Pakirana voda sadrži i do 100 puta više nanočestica plastike nego što se dosad mislilo
U jednolitrenoj boci vode može biti čak 240 000 plastičnih čestica
Analizirajući neimenovane američke brendove pakirane vode, istraživači su otkrili da prosječna litra pakirane vode sadrži od 110 000 do 400 000 nanočestica plastike, odnosno u prosjeku gotovo četvrt milijuna.
Ovo otkriće rezultat je studije „Rapid single-particle chemical imaging of nanoplastics by SRS microscopy“, objavljene u ponedjeljak u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
Tim istraživača Sveučilišta Columbia analizirao je neimenovane brendove pakirane vode od jedne litre metodom stimulirane Ramanove spektroskopije (Stimulated Raman spectroscopy - SRS), koja omogućuje brzu identifikaciju mikroplastike, iako njezinu korisnost za analizu nanoplastike tek treba istražiti. Kako bi maksimalno povećali osjetljivost potrebnu za detekciju pojedinačne čestice, koristili su uskopojasnu shemu snimanja SRS-a ciljajući karakteristične vibracijske modove s najvećim Ramanovim presjecima. Time su pokazali da, teoretski i eksperimentalno, mogu detektirati nanoplastiku veličine samo 100 nm. U prosjeku svaka boca sadržavala je oko 240 000 plastičnih čestica – do 100 puta više nego što su otkrila prethodna istraživanja, s oko 90 posto nanoplastike. Samo 10 posto njih moglo se identificirati, a uključivale su polietilen tereftalat (PET) od kojeg se izrađuju plastične boce.
„Nema razloga zašto slične količine nanoplastike ne bi bile i u drugim bocama vode, kao i u onima iz drugih zemalja, ali to treba ispitati dodatnim istraživanjem“, kazao je dr. Beizhan Yan sa Sveučilišta Columbia u New Yorku.
Iako posljedice unošenja plastike u ljudski organizam još nisu dovoljno istražene, dosadašnja istraživanja pokazuju da najmanje čestice plastike mogu prodrijeti u krvotok, limfni sustav, a mogu dospjeti i do jetre. Kada se govori o sitnim česticama plastike, važno je razlikovati mikroplastiku – čestice promjera manjeg od 5 mm, te nanoplastiku čije čestice imaju promjer manji od 0,001 mm. Obje uglavnom nastaju fragmentiranjem većih komada plastike, a dosadašnja istraživanja na divljim životinjama i laboratorijskim životinjama povezala su izloženost sitnih čestica plastike s brojnim bolestima – od neplodnosti do raka.
„Prethodna istraživanja sugeriraju da mikroplastika može djelovati kao prijenosnik zagađivača i patogena“, dodao je Beizhan Yan. „Nadamo se kako ćemo usavršiti ovu tehniku kako bismo poboljšali detekciju nanoplastike u vodi.“
Dr. Sherri Mason, znanstvenica sa Sveučilišta Pennsylvania, pohvalila je studiju kao vrlo impresivnu i revolucionarnu. „Znamo da plastika odbacuje čestice slično kao što ljudi odbacuju stanice kože, ali sposobnost kvantificiranja i identifikacije tih plastičnih čestica sve do veličine nanoplastike ključna je za bolje razumijevanje implikacija na ljudsko zdravlje“, kazala je dr. Mason.
Ekovjesnik