Roj pčela divovski je mozak s pčelama u ulozi neurona

Zanimljiv primjer jednostavnog funkcioniranja jednog složenog sustava

Britanski znanstvenici su promatranjem roja pčela u potrazi za novim mjestom košnice opazili da roj funkcionira kao i ljudski mozak u trenutku odlučivanja. Ovaj nalaz mogao bi nam pomoći u boljem razumijevanju kako samih pčela, tako i vlastitog uma, tvrde znanstvenici.

Sam za sebe, pčelin mozak je prilično izvanredna stvar, iako ga i dalje nadmašuju sposobnosti ljudskog mozga. No nova istraživanja pokazuju da se pojedini članovi roja pčela ponašaju kao neuroni u ljudskom mozgu što je znanosti dosta zanimljivo i pomalo iznenađujuće.  

Proučavanje „govora pčele“ ne samo da nam daje informacije o tome kako ova izvanredna bića međusobno funkcioniraju, već nam može otkriti i kako odluke donosi i naš vlastiti um. Stoga je tim istraživača sa Sveučilišta Sheffield u Velikoj Britaniji na ponašanje kolonija pčela primijenio teorijski model koji se obično koristi za proučavanje ljudske psihologije.

Mala doza psihofizike

Nije neuobičajeno istraživati prate li životinje psihološke zakone koji upravljaju ljudskim mozgom. Na primjer, u području psihofizike pravilo zvano Weberov zakon opisuje odnos između intenziteta podražaja i primijećenog povećanja njegove veličine. Dakle, potrebno je povećati intenzitet podražaja u određenom postotku da bi se zamijetila razlika u osjetu.  

To funkcionira na sljedeći način: zamislite podizanje jedne jabuke u usporedbi s podizanjem tri i primijetit ćete razliku. No ako netko potajno stavi još nekoliko jabuka u vašu ionako već pretrpanu torbu, malo je vjerojatno da ćete opaziti razliku u njenoj težini.  

Ovo opće pravilo o poticanju i percepciji promatrano je prilikom različitih ponašanja životinja, od ostalih sisavaca do ptica i riba.

Weberov zakon odgovara  grupnom ponašanju jednostavnijih organizama, što je primijećeno kod ponašanja ameboidnih organizama bez mozga, kao što je protist roda Physarum polycephalum, no još nije proučavano vrijedi li za cijele skupine sićušnih mozgova kao što su kolonije kukaca.

Kako bi istražili njegovu ulogu u procesu donošenja odluka europske pčele medarice (Apis mellifera), istraživači su promatrali kako se rojevi razdvajaju i kreću u potragu za novim domom.

Posebno su analizirali brzinu kojom kolonije pčela donose odluke između mjesta varirajuće kvalitete te su tako dobivene podatke uključili u nekoliko zakona psihofizike kako bi vidjeli koliko se dobro uklapaju.

Uz Weberov zakon, istraživači su analizirali uklapanje podataka u Pieronov te Hickov zakon. Pieronov zakon kaže da odluke donosimo brže kada biramo između dva izbora veće kvalitete, a Hickov da je mozgu potrebno više vremena za izbor kako broj opcija raste.

Creative Commons / Pixabay

Proces odlučivanja

Donošenje odluka u ljudskom mozgu uključuje radnje pojedinih živaca koji aktiviraju valove elektrokemijskih signala. Među pčelama se pak proces biranja košnice svodi se na interakcije izvidničkih pčela, koje svoja otkrića prenose drugim pčelama iz roja vizualnim prikazom, točnije raznim pokretima svoga tijela.

Prema rezultatima istraživanja, micanje tijela pčela i živčane aktivnosti slijede isti opći zakon koji stoji iza donošenja odluka.

„Istraživanje također podržava stajalište da roj pčela sliči cjelovitom organizmu“, navodi Andreagiovanni Reina, kompjuterski znanstvenik i glavni autor istraživanja objavljenog u Scientific Reports . „Ili još bolje, superorganizmu, sastavljenom od velikog broja u potpunosti razvijenih i autonomnih jedinki koje su u međusobnoj interakciji kako bi zajedničkim snagama dale jedan, zajednički odgovor na vanjske podražaje.“

Utvrđivanjem veza između toliko različitih sustava kao što je ljudski mozak i pčelinja košnica može nam pomoći u razumijevanju koliko jednostavnih radnji može proizaći iz složenih sustava.

Ovo istraživanje je dobar početak za navedeno područje psihofizike, no istraživači ističu kako je to još uvijek samo računalni model koji se temelji na nizu opažanja.

Ako i daljnji podaci budu u skladu s trenutnim istraživanjem, budući rad mogao bi se usredotočiti na jedinstvene načine kako svaki sustav može postići ovakve rezultate, govoreći nam više o tome kako psihologija proizlazi iz nečega malo višeg od samih kemijskih valova u živčanim stanicama.

U konačnici, promatranje potrage pčela za novim domom puno je lakše nego pokušati promatrati prijenos impulsa neuronima.

„Nalaženje sličnosti između ponašanja kolonija pčela medarica i živčanih stanica mozga korisno je jer je jednostavnije proučavati ponašanje pčela prilikom odabira nove košnice nego neurone u mozgu koji se aktiviraju pri procesu odlučivanja,“ navodi Reina.

Izbor jedne pčele ovisi i o onome što druge žele!

  • Barbara Kalebić / Ekovjesnik

VEZANE VIJESTI

Ženke i mužjaci divljih pčela vole različito cvijeće

Istraživači američkog Sveučilišta Rutgers-New Brunswick otkrili su da ženke i mužjaci brojnih vrsta divljih pčela u potrazi za hranom posjećuju različito cvijeće

Zašto je Walmart patentirao autonomne pčele robote?

Američka multinacionalna korporacija za maloprodaju Walmart, koja upravlja lancima velikih diskontnih robnih kuća i supermarketa, nedavno je podnijela patent za autonomne pčele robote. Ako ste mislili da je riječ o zapletu neke tv serije, prevarili ste se. Tehnički, riječ je o dronovima oprašivačima koji bi se mogli koristiti za oprašivanje usjeva baš kao prave pčele.

U nedostatku pčela, njujorški voćnjak jabuka oprašen je dronom

Njujorški poljoprivrednici primijetili su da se broj pčela u njihovim voćnjacima svake godine sve više smanjuje. Naime, sa smanjenim oprašivanjem smanjuje se i prinos plodova. Kao rješenje ovog problema javio se „dron oprašivač“ koji raspršuje pelud po stablima. To je odlično rješenje za smanjeno prirodno oprašivanje, no zaobilazi glavni problem - nestanak pčela.

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER