Na Pelješcu održana radionica o samoniklom jestivom bilju

Tradicija i održivost na tanjuru | Subotnje jutro na Pelješcu, 28. veljače, prošlo je u znaku prirode i učenja

U prostoru OPG-a i Vinarije Bartulović u Prizdrini, održana je još jedna u nizu edukativnih radionica o tradicionalnoj i održivoj prehrani koje se provode u sklopu projekta „Food Without Borders: Meeting Each Other Through Flavours“, u okviru intervencije „77.06. Potpora LEADER (CLLD) pristupu“ iz Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske 2023.–2027.

Kroz spoj teorijskog i praktičnog rada, sudionici su učili kako prepoznati, pravilno brati i pripremati samoniklo jestivo bilje, važan, ali danas pomalo zaboravljen dio mediteranske prehrane. Poseban naglasak stavljen je na odgovorno i održivo sakupljanje, uz poštivanje prirodnih ciklusa i bioraznolikosti lokalnog područja.

Pod stručnim vodstvom Katije Živković, sakupljačice i poznavateljice divlje hrane, te uz pomoć dubrovačke gastro-publicistkinje Jadranke Ničetić, 30 polaznika na terenu je upoznalo najčešće jestive i ljekovite biljke Pelješca. Divlja mrkva, divlji poriluk, kostiš, kozja brada, lemprc i poljski sljez samo su neke od biljaka koje se skupno nazivaju pazija, mišanca ili parapač. A među najpoznatijim samoniklim vrstama su divlje šparoge, kuke, motar, kapari i žućenica (žutenica).

Područje LAG-a 5 obiluje ovim vrstama, koje se beru uglavnom na kršovitim terenima, a prikuplja se mlado lišće koje je bogato vitaminima i mineralima. Ova hrana nekada je bila skromna i nastala iz siromaštva, a danas se smatra delicijom. Važno je napomenuti da biljke treba brati samo na nezagađenim područjima, kako bi zadržale svoju kvalitetu i nutritivne vrijednosti.

Edukacija se potom nastavila u kuhinji konobe Bartulović, gdje su polaznici učili kako prikupljeno bilje pripremiti i uklopiti u svakodnevnu prehranu, od tradicionalnih recepata do suvremenih interpretacija jela. Na otocima i Pelješcu pazija se najčešće jede „pod ulje“ uz ribu, u salatama ili kao juha, a polaznici su je pripremali i konzumirali u obliku slanih štapića, Quichea, polpeta, ali i kolačića i drugih deserata.

Ovakve radionice imaju važnu ulogu u očuvanju znanja o samoniklom bilju i tradicionalnoj prehrani te njihovom prenošenju na mlađe generacije, potičući odgovorno korištenje prirodnih resursa i očuvanje gastronomske i kulturne baštine Pelješca.

Praški javni prijevoznik nastavlja s uspješnim razvojem projekta urbanog pčelarstva

Dvije pčelinje zajednice, smještene na krovu praške remize Vokovice, prošle godine proizvele su 35 kilograma meda, dok su ove godine – pojačane s trećom košnicom – dale čak 70 kilograma kvalitetnog miješanog meda. Med potječe od nektara skupljenog u okolici remize – uglavnom s područja obližnjeg prirodnog rezervata Divoká Šárka, što mu daje jedinstven okus.