Koliko je pandemija promijenila naš odnos prema radu i putovanju na posao?

Rad u doba pandemije CoVid-19: Prema nedavnom istraživanju Sveučilišta u Amsterdamu, većini vozača automobila svakodnevno putovanje na posao uopće ne nedostaje, za razliku od većine onih koji su na posao išli biciklom ili pješice

Što možemo naučiti iz iskustava stečenih tijekom pandemije CoVid-19, a posebno o tome kako ljudi doživljavaju rad od kuće i koliko im nedostaje svakodnevno putovanje na posao?

Kao rezultat strogih mjera ograničenja kretanja i karantene koje su u provođene s ciljem suzbijanja pandemije CoViD-19, milijuni ljudi diljem svijeta su po prvi put i na još neviđen način bili primorani na ostanak kod kuće i potpunu promjenu svakodnevnog načina života. Tvrtke su također poticale svoje zaposlenike na rad od kuće, a u mnogim su im zemljama to bile dužne i osigurati umjesto da na uobičajen način svakodnevno putuju na svoje radno mjesto. Također, oni koji su ipak morali svakodnevno odlaziti na posao, poput medicinskih radnika ili radnika komunalnih službi, bili su najčešće suočeni s problemom privremene obustave javnog prijevoza.

Novonastale okolnosti izazvane pandemijom svakako su predstavljale jedinstvenu priliku za istraživanje pitanja važnosti mobilnosti u svakodnevnom životu ljudi, posebice njihovog načina, ali i poimanja same ideje „odlaska na posao“. Klimatska kriza ovo pitanje čini još važnijim jer se razvojem održivijeg sustava mobilnosti zahtijeva smanjenje emisija štetnih stakleničkih plinova povezanih s prometom, a velikim ih dijelom uzrokuju upravo putovanja na posao. Smanjenje ili ograničavanje mobilnosti, međutim, nikada nije bila osobito popularna ideja te se do izbijanja pandemije uglavnom smatrala radikalnim prijedlogom ili čak „tabuom“.

U proljeće 2020. godine ovaj „tabu“ je uvođenjem mjera protiv pandemije posve neočekivano srušen, što je omogućilo širu društvenu i političku raspravu o ulozi mobilnosti, a istraživačima ponudilo priliku proučavanja jedne potpuno nove situacije - manje mobilnog društva.

Upravo tim pitanjem bavili su istraživači Centra za urbane studije Sveučilišta u Amsterdamu. Ori Rubin, Anna Nikolaeva, Samuel Nello-Deakin i Marco te Brömmelstroet su putem online ankete istraživali percepciju i iskustva ljudi o radu od kuće kao alternativi svakodnevnom odlasku i povratku s posla. Glavna pitanja koja su postavljali anketiranim osobama bila su:

  • Koje su glavne prednosti i nedostaci rada od kuće?
  • Nedostaje li vam iskustvo svakodnevnog putovanja na posao?
  • Mislite li da ćete nakon ukidanja postojećih ograničenja češće raditi od kuće?

Online anketa je distribuirana putem društvenih mreža i prvenstveno je bila namijenjena osobama koje su prije pandemije redovito odlazile na svoje radno mjesto te su po njenom izbijanju bile primorane (ili barem poticane) na rad od kuće zbog čega više nisu svakodnevno putovale. Ključna značajka dobivenih rezultata istraživanja je da su svi ispitanici imali osigurane uvjete za rad od kuće, a radi postizanja što veće pouzdanosti istraživanja prikupljeni su podaci pročišćeni. Predstavljeni rezultati temelje se na odgovorima 1.014 ispitanika, prikupljenih između 31. ožujka i 27. travnja 2020. Anketa predstavlja prvu od dvije faze ovog istraživanja, pri čemu će se u drugoj fazi dobiveni rezultati detaljnije analizirati.

51 posto ispitanika bile su žene, 46 posto muškarci, a tri posto ih se nije izjasnilo o spolu. Po dobnoj strukturi, ispitanici starosti od 18-34 godine činili su 42 posto, 48 posto ih je imalo od 35-54 godine, a 10 posto više od 55 godina. U anketi su najviše sudjelovali građani/ke Nizozemske (48 %), Francuske (9 %), SAD-a (7 %), Ujedinjenog Kraljevstva (5 %) i Njemačke (5 %), a 62 % ih je već imalo iskustvo rada od kuće najmanje jednom tjedno, odnosno češće njih 38 %.

  • Amsterdam / Dovile Ramoskaite - Unsplash

Manje produktivni i zadovoljni zbog manjeg obima posla te umjereno otvoreni prema budućem radu od kuće

Većina ispitanika izjasnila se kako im je tijekom rada od kuće bila smanjena produktivnost: 56 % njih smatra da su bili manje produktivni, dok je 43 % zadržalo istu razinu produktivnosti. Nešto veći udio ispitanika (61%) potvrdio je također da su uživali u smanjenom obimu posla.

Jedan od najvećih problema s kojim su se susretali radeći od kuće je nemogućnost osobne komunikacije s kolegama. Istraživači to tumače kao potvrdu da je osobni kontakt važan ne samo za „obavljanje posla“, već i za općenitiji užitak u radu: dok samo 22 % ispitanika smatra da je osobni kontakt vrlo važan za izvršavanje radnih zadataka, čak 53 % njih smatra ih vrlo važnim za uživanje u radu. Mnogi su ispitanici također promijenili svoje stavove pod utjecajem pandemije: 46 % ih sada smatra da je osobni kontakt s kolegama važniji za uživanje u poslu nego što su to ranije mislili, dok ih svega 9 % misli da im je to manje važno. Slika je manje jasna kada je u pitanju promjena u uočenoj važnosti osobnih kontakata za izvršavanje radnih zadataka: 24 % njih sada to smatra važnijim, ali jednak udio smatra to manje važnim. Unatoč svemu, 45 % ispitanika izjavilo je da su sada pozitivniji u pogledu mogućnosti rada od kuće nego prije, dok se samo 14 % njih izrazilo negativno.

Ispitanici su na kraju ankete dobili mogućnost za iznošenje dodatnih komentara ili razmišljanja, a velik broj ispitanika komentirao je kako im najbolje rješenje predstavlja kombinacija rada od kuće i odlaska na posao. Jedan dio njih izrazio je nadu da će poslodavci shvatiti kako rad od kuće može biti jednako efikasan te kako je najbolje uspostaviti ravnotežu između rada u uredu i kod kuće. Dapače, mogi smatraju kako stalan rad od kuće ima velik broj nedostataka te bi rado pristali na takav rad jednom ili dva puta tjedno.

  • Rotterdam Centraal Station / Jurriaan Snikkers - Unsplash

Prethodno iskustvo rada od kuće utječe na procjenu trenutne situacije

Kao što se moglo očekivati, ispitanici imaju različite poslove s različitim načinom i rasporedom rada. Također, neki su već ranije radili od kuće, dok je za druge to bilo potpuno novo iskustvo.

Istraživači su u nekoliko slučajeva pronašli statistički značajne razlike u odgovorima ispitanika koji su i prije pandemije redovito radili od kuće (barem jednom tjedno) i onih koji nisu. Ljudi koji ranije nisu redovito radili od kuće općenito su promijenili mišljenje o ovom načinu rada i to više nego radnici koji su takva iskustva već imali: 52 % njih sada to smatra pozitivnim, a 15 % negativnim, u usporedbi s onima koji su već imali to iskustvo. Kod njih taj omjer iznosi 37 % naspram 10 %.

Nadalje, 30 % onih koji prethodno nisu redovito radili od kuće, sada osobni kontakt za izvršavanje radnih zadataka smatra manje važnim nego prije (nasuprot 16 % za redovne „kućne radnike“).

Mnogima nedostaje socijalni kontakt, roditelji s malom djecom pomalo izbezumljeni

Istraživanje je otkrilo i velike razlike u uočenim prednostima i nedostacima rada od kuće tijekom pandemije CoViD-19. Za osobe bez djece mlađe od dvanaest godina, najvažniji problemi su nedostatak socijalnog kontakta (64 %), teškoće u ravnoteži između posla i privatnog života (34 %) i teškoće pažnje i usredotočenosti (30 %). Ispitanicima s djecom mlađom od dvanaest godina, povećane obveze u kućanstvu i skrb o članovima obitelji smatraju se daleko najvećim nedostatkom (67 %).

Za obje skupine, najveće uočene prednosti su izostanak svakodnevnog putovanja na posao (44 %), sposobnost kombiniranja rada s drugim aktivnostima (45 %) i povećana fleksibilnost radnog vremena (37 %). Pored toga, muškarcima je nedostatak socijalnih kontakata češći problem nego ženama (muškarcima 63 % - ženama  56%), a istovremeno osjećaju da imaju više vremena nego žene (muškarci 35% u odnosu na 27 % žena).

Treba napomenuti da se ovi rezultati ipak trebaju tumačiti u svjetlu izuzetnih okolnosti povezanih s pandemijom CoViD-19, u kojoj je zatvaranje škola i vrtića vjerojatno imalo značajan utjecaj na ljude s djecom koji već imaju iskustva s radom od kuće. Mnogi su ispitanici primijetili kako je rad od kuće s djecom u potpunosti različito iskustvo od rada od kuće dok su djeca u školi. Također, ovakav se način rada mnogima svidio, no ipak smatraju kako to nije moguće uz istovremeno čuvanje djece i pomaganje u „školi na daljinu“.

>>> Bečanke i Bečani sve više pješače i voze bicikle  >>> Promet se u Beču općenito smanjio tijekom krize koronavirusa, a biciklizam i pješačenje pokazali su se najsigurnijim načinom kretanja u uvjetima provođenja mjera socijalnog distanciranja / © Karo Pernegger

Putovanje na posao ne predstavlja gubitak vremena, ali većini vozača nimalo ne nedostaje

Kod svakodnevnog putovanja na posao najvažnije je uštedjeti na vremenu: svima je najvažniji brz i učinkovit prijevoz. Iako neki novi oblici održive mobilnosti pružaju sve ugodnija iskustva putovanja na posao, broj onih koji tu svakodnevnu obvezu smatraju ugodnim i lijepim iskustvom nije pretjerano velik. Ovo je istraživanje donekle potvrdilo važnost svakodnevog putovanja na posao, sudeći prema mišljenju 69 % ispitanika kojima ipak nedostaje barem jedan aspekt putovanja na posao. Većini nedostaje sama aktivnost svakodnevnog odlaženja na posao (53 %), mogućnost provođenja određenog vremena sa samim sobom (25 %), kao i osjećaj neovisnosti (24 %).

Međutim, odgovori se značajno razlikuju prema načinu i trajanju putovanja. Vozačima automobila najmanje nedostaje svakodnevna vožnja na posao, točnije tako se izjasnilo njih čak 55 %. Biciklisti/ce su pak skupina kojoj svakodnevni odlazak na posao najviše nedostaje, a tu je i 40 % pješaka kojima nedostaje hodanje do radnog mjesta. Kao što se moglo očekivati, ovaj osjećaj nedostatka smanjuje se u ovisnosti s dužinom trajanja putovanja.

Istraživači zaključuju kako će se većina ispitanika nakon ukidanja ograničenja kretanja vratiti svojim dosadašnjim navikama i rutinama, ali velik dio njih čine oni koji bi željeli više raditi od kuće. 38 % ispitanika izjasnilo se kako će se vratiti ranijim navikama, dok 7 % njih preferira raniji način rada, ali bi ipak htjeli više raditi od kuće. 18 % ispitanika bi htjelo više raditi od kuće, ali ne očekuju da će to biti moguće, dok je zahvaljujući pandemiji čak 37 % ispitanika čvrsto odlučilo da će ubuduće više raditi od kuće.

Nadalje, među ispitanicima kojima uopće ne nedostaje svakodnevni odlazak na posao, 72 % njih izrazilo je želju da ubuduće više radi od kuće. S druge strane, 69 % ispitanika kojima nedostaje odlazak na posao želi se vratiti svojoj prethodnoj radnoj rutini.

Što i kako dalje?

Ovo istraživanje otkriva složenu povezanost načina rada i odlaska na posao, a razumijevanje njihovih međusobnih odnosa može doprinijeti kvalitetnijem planiranju prelaska na nove i čišće oblike održive mobilnosti što potiče širi društveni konsenzus o prednostima i nedostacima smanjene mobilnosti.

Iako mnogi ljudi pozdravljaju mogućnost češćeg rada od kuće, istraživanje pokazuje da im i svakodnevno putovanje na posao također predstavlja određenu vrijednost. Neizbježno je da ljudi imaju različite želje koje je potrebno uravnotežiti: svi mi želimo imati više slobodnog vremena i fleksibilnije radno vrijeme, ali nam je isto tako važan socijalni kontakt, boravak na otvorenom i provođenje barem dijela vremena sa samim sobom. Međutim, većini ljudi ne nedostaju duga putovanja na posao, osobito ako se voze automobilom. Općenito, rezultati istraživanja sugeriraju da bi socijalno poželjniji i uravnoteženiji način bio onaj koji omogućava češće vožnje biciklom i više pješačenja, zajedno s većim mogućnostima za rad od kuće – naravno, ako se tako želi i ako je to moguće.

Doduše, ovoj se općoj slici može dodati mnogo različitih nijansi koje donose razlike u zanimanjima, samostalnosti rada i potrebi timskog rada. No, daljnja istraživanja omogućit će dodatne spoznaje koje svakako utječu na mogućnosti prijelaza na održive oblike mobilnosti, a nizozemski istraživači se tijekom sljedećih nekoliko mjeseci planiraju posvetiti dubljem istraživanju ove problematike i detaljnijem intervjuiranju ispitanika.

Na kraju, istraživači naglašavaju kako su povod za ovo istraživanje bile dosad neviđene okolnosti izazvane pandemijom CoViD-19, a mnogi ispitanici suočavali su se s ogromnim izazovima poput brige o vlastitom zdravlju i zdravlju svojih najmilijih, kao i o sigurnosti posla i prihoda. Također, većina ispitanika doživjela je različit stupanj socijalnog distanciranja i/ili izolacije što je također moglo značajnije utjecati na njihovu percepciju rada od kuće. To se ponajviše vidjelo, ističu istraživači, u dodatnim razmišljanjima nekih ispitanika. Stoga bi rezultate ove online ankete i njihove analize ipak trebalo shvatiti kao početak razgovora o budućoj organizaciji rada i putovanja na posao.

S.F. / Ekovjesnik

 

 

VEZANE VIJESTI

Pretvaranje otpada u digitalnu valutu lokalne zajednice

Da startupi mogu biti uspješniji u donošenju rješenja za učinkovitije odvojeno prikupljanje otpada i poticanje građana na recikliranje dokazuje i ovaj primjer iz Amsterdama. Projekt WASTED doprinosi održivom razvoju lokalne zajednice uvođenjem lokalnog gospodarskog sustava utemeljenog na prikupljenom komunalnom otpadu.

Urbano naselje kao ogledni primjer kružnog gospodarstva

Hof van Cartesius je malo slikovito naselje izgrađeno na nekoć napuštenom zemljištu uzduž željezničke pruge u nizozemskom gradu Utrechtu. Uređeno je kao coworking prostor za testiranje kružnog gospodarstva na kojem su svi objekti izgrađeni korištenjem odbačenih materijala. Suosnivačica Bianca Ernst za portal PopUpCity objašnjava kako je mala grupa kreativnih poduzetnika uspješno oživjela ovaj prostor.

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER