Ukoliko ne ubrzamo tempo, za potpunu energetsku obnovu trebat će nam 363 godine!
Kaskamo za postavljenim ciljevima
Iako je u svijetu primjetna znatno veća razina korištenja obnovljive energije nego ikada prije, „konvencionalna energija“ je još uvijek učestala u našim domovima. Najnovija istraživanja nas upozoravaju da se primjena sustava obnovljivih izvora energije ne događa onoliko brzo koliko je to potrebno.
Najnovija istraživanja ukazuju kako nam je do 2050. godine potrebna potpuna energetska rekonstrukcija kako bismo izbjegli najgori scenarij katastrofalnih klimatskih promjena. Sudeći po trenutnom tempu napretka, ne samo da nam za izbjegavanje posljedica globalnog zatopljenja neće biti dovoljno 30 godina, već će nam trebati čak 12 puta duže vrijeme, odnosno otprilike 363 godine!
„Velika je mogućnost da će do tada već biti prekasno, budući da temperature rastu i led se sve više i brže topi“, procijenio je to Ken Caldeira, znanstvenik s Carnegie instituta za znanost iz Washingtona, u svom razgovoru za MIT Technology Review.
Caldeira i njegovi kolege znanstvenici objavili su svoju prvu procjenu još 2003. godine, ali u periodu od 15 godina nije postignut veći napredak.
Umjesto zamjene energije dobivene iz konvencionalnih izvora onom iz obnovljivih u iznosu od prosječno 1100 megavata, uspjeli smo postići prosjek od samo 151 megavat dnevno. To možemo usporediti sa svakodnevnim napajanjem 125 tisuća domova energijom iz obnovljivih izvora. Ovi rezultati se ne smatraju pretjerano lošima, ali trebali bismo činiti mnogo, mnogo više.
Energetska promjena mnogo je složenija
„To je kvantni skok od mjesta gdje se nalazimo danas“, kazao je za MIT Technology Review Daniel Schrag sa Sveučilišta Harvard u Massachusettsu. Razlozi za našu usporenu reakciju na problem klimatskih promjena mnogi su i raznoliki. Kada bismo zamijenili cjelokupnu Zemljinu energetsku mrežu, izgubili bismo i vrijeme i novac, ne govoreći uopće o tome koliko bi to bilo politički i tehnološki izazovno.
Potpuno zaustavljanje proizvodnje energije iz fosilnih goriva bilo bi fantastično kada bismo to gledali isključivo s ekološkog gledišta. Pogledamo li cjelokupnu sliku, moramo biti svjesni da bi time mnogi ljudi ostali bez posla, kompanije bi bankrotirale, a mnoga područja svijeta ostala bi bez sigurne isporuke električne energije u slučaju nedovoljne snage vjetra ili dužih oblačnih i kišnih razdoblja.
Ukratko, sama promjena na bolja energetska rješenja mnogo je složenija.
Djelomičan problem leži u činjenici što će nas mnoge posljedice globalnog zatopljenja zahvatiti s odgodom: do vremena kada nam porast razine mora, povećan broj područja nepogodnih za život i masovna migracija konačno ne zaprijete, bit će već prekasno za potrebne promjene.
Prema zadnjim istraživanjima provedenim u SAD-u, pri plaćanju režija ljudi u prosjeku odbijaju plaćati pet dolara više mjesečno, čak ako bi to potpuno riješilo problem globalnog zatopljivanja. Još prije 15 godina ta svota je iznosila deset dolara.
Ipak postoji nada
Napretkom ostvarenim u proizvodnji toplinske energije, koja čini više od polovice globalne proizvodnje energije, ipak se približavamo postavljenim ciljevima, kaže Caldeira.
U međuvremenu, vlade diljem svijeta utječu na podizanje ekološke svijesti i ističu ozbiljnost ovog problema, no uvođenje sve rigoroznijih propisa i sve viših poreza na fosilna goriva i proizvodnju ugljikovog dioksida vjerojatno će biti jedini način održavanja potrebnih ulaganja u obnovljivu energiju. Također, u suvremeno se vrijeme sve brže mijenjaju i usavršavaju saznanja o promjenama našeg planeta i utjecaju čovječanstva na uravnoteženost temperatura i klime. Iako su naše mogućnosti ograničene, odustajanje nije opcija.
Možda smo već unaprijed propustili ostvariti nužne energetske ciljeve do 2050. godine, ali svaki korak u pravom smjeru – bilo to provođenje sveobuhvatnih reformi svjetskih vlada ili najmanje promjene ponašanja svakog pojedinca ponaosob, pomoći će nam u udaljavanju od najgorih mogućih scenarija.
Istu poruku uputio je i Daniel Schrag: perspektiva nam je možda siva, ali to je još jedan razlog više da udvostručimo naše napore, nikako razlog da se prestanemo truditi. „Ukoliko propustimo naše šanse do 2050. godine, pred nama su ipak još 2060., 2070., pa čak i 2080. godina,“ kaže Schrag.
Ana-Maria Pokos / Ekovjesnik