Duboko udahnite (ili bolje ne)

Oko 90 % ljudi koji žive u europskim gradovima izloženo onečišćenju zraka do razine koja se smatra štetnom za zdravlje

Iako nijedan europski grad nije među 20 najzagađenijih gradova u svijetu prema godišnjim srednjim vrijednostima finih čestica, postoje mjesta u Europi gdje je praćenje kakvoće zraka prva aplikacija koju provjeravate prije izlaska iz kuće. Onečišćenje zraka je najčešći uzrok prerane smrti u Europskoj uniji, a broj žrtava svake godine doseže 400.000 ljudi, piše Ania Rok (Urbact.eu).

U studenom 2017. godine Europska agencija za zaštitu okoliša (EEA) pokrenula je Europski indeks kvalitete zraka koji u realnom vremenu prikazuje kakvoću zraka koji građani EU-a udišu. Ovisno o tome gdje živite, to možda neće biti vaša omiljena karta. Zagađenje zraka nije novi problem i nepovoljno utječe na gotovo sve nas. Postoje li razlozi da budemo optimistični?

 

Troškovi zagađenog zraka

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), onečišćenje zraka na unutarnjem i vanjskom prostoru odgovorno je za 6,5 milijuna smrtnih slučajeva na globalnoj razini. To je jedan od devet smrtnih slučajeva na svijetu i više od polovice stanovništva Belgije, svake godine. Žene, djeca i osobe starije životne dobi posebno su osjetljivi na zdravstvene probleme vezane uz onečišćenje zraka. U ožujku 2017. godine WHO je najavio da se globalno više od 1 od 4 smrtnih slučajeva kod djece mlađe od 5 godina može pripisati rizicima vezanim uz zaštitu okoliša, pri čemu je onečišćenje zraka najopasnije.

Iako nijedan europski grad nije među 20 najzagađenijih gradova u svijetu prema godišnjim srednjim vrijednostima finih čestica (indijski gradovi čine polovicu tog popisa), postoje mjesta u Europi gdje je praćenje kakvoće zraka prva aplikacija koju provjeravate prije izlaska iz kuće. Onečišćenje zraka je najčešći uzrok prerane smrti u Europskoj uniji (kada govorimo o utjecaju okoliša), a broj žrtava svake godine doseže 400.000 ljudi (više od čitavog stanovništva Grada Bologne).

Europska agencija za zaštitu okoliša (EEA) procjenjuje da je oko 90% ljudi koji žive u europskim gradovima izloženo onečišćenju zraka do razine koja se smatra štetnom za zdravlje. Europska komisija procjenjuje da to gospodarstvo EU-a košta 4 milijarde eura godišnje, kada su u pitanju zdravstveni troškovi, i daljnjih 16 milijardi eura u izgubljenom radnom vremenu. Radi usporedbe, ukupni proračun programa Horizon2020 iznosi 80 milijardi eura.

Zdravstveni problemi nisu jedina cijena koju plaćamo za život s onečišćenim zraka. Prekomjerna koncentracija određenih štetnih tvari može štetiti okolišu jer negativno utječe na kvalitetu vode i tla. Onečišćenje zraka isprepleteno je i s klimatskim promjenama, što iziskuje integrirane strategije koje istodobno rješavaju oba pitanja (npr. uvođenje električnih vozila pogonjenih obnovljivom energijom).

Ubrzana bitka za pravo disanja

Problem sa zagađenim zrakom dugo je poznat, ali mi smo daleko od njegovog rješavanja. Zapravo, EU standardi kakvoće zraka postoje već više od 20 godina, a još uvijek se 130 europskih gradova bori s ispunjavanjem postojećih kriterija. U tijeku je i 30 slučajeva povrede kriterija, protiv 20 od 28 država članica EU-a zbog prekoračenja razina štetnih tvari.

Neumorna nastojanja skupine građana, kao npr. Cracow Smog Alert, i organizacija (osobito Client Earth koja je poduzela pravne korake protiv mnogih nacionalnih i lokalnih vlada), kao i potraga za novim poslovnim mogućnostima (npr. putem natjecanja kao što su Smogathon), te skandali vezani uz automobilsku industriju, kao što je zloglasni Dieselgate, polako mijenjaju situaciju. Je li bitka za čistim zrakom konačno dobila političku pažnju koju zaslužuje?

Posljednjih mjeseci vidjeli smo niz inovativnih inicijativa u tom pogledu, s dva europska diva, Parizom i Londonom, na čelu (ili su barem najeksponiraniji) i mnogim drugim gradovima koji su slijedili njihove korake. Anne Hidalgo, gradonačelnica Pariza, i Sadiq Khan, gradonačelnik Londona, potpisali su C40 deklaraciju o ulicama bez fosilnih goriva, zajedno s još 10 velikih gradova, uključujući Kopenhagen, Barcelonu i Milano. Potpisnici, imajući u vidu vezu između kakvoće zraka i klimatskih promjena, obvezuju se na nabavu samo autobusa s nultom emisijom od 2025. godine i osigurati da glavno područje njihovog grada bude područje nulte emisije do 2030. godine.

Pariz i London: puno prilika, malo opasnosti

Za Pariz, ispunjavanje gore navedenih obveza značilo bi dodavanje 21 dana prosječnom životnom vijeku svakog stanovnika, istodobno izbjegavajući 400 preranih smrtnih slučajeva godišnje. Nije ni čudo da grad želi poduzeti aktivnosti s brojnim mjerama koje već postoje. Jedna od najzanimljivijih je Utilib', car-sharing servis za profesionalce (npr. vlasnike malih tvrtki, pružatelje usluga, operatere isporuka itd.) na temelju flote od 100 električnih vozila, gdje svako ima kapacitet više od 250 kg. Ostale mjere usmjerene su na povećanje udjela pješačkih površina (npr. na obalama rijeke Seine), poboljšanje infrastrukture za šetnju i vožnju biciklom, kao i zabrane za vozila koja najviše zagađuju. Nošena ambicijom da izgradi grad bez automobila (barem kada su u pitanju privatni automobili na fosilna goriva), Anne Hidalgo tvrdi da "jedinstveni izazovi poput onečišćenja zraka zahtijevaju jedinstvene akcije, a te se strategije temelje na hitnosti i zbog zdravstvene i zbog klimatske krize s kojima se suočavamo" i dodaje da će rezultati govoriti za sebe, osiguravajući nastavak političke podrške.

London se pridružuje s nizom ambicioznih mjera predstavljenih 2017. godine, ali i onima koje su u pripremi. Najznačajnije se odnose na propise o pristupu za vozila koja najviše zagađuju, prvo uvođenjem dodatnih troškova, a zatim i ograničenjima pristupa. Takozvana T-charge, uvedena u listopadu 2017. godine, je nadoplata koja se plaća za vozila koja ne zadovoljavaju standarde Euro 4, povrh naknade za zagušenost koja se odnosi na sva vozila koja ulaze u središte Londona. T-charge je prvi korak prema uvođenju Zone ultra niske emisije (ULEZ), koja je planirana za travanj 2019. godine, a koja bi zatvorila centar Londona za sva vozila koja ne udovoljavaju dogovorenim standardima, uključujući i vozila pružatelja usluga poput hitne pomoći, vatrogasnih vozila ili vozila za prikupljanje otpada. Grad trenutno razmatra prijedloge za proširenje područja pokrivenog ULEZ-om i uvođenje strožih standarda za ostale zone s niskim emisijama u gradu. Kao dio URBACT-ove mreže FreightTAILS, London radi i na ograničavanju utjecaja prijevoza tereta na okoliš, npr. nudeći lokalnim tvrtkama besplatan online alat za podršku učinkovitosti isporuka.

Pariz i London udružili su snage i u kreiranju nove sheme za praćenje emisija iz vozila, snažnom glasu protiv postojećih shema označavanja EU-a koje ne pružaju stvarne podatke. Prema Khanu, "ova nova shema će ukinuti 'dim i ogledala' koji su prisutni te pružiti Londončanima i Parižanima iskrenu, točnu i neovisnu procjenu emisija vozila na našim cestama".

Možemo li bolje?

Kao i za većinu ekoloških pitanja, pitanje je što je pravi odnos opasnosti i prilika? Uvođenje zabrane za vozila koja najviše zagađuju ili instalacije za grijanje je popularna mjera, ali kada se uvedu prenaglo, bez dodatnih mjera potpore, mogu neprimjereno utjecati na ekonomski najugroženije skupine. Uvođenje novih pješačkih zona može potaknuti prosvjede građana i poduzetnika ako prethodno nije dobro provedena konzultacija u toku procesa. To su samo lokalna pitanja, ali, naravno, pitanje je daleko kompliciranije s nacionalnim i europskim propisima, financijskim mehanizmima, snažnim interesima (npr. automobilskog ili energetskog sektora) i – posljednje, ali ne manje važno - našim svakodnevnim izborima. Bilo bi zanimljivo vidjeti više participativnih procesa u upravljanju usmjerenim na rješenja kvalitete zraka, npr. slijedeći metodologiju građanskih panela, kao što je bio slučaj u Gdanjsku.

Pitanje kvalitete zraka također se obrađuje i u okviru procesa Urbane agende Europske unije, s tematskim partnerstvom koje predvodi Nizozemska (a u kojem sudjeluje i Hrvatska - op.ur.). URBACT se pridružio partnerstvu kao promatrač, s naglaskom na angažman građana i integrirani pristup. U studenome 2017. godine Partnerstvo za kvalitetu zraka objavilo je svoj Akcijski plan, sa šest suradničkih aktivnosti koje se odnose na regulaciju i provedbu, financiranje i znanje. Svi su gradovi pozvani da sudjeluju u Partnerstvu te pridonose svojim iskustvima, posebice na polju izazova i najboljih praksi vezanih uz financiranje, uključivanje građana i višerazinsko upravljanje.

Hoće li maske za onečišćenje zraka biti najpopularniji modni dodatak u 2018. godini ili ćemo pronaći bolji način da ostanemo zdravi?

Autor: Ania Rok

Urbact.eu (12.02.2018.)

VEZANE VIJESTI

Urbana priroda doprinosi kvaliteti života u gradovima

Dana 23. ožujka 2019. na pariškom Trgu Bastilje simbolično je posađeno 15-tisućito stablo u mandatu aktualne pariške gradonačelnice Anne Hidalgo! Do 2020. godine planira se sadnja još dodatnih 5.000 stabala, čime će Hidalgo ispuniti svoje predizborno obećanje. Za naše prilike prilično neuobičajeno poštovanje birača, zar ne?

Hoće li Pariz dobiti šumu pet puta veću od njujorškog Central Parka?

Grad Pariz u svom predgrađu već više od 15 godina planira sadnju nove šume na ravnici u Pierrelaye-Bessancourtu. Međutim, unatoč snažnoj potpori političara koji žele realizirati projekt pošumljavanja okolice francuske metropole, plan je zaustavljen zbog rasprava o eventualno boljoj namjeni ove trenutno zapuštene površine.

U Parizu se održava Forum o čistom zraku

Forum Clean Air će se usredotočiti na tri teme: kvaliteta zraka u gradovima, onečišćenje zraka iz poljoprivrednog sektora i čist zrak kao poslovna mogućnost. Dvodnevna konferencija održava se u organizaciji Europske komisije.

Nova naknada za benzinska i dizel vozila u Londonu

U Londonu je na snagu stupila nova odredba prema kojoj će vlasnici vozila koja najviše zagađuju okoliš plaćati dnevnu naknadu za vožnju po gradskom središtu u visini od 21,50 funti.

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER