Nova studija pokazuje da slatka voda nestaje alarmantnom brzinom

Kontinenti na Zemlji doživjeli su dosad nezabilježen gubitak slatke vode od 2002. godine, potaknut klimatskim promjenama, neodrživim korištenjem podzemnih voda i ekstremnim sušama.

Nova studija Državnog sveučilišta Arizone (Arizona State University – ASU) ističe pojavu četiri „mega-isušena“ kontinentalna područja s ozbiljnim posljedicama za dostupnost slatke vode. Sva područja nalaze se na sjevernoj hemisferi.

Analizirajući više od dva desetljeća satelitskih promatranja, znanstvenici su otkrili da kontinenti gube slatku vodu neviđenom brzinom. Studija, objavljena 25. srpnja u časopisu Science Advances, upozorava na teške posljedice za sigurnost opskrbe vodom, poljoprivredu, porast razine mora i globalnu stabilnost.

Istraživački tim izvještava da se sušna područja na kopnu svake godine šire površinom dvostruko većom od Kalifornije. Štoviše, brzina isušivanja sušnih područja premašuje brzinu vlaženja vlažnih područja, što preokreće dugogodišnje hidrološke obrasce.

Goleme posljedice za dostupnost slatke vode

Čak 75 % svjetskog stanovništva živi u 101 zemlji koja gubi zalihe slatke vode posljednjih 22 godine. Prema UN-u, svjetska populacija će nastaviti rasti sljedećih 50 do 60 godina – upravo dok se zalihe slatke vode dramatično smanjuju.

Znanstvenici su prvi put precizno identificirali izvor gubitka vode na kopnu – i otkrili da 68 % ukupnog gubitka dolazi iz podzemnih voda. Taj doprinos porastu razine mora veći je čak i od utjecaja ledenih ploča Grenlanda i Antarktike zajedno.

„Ovo otkriće možda je dosad najalarmantniji pokazatelj o utjecaju klimatskih promjena na naše vodne resurse“, izjavio je profesor na ASU-u Jay Famiglietti. „Kontinenti se isušuju, dostupnost slatke vode se smanjuje, a razina mora ubrzano raste. Posljedice daljnjeg iscrpljivanja podzemnih voda mogle bi ugroziti sigurnost hrane i vode za milijarde ljudi širom svijeta. Ovo je trenutak za mobilizaciju svih – hitno nam treba globalno djelovanje za vodnu sigurnost.“

Istraživači su analizirali više od 20 godina podataka s američko-njemačkih satelitskih misija GRACE i GRACE-FO, kako bi pratili promjene u kopnenim zalihama vode (terrestrial water storage – TWS), koje uključuju vodu na površini, vlagu u tlu, led, snijeg i podzemne vode.

„Zapanjujuće je koliko neobnovljivih izvora vode gubimo“, kaže Hrishikesh A. Chandanpurkar, glavni autor studije. „Glečeri i duboke podzemne vode su poput drevnih fondova za hitne slučajeve. Umjesto da ih koristimo samo u kriznim razdobljima, poput dugotrajnih suša, mi ih olako trošimo i pritom ih ne nadopunjavamo tijekom vlažnijih godina. Time se približavamo slomu vodenog sustava.“

>>> Pročitajte još >>> Projekcije za kraj stoljeća sugeriraju da će velik broj ljudi biti izložen riziku od nestašice vode

Prekretnica 2014.–2015. i pogoršano isušivanje

Studija upućuje na „točku preokreta“ oko godina 2014.–2015., tijekom tzv. „mega El-Niño“ razdoblja. Tada su se pojačali klimatski ekstremi, korištenje podzemnih voda naglo je poraslo, a isušivanje kopna premašilo je tempo topljenja ledenjaka i ledenih ploča.

Također je otkrivena ranije neprijavljena oscilacija – nakon 2014. godine, sušna područja počinju se više pojavljivati na sjevernoj hemisferi, dok se vlažna prebacuju na južnu, što je preokret u odnosu na dotadašnje obrasce.

Četiri globalne zone „mega-isušivanja“

Znanstvenici su identificirali sljedeća kontinentalna mega-područja isušivanja:

1. Jugozapadna i Srednja Amerika: uključuje glavna poljoprivredna područja američkog jugozapada te gradove poput Phoenixa, Tucsona, Las Vegasa, Los Angelesa i Mexico Cityja.
2. Aljaska i sjeverna Kanada: obuhvaća topljenje alpskih ledenjaka u Aljasci i Britanskoj Kolumbiji, snijega i permafrosta u sjevernim regijama te sušu u poljoprivrednim zonama poput Saskatchewana.
3. Sjeverna Rusija: pogođena je topljenjem snijega i permafrosta u visokim geografskim širinama.
4. Bliski istok – sjeverna Afrika – šire područje Europske unije: uključuje pustinjske gradove (Dubai, Casablanca, Kairo, Bagdad, Teheran), poljoprivredne regije (Ukrajina, sjeverozapad Indije, kineska nizina Huabei), ali i gradove poput Barcelone, Pariza, Berlina, Dhake i Pekinga. Usto se bilježi drastično povlačenje razine Kaspijskog i Aralskog mora.

Zanimljivo je da se samo tropska područja na Zemlji od 2002. godine u prosjeku i dalje vlaže – što su IPCC-ovi klimatski modeli pogrešno predvidjeli, ističu istraživači ASU-a.

>>> Pročitajte još >>> Suša u Europi zabrinjava već sada: Proljeće 2025. donosi sušne uvjete diljem kontinenta!

Poziv na djelovanje

„Ova studija je pravi planetarni poziv na buđenje“, izjavio je Famiglietti. „Hitno nam trebaju nove politike i strategije održivog upravljanja podzemnim vodama na globalnoj razini. Time bismo mogli usporiti porast razine mora i očuvati zalihe vode za buduće generacije.“

Istraživači pozivaju na hitno donošenje mjera za usporavanje i zaustavljanje iscrpljivanja podzemnih voda, zaštitu preostalih resursa slatke vode i prilagodbu rastućim rizicima nestašice vode i obalnih poplava.

Studija će također poslužiti kao temelj za nadolazeće izvješće Svjetske banke, koje će detaljno obraditi ljudske i ekonomske posljedice sušenja kontinenata te ponuditi konkretna rješenja za rješavanje sve izraženije globalne krize slatke vode.

Stjepan Felber | Ekovjesnik

 

GRAD VODE | U blizini Koloseja postavljene još tri javne česme s besplatnom pitkom vodom

Grad Rim proslavlja 150. obljetnicu postavljanja svojih tradicionalnih fontanella – javnih česmi koje su Rimljani od milja nazvali „nasoni“. U sklopu obilježavanja ove važne obljetnice, a uoči Svjetskog dana voda (22. ožujka), u blizini Koloseja postavljene su još tri nova „velika nosa“.