Mogu li Britanci do 2050. vodikom zamijeniti prirodni plin?

Korištenje vodika u plinovodima Velike Britanije za upotrebu u kućanstvima i tvrtkama moglo bi znatno doprinijeti smanjenju emisije ugljika iz energetskog sektora te zemlje

Vodeći britanski inženjeri tvrde da ne postoji tehnički razlog zbog kojeg vodik ne bi mogao zamijeniti prirodni plin za proizvodnju električne struje, grijanje i kuhanje!

Podsjetimo, britanska vlada nedavno je najavila svoj ambiciozan „Net Zero“ cilj kojim emisije stakleničkih plinova planira smanjiti gotovo na nulu do 2050. godine. Vodeći britanski inženjeri sada joj poručuju kako se vodik može sigurno koristiti kao zamjena za prirodni plin u državnoj mreži plinovoda.

S obzirom na to da 85 % kućanstava u Britaniji koristi plin za kuhanje i grijanje te da se 40 % električne struje proizvodi korištenjem plina, ovo bi bio velik korak prema smanjenju emisija te bi se mogao provesti kroz sljedećih 30 godina.

Ovo otkriće važno je za sve države koje nastoje postići nulte emisije budući da je zamjena plina u centralnom grijanju kućanstava i ureda oduvijek smatrana jednim od najtežih tehničkih problema koji je potrebno riješiti kako bi se osigurala budućnost s malim emisijama ugljika.

Kada bi Velika Britanija prirodni plin u mreži plinovoda zamijenila vodikom, postala bi prva država u svijetu koja je to učinila, no inženjeri ipak upozoravaju da pionirski poduhvati mogu donijeti i određene nepredviđene probleme.

Tvrdnje britanskih inženjera objavljene su u izvještaju Instituta za inženjerstvo i tehnologiju (engl. IET - Institution of Engineering and Technology) koji potpisuju stručnjaci pet profesionalnih inženjerskih instituta, a naručila ga je britanska vlada kao procjenu mogućih opasnosti i nesigurnosti izazvanih eventualnim korištenjem vodika kao niskougljičnog goriva u kućanstvima i industriji.

Ekolozi ovom izvještaju zamjeraju to što se predlaže pretvorba već postojećih zaliha prirodnog plina u vodik korištenjem procesa reformiranja koje učinkovito uklanja ugljik iz plina. Naime, ovim bi se procesom ugljik morao skladištiti i koristiti kao proizvod, što je tehnologija koja se još uvijek mora pravilno razviti u velikom mjerilu.

Autori izvještaja navode da je ovaj način ipak jeftiniji od alternativne metode proizvodnje vodika iz obnovljivih izvora energije. Ta metoda uključuje elektrolizu, tj. razdvajanje molekula vode korištenjem električne struje. Kada se vodik na taj način proizvodi i spaljuje, proizvodi kisik, čistu vodu te ne proizvodi ugljik pa je stoga jasno ekološko stajalište oko ove metode.

Potrebne su velike količine

Inženjeri navode da je elektroliza znatno skuplja za proizvodnju velikih količina vodika koji je potreban za korištenje u cijeloj nacionalnoj mreži plinovoda. Međutim, brojne tvrtke koje proizvode električnu energiju iz priobalnih vjetroelektrana ili iz plimne snage ulažu u svoja postrojenja kako bi se vodik proizvodio na ovaj način što proces već čini znatno jeftinijim.

Pretpostavka za korištenje vodika umjesto prirodnog plina u plinovodima je zamjena postojećih glavnih cijevi plinovoda koje su napravljene od željeza s cijevima od polietilena do 2030. godine, a taj je proces već započeo.

Postojeći plinski bojleri u kućanstvima također bi se trebali zamijeniti s uređajima „spremnim za vodik“. U izvještaju se navodi da bi se to moglo provesti s malim dodatnim troškom za korisnike budući da se bojleri mijenjaju svakih 10 do 15 godina tako da bi bojleri već bili na svojim mjestima do trenutka kada bi vodik tekao cijevima.

„Sada možemo ozbiljno razmotriti mogućnost korištenja vodika u mreži plinovoda Velike Britanije za kućansku i poslovnu upotrebu što bi moglo znatno doprinijeti smanjenju ugljika u energetskom sektoru Velike Britanije“, rekao je dr. Robert Sansom, glavni autor izvještaja iz panela energetske politike IET-a.

Nedostatak iskustva

„Vodik se još nigdje u svijetu nije koristio u ovoj količini, tako da ćemo trebati nadoknaditi ovaj nedostatak iskustva. U našem izvještaju navedene su glavne opasnosti i nesigurnosti poput osiguranja razumijevanja i edukacije o utjecaju prijelaza na vodik i smanjenja bilo kojeg poremećaja koji se pojavi,“ dodao je dr. Sansom. „Znamo da vodik ne ispušta ugljik kada se spaljuje, ali također je važno u potpunosti istražiti i razumjeti ukupni utjecaj na okoliš koji će prijelaz na vodik vjerojatno učiniti.“

Ovo je doista ambiciozan plan, a kako bi se njime postigao doprinos ostvarenju britanskog cilja smanjenja emisija ugljika do 2050. godine, vodik bi se trebao uvesti tijekom sljedećih 30 godina. „Iako možda zvuči kao dugo razdoblje, toliko će biti potrebno s obzirom na nužnu zamjenu infrastrukture i milijune domova i tvrtki na koje će to utjecati“, kazao je dr. Sansom. „Akcija je potrebna sada i mi se nadamo da će naša otkrića i prijedlozi biti veliki doprinos napretku u smanjenju emisija ugljika u Velikoj Britaniji.“

Žarko Šaravanja / Ekovjesnik

 

VEZANE VIJESTI

Industrija gnojiva ispušta sto puta više metana nego što se procjenjivalo

Istraživači Sveučilišta Cornell i neprofitne organizacije Environmental Defense Fund došli su do još jednog uznemirujućeg otkrića mjerenjem emisija metana iz brojnih postrojenja za proizvodnju amonijaka. Naime, one su stotinu puta veće od dosadašnjih procjena te tri puta veće od procjene Američke agencije za zaštitu okoliša (EPA) za ukupne industrijske emisije metana u SAD-u.

Emisije iz fosilnih izvora rastu već drugu godinu zaredom

Prema najnovijim procjenama inicijative Global Carbon Project, globalne emisije uzrokovane korištenjem fosilnih goriva rastu već drugu godinu zaredom i to prvenstveno zbog veće potražnje i potrošnje energije. Kako bi se emisije stabilizirale, a onda i smanjile, potreban je oštriji prijelaz na obnovljive izvore energije u svim dijelovima svijeta, bez obzira na rast u globalnom gospodarstvu.

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER