Zakiseljavanje oceana prijeti morskim šumama kelpa

Veća razina otopljenog CO2 u oceanima odgovara određenim vrstama morskih korova koji tako postaju sve moćniji...

Šume morske trave kelpa podmorska su područja uz samu obalu, a predstavljaju bogata staništa raznih vrsta životinja, od riba do sisavaca. Ova visoka smeđa morska trava slabo podnosi promjene u kemiji oceana, točnije njegovo zakiseljavanje. Naime, znanstveno je dokazano da povećane koncentracije otopljenog ugljikovog dioksida u oceanima pripomažu napredovanju morskih korova koji polako zauzimaju i područja šuma kelpa te ih tako osiromašuju.

Učinci ugljikovog dioksida na život u oceanu

Australski znanstvenici identificirali su rizik za šume kelpa u oceanima, odnosno novi način na koji ugljikov dioksid mijenja okoliš. Otapanjem CO2 iz atmosfere u oceanima dolazi do njihovog zakiseljavanja što potiče rast korova na morskome dnu koji bi, zbog svog brzo širenja, mogli zamijeniti bogata staništa obalnih šuma kelpa.  

Većina dosadašnjih predviđanja o klimatskim promjenama temelji se na računalnoj simulaciji, no predviđanje ovog istraživanja zasniva se na testovima provedenim u stvarnom svijetu. Znanstvenici su koristili prirodne vulkanske otvore bogate ugljikovim dioksidom kako bi promatrali promjene u ekosustavima morskog dna u odnosu na promjenu kemije vode, točnije povećanje razine otopljenog ugljikovog dioksida.

„Emisije ugljikovog dioksida mogu potaknuti rast biljnih vrsta u oceanima, no naravno, neće svi biljni životi imati jednake koristi od njih“, kaže profesor Sean Connell s Instituta za zaštitu okoliša Sveučilišta Adelaide.

Korovi su brži u korištenju hranjivih tvari, poput ugljika te mogu rasti brže nego ih njihovi grabežljivci, ako ih imaju, mogu konzumirati.

Korovi su uzeli maha

„Na žalost, CO2 iz atmosfere koji tamo dospijeva ljudskim aktivnostima -  spaljivanjem fosilnih goriva - apsorbiraju oceani i korovi na određenim područjima morskog dna, koji brzo napreduju te sve više prekrivaju i zauzimaju staništa visoke produktivnosti i biološke raznolikosti priobalnog morskog svijeta - šume kelpa“, objašnjava Connell.

Predvođen Sveučilištem Adelaide, međunarodni tim sastavljen od istraživača iz Australije, SAD-a, Novog Zelanda, Italije i Hong Konga objavio je detalje svog istraživanja u časopisu Ecology. Uzeli su niz uzoraka podmorskih biljaka u prirodnim vulkanskim otvorima novozelandskog zaljeva Plenty te promatrali stjenovite grebene na kojima raste mozaik algi i morske trave -  kelpa, odmah uz neplodan dio morskoga dna gdje dominiraju korovi te morski ježinci i autohtoni novozelandski mekušac koji se njima hrane.

Za uzorkovanje su odabrali mjesta s većim razinama otopljenog ugljikovog dioksida, a time i većom kiselosti, kakvu klimatski znanstvenici predviđaju do kraja ovog stoljeća ako ljudi u jednakoj mjeri nastave proizvoditi i ispuštati stakleničke plinove.

Ovo istraživanje potvrdilo je prethodno postavljenu hipotezu da se ekosustavi značajno mijenjaju s promjenama u kemiji vode. „Dok povišen ugljikov dioksid uzrokuje da neki korovi budu konzumirani u većim količinama, njihovi dominantni grabežljivci - morski ježinci, jedu ih u manjim količinama. To omogućuje korovima izbjegavanje prirodne kontrole i širenje preko obala blizu područja povišene razine CO2“, objašnjava profesor Connell.

S borbom protiv zakiseljavanja treba početi odmah!

Spore, ali nepopustljive promjene u kiselosti oceana imat će neizbježne posljedice za zaštitu obale koju nude prirodni ekosustavi. Morske šume kelpa staništa su i izvor hrane za tuljane, morske vidre, morske lavove, kormorane, galebove, čigre i ostale obalne ptice, kao i ribe.

Postoji dokaz da je zagrijavanje već oštetilo neke australske šume kelpa. Istraživači su godinama upozoravali na sve vidljivije posljedice ubrzanog globalnog zatopljenja. Među njima su bili i profesor Connell i koautor studije sa Sveučilišta Adelaide, Ivan Nagelkerken, koji je prije tri godine proučio 632 znanstvene studije o velikom broju morskih staništa te zaključio da ukupni učinak zakiseljavanja osiromašuje život oceana.

„S porastom razine zakiseljavanja oceana kroz nekoliko desetljeća, morskim životom dominirat će brzorastuće i oportunističke vrste na štetu dugoživućih vrsta s posebnim načinom života, osim ako nešto ne krenemo mijenjati, i to odmah sada", tvrdi profesor Nagelkerken.

„Potrebno je razmotriti kako se može upravljati prirodnim neprijateljima kako bi se ove vrste korova mogle držale pod kontrolom“, zaključuje Nagelkerken.

Barbara Kalebić / Ekovjesnik

VEZANE VIJESTI

Zagreb među europskim metropolama koje će najviše pogoditi globalno zatopljenje

Zagreb se ubraja među glavne gradove EU-a koje će najviše pogoditi globalno zatopljenje. To pokazuju rezultati nedavnog istraživanja kojim je obuhvaćeno 28 glavnih gradova svih država članica EU-a te Moskva, Oslo i švicarski Zürich. Za razliku od Zagreba većina europskih metropola već provodi niz mjera u borbi protiv klimatske krize, što je osobito došlo do izražaja ovog tjedna kada su se neke od njih uistinu dobro pripremile kako bi svojim stanovnicima i posjetiteljima olakšale ljetne vrućine.

Porast emisije ugljika iz tropskih šuma je neminovan

Nova studija predviđa da bi tropske šume uskoro mogle emitirati više ugljika nego što ga uklanjaju iz atmosfere. To je još jedna posljedica ljudskog nerazboritog i rasipnog iskorištavanja šuma i mogla bi imati velike posljedice za životinjski svijet koji u tropskim predjelima pronalazi utočište, ali i za cijeli planet.

Najveći svjetski gradovi imaju ključnu ulogu u smanjenju učinaka fosilnih goriva

Veliki gradovi, vruće točke globalnog stvaranja bogatstva, veliki su emiteri stakleničkih plinova. Građanske vlasti mogle bi biti među onima najbolje pozicioniranima za spašavanje našeg planeta po pitanju emisija nastalih korištenjem fosilnih goriva. Novim istraživanjem napravljen je popis svjetskih gradova prema veličini njihovog ugljičnog otiska kako bi se s rješavanjem ovog problema moglo početi što prije, odnosno odmah.

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER