Crna čiopa je hrvatska Ptica godine 2026.
Riječ je o vrsti u čijem očuvanju mogu sudjelovati baš svi, a zahtijeva koordinirane aktivnosti građana i sektora zaštite prirode, kulture, kao i građevinskog sektora
Uz potporu 40,4 posto glasova u javnom glasovanju putem mrežne stranice Udruge Biom, ova dobro znana stanovnica naših priobalnih i kontinentalnih gradova nadmašila je druge finaliste – morskog vranca (32,3 posto) i žličarku (27,3 posto). Glasalo se od 14. do 24. studenog 2025., a u izboru je sudjelovalo više od tisuću ljubitelja ptica.
Uz potporu 40,4 posto glasova u javnom glasovanju putem mrežne stranice Udruge Biom, ova dobro znana stanovnica naših priobalnih i kontinentalnih gradova nadmašila je druge finaliste – morskog vranca (32,3 posto) i žličarku (27,3 posto). Glasalo se od 14. do 24. studenog 2025., a u izboru je sudjelovalo više od tisuću ljubitelja ptica.
Izbor za hrvatsku Pticu godine osmišljen je s ciljem podizanja svijesti o pticama koje su ugrožene ili suočene s izazovima očuvanja, kao i s ciljem očuvanja njihovih staništa. Svaka od nominiranih ptica suočava se s određenim negativnim učincima ljudskog djelovanja.
„Iznimno nam je drago da je upravo crna čiopa Ptica 2026. godine s obzirom na to da posljednjih nekoliko godina provodimo aktivnosti posvećene njezinom očuvanju u našim gradovima. To je i vrsta u čijem očuvanju mogu sudjelovati baš svi, a zahtijeva koordinirane aktivnosti građana i sektora zaštite prirode te kulture, kao i građevinskog sektora. Do sada su se naši napori za očuvanje čiopa provodili kroz projekte sufinancirane sredstvima Grada Dubrovnika, a čiji je cilj zaustaviti negativan trend brojnosti njihovih populacija u tom gradu”, izjavio je ornitolog Dubravko Dender iz Udruge Biom.
U sklopu navedenih projekata Udruga Biom je objavila dvije publikacije sa smjernicama kako bi ukazali na suradnje koje je potrebno uspostaviti između različitih sektora i dionika, a s ciljem očuvanja čiopa može ih se primijeniti i na druge urbane sredine u Hrvatskoj. U tim projektima surađivale su lokalne institucije – Prirodoslovni muzej Dubrovnik i Zajednica tehničke kulture Grada Dubrovnika, a želja Udruge Biom je i u drugim hrvatskim gradovima, na sličan način kao i u Dubrovniku, doprinijeti očuvanju ovih spektakularnih ptica.
„Ove godine želimo raditi na uspostavi primjera dobre prakse na području naše zemlje te se radujemo budućim suradnjama s građanima, sektorom kulture i jedinicama lokalne samouprave – općinama i gradovima”, dodao je Dender.
Najrasprostranjenija od tri vrste iz porodice čiopa (Apodidae)
Crna čiopa (Apus apus) najveći dio života provede u letu, a kada je na selidbi i zimovalištima najčešće ni ne slijeće jer može i spavati u zraku. U prirodi se najčešće gnijezdi u šupljinama stijena na nepristupačnim liticama, no danas je brojna i u gradovima gdje gnijezda savija u pukotinama i šupljinama zidova, pod krovovima i strehama. Takve šupljine na građevinama nalikuju onima s njenih prirodnih staništa pružajući njihovim ptićima zaštitu od grabežljivaca i vremenskih neprilika.
Crnim čiopama odgovara topla klima, a iako su rasprostranjene u čitavoj Hrvatskoj, u većim ih brojevima najčešće nalazimo u primorju. Dobro su znani stanovnici naših gradova i većih naselja, koji tijekom ljetnih mjeseci postaju kulisa za njihove brze i glasne letove, posebice tijekom predvečerja. Sve naše vrste čiopa gnijezde se kolonijalno, što znači da se više parova gnijezde jedni pored drugih. One nisu teritorijalne i iz svoje blizine ne tjeraju pripadnike svoje vrste, a sama gnijezda mogu biti sasvim blizu jedna drugom – udaljena do dvadesetak centimetara.
Čiope u urbanim sredinama naše zemlje danas uvelike ovise o dotrajaloj infrastrukturi koja im osigurava šupljine, odnosno prostore za gniježđenje. Obnova starih građevina i moderni način gradnje – neprilagođen pticama koje naseljavaju šupljine – dovode do kontinuiranog opadanja brojnosti ovih ptica. Stoga je i kod nas došlo vrijeme da se, kao i u brojnim drugim zemljama Europe, krenu primjenjivati mjere očuvanja čime bi se usporio negativan trend. Međutim, mi to imamo šansu napraviti i prije nego njihove populacije znatno padnu u brojnosti.
Čiope su malene ptice selice koje u Hrvatsku dolaze krajem kalendarske zime i početkom proljeća, s ciljem da podignu novu generaciju ptića. Zbog sličnog načina života donekle nalikuju lastavicama, no zapravo su u najbližem srodstvu s porodicom kolibrića, koje nalazimo isključivo u Južnoj i Sjevernoj Americi.
Svoja gnijezda grade od materijala koji prikupe u letu, bilo da ga uhvate u zraku ili podignu u niskom letu s tla. Čiope, naime, u normalnim okolnostima nikada ne slijeću na tlo jer imaju izrazito kratke noge na kojima ne mogu stajati. Zbog toga su im gnijezda plitka i tanka, učvršćena njihovom ljepljivom slinom. Najčešće nisu vidljiva izvana jer su smještena u šupljinama s uskim otvorima te su tako zaštićena od potencijalnih grabežljivaca. Budući da se hrane isključivo kukcima i drugim beskralješnjacima koji se zateknu u zraku, hladniji dio godine provode u središnjoj i južnoj Africi. Crne čiope u najvećem broju odlaze već u kolovozu dok je bijele i smeđe čiope moguće vidjeti sve do sredine jeseni.