalaena glacialis) sada je manje od 500. Prema najnovijem istraživanju, ukoliko se stvari ne promjene, visoko ugrožena vrsta mogla bi se suočiti s izumiranjem za manje od 30 godina.

Tim gore, promjene u klimi i okolišu tjeraju njihov plijen van uobičajenog područja njihovog hranjenja, čineći trenutnu, tradicionalnu politiku zaštite usredotočenu na staništa daleko od učinkovite i optimalne.

U ljeto 2017. godine 17 crnih kitova pronađeno je mrtvo u vodama SAD-a i Kanade. Ovaj događaj masovne smrti velikim je dijelom pripisan uplitanju kitova u ribarske mreže i sudaranju s brodovima. Također, pokazao je da kitovi odlaze izvan granica svoji tipičnih područja raspoređenosti.

U novom istraživanju, koje je objavljeno u časopisu Oceanography, istraživači sa Sveučilišta Kalifornija zajedno s koautorima sa Sveučilišta Cornell i Sveučilišta Dalhousie, navode kako je „u 2017. godini rođeno samo pet mladih kitova ove vrste te do sada nema ni traga drugoj novorođenčadi u 2018. godini.“

„Trbuhom za kruhom“ u nepoznate vode

„S ograničenom količinom plijena unutar svog područja rasprostranjenosti, kitovi u potrazi za gušćim nakupinama zooplanktona počinju izlaziti van svojeg uobičajenog područja hranjenja“, izjavila je Erin Meyer-Gutbrod, ekologinja s Instituta za znanost o moru na Sveučilištu Kalifornija, Santa Barbara, koja se bavila učincima promjene okoliša na populacije crnih ledenih kitova.

Zbog kretanja njihove hrane na sjever, od zaljeva američke savezne države Maine – njihovog uobičajenog mjesta hranjenja, do zaljeva St. Lawrence u Kanadi, crni kitovi su se njenim praćenjem odmaknuli od svojih uobičajenih staništa i krenuli u nezaštićena područja.

Kombinacija nestašice hrane u njihovim staništima i nedostatka zaštite u novim područjima u koja odlaze, poziv je za napredno planiranje politike koja u svojoj osnovi prati kitove pri promjeni njihovog mjesta hranjenja, tvrde istraživači.  

„Ograničene količine dostupnog plijena obično nisu toliko ozbiljne da crni kitovi umiru od gladi“, navodi Meyer-Gutbrod i dodaje kako „u nedostatku plijena, odrasle ženke nemaju dovoljno energije za uspješnu reprodukciju.“

Osim toga, kretanjem iz zaštićenih u nezaštićene, nove vode kitovi se susreću s velikim brojem prepreka, od teretnih brodova do ribarskih mreža za rakove i jastoge.

Promjena politike i nove mjere zaštite

Ako političari odluče brzo reagirati te počnu primjenjivati napredne strategije smanjenja rizika za kitove čija se raspodjela značajno promijenila, istraživači navode kako ih u tom slučaju još uvijek možemo spasiti.

Hitne mjere primijenjene su za vrijeme krize u zaljevu St. Lawrence. Mjere uključuju traženje kitova na više različitih područja, obavezno postavljanje ograničenja na brzine plovila te zabranu izlova rakova.

Osim navedenih mjera koje je objavio Fisheries and Oceans Canada te koje su sada dio plana zaštite u 2018. godini, istraživači preporučuju „robustan i održiv program“ praćenja kitova i ponovno uvođenje sustava za praćenje plijena pod nazivom Continuous Plankton Recorder program.

Uz to, preporučuju i stalnu procjenu učinkovitosti novih i postojećih politika i potencijalno širenje kritičnih staništa u zaljevu St. Lawrence.

Ova predložena poboljšanja zaštite prvenstveno su namijenjena zaštiti sjevernoatlantskih crnih kitova, no vjerojatno nisu jedina vrsta koja će u skoro vrijeme zahtijevati takve mjere.

„Slijedi masovna preraspodjela ciljanih ribljih zaliha prema Sjevernom polu“, tvrdi Meyer-Gutbrod. „Utjecaj  ribolova vjerojatno će se brzo povećati u trenutno vodećem području u koje su se kitovi preselili, no pritisak ribolova se također može povećati i u blizini dijela s kojeg su otišli jer ono zahtjeva veće napore za hvatanje jednakog broja riba. Prekomjerni izlov ribe stavlja na rizik promjenjive zalihe iste u morima.“

Barbara Kalebić / Ekovjesnik

 

VEZANE VIJESTI

Problem plastičnog otpada u oceanima započeo je još 1950-ih

Upravo objavljena 60-godišnja studija o planktonima otkrila je i mračnu istinu o povijesti plastičnog otpada u oceanima. Ovom studijom otkriveno je kako je sada već gorući globalni problem plastičnog onečišćenja oceana započeo još 1950-ih godina te se ubrzano pogoršavao tijekom proteklih šest desetljeća.

Prekomjerni izlov uništava riblji fond jednog od najbogatijih svjetskih mora

U jednoj od najznačajnijih afričkih luka, tanzanijskom gradu Dar-es-Salaamu, svakodnevni ulov lokalnih ribolova ugrožavaju ilegalni brodovi koji korištenjem eksploziva uzimaju veći dio ulova, uništavajući pritom koraljne grebene i izlažući ekosustav riziku. 

Svjetski riblji fond smanjuje se uslijed zagrijavanja oceana

Revolucionarno istraživanje provedeno na Sveučilištu Rutgers navodi da u svjetskoj ribarskoj industriji radi ili o ribi kao glavnom izvoru hrane ovisi više od 56 milijuna ljudi, no riblji fond sve više ugrožavaju klimatske promjene.

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER