Nevidljivo je 99 posto plastike u morima i oceanima

Nova metoda detekcije mikroplastike u morima i oceanima

Općenito je poznato da su oceani puni plastike, ali ono što nije poznato jest koliko se zapravo plastike nalazi u oceanima. Korištenjem fluorescentne boje moguće je detektirati i najmanje komadiće plastičnog otpada koji se nalaze u morskom ekosustavu.

Mikroplastika, sitne čestice promjera manjeg od pet milimetara, predstavljaju opasan, gotovo nevidljiv oblik morskog onečišćenja. Često se koriste u kozmetičkim proizvodima, sredstvima za čišćenje ili nastaju usitnjavanjem većih komada plastike. Zbog svojih obilježja, procjenjeno je kako su u morskom okolišu daleko brojnije od hrpe vidljivih plastičnih boca i plutajućih vrećica.

Prethodne studije pokazale su kako se čak 99 posto plastičnog otpada koje završi u oceanima ne može detektirati, što znači da je takav otpad premalen da bi bio vidljiv ili se skriva unutar probavnih sustava morskih organizama.

Prisutnost mikropastike u morima negativno utječe na morske vrste koje je pritom često zamjenjuju za hranu. U nedavnom istraživanju otkriveno je kako koralji ne jedu sitne komadiće plastike slučajno, već to čine zbog okusa. Konzumacija postojanih, toksičnih i bioakumulativnih komponenti plastike može pogubno utjecati na morske životinje, uzorkujući naposljetku njihovo uginuće.

Tim istraživača s britanskog Sveučilišta u Warwicku pronašao je praktično rješenje za detekciju mikroplastike u okolišnim uzorcima.

Sitne komadiće plastike, reda veličine oko deset mikrometara, ni uz pomoć boljeg mikroskopa nije lako razlikovati od sličnih komadića otpada prisutnih u uzorku.

Kako bi među sličnim otpacima istaknuli plastiku, istraživači su upotrijebili fluorescentnu boju Nile red koja svijetli kada dođe u dodir s odgovarajućim kemikalijama.

Preliminarni testovi provedeni na različitim, plastičnim polimerima pokazali su kako je u svim slučajevima upotrebom fluorescentne boje došlo do označavanja mikroplastike.

Da bi se spriječilo označavanje sličnih materijala poput sićušnih komadića drva ili masnih tvari, uzorci su ispirani dušičnom kiselinom koja se pokazala vrlo učinkovitom u uklanjanju svih vrsta biogenih tvari.

U istraživanju su analizirana dva tipa uzorka – uzorak pijeska s plaže i uzorak uzet s površine mora, i to dvjema metodama – tradicionalnom i novom metodom bojanja fluorescentnom bojom.

Ovom novom metodom pronađena je znatno veća količina mikroplastike, veličine od jedan milimetar, nego što bi se mogla pronaći korištenjem tradicionalnih metoda.

Većinu analizirane mikropastike činio je polipropilen (PP) – kruti polimer koji se koristi za proizvodnju brojnih predmeta, od užadi, novčanica pa sve do ambalaže.

„Tradicionalne metode koje se koriste za procjenu količine mikroplastike u okolišu, uglavnom se temelje na ručnom prikupljanju mikroplastike iz uzorka“, izjavio je Gabriel Erni-Cassola, morski ekolog, „Korištenjem ove nove metode, velika serija uzoraka može se vrlo brzo pregledati i analizirati kako bi se dobili podaci o količini mikroplastike u morskoj vodi ili bilo kojem drugom okolišnom uzorku.“

Praćenje okolišne sudbine mikroplasitike zasigurno će pomoći u uspostavljanju budućih industrijskih propisa i politika gospodarenja otpadom. U međuvremenu, najveći izazov ostaje odvajanje od naše nezasitne ljubavi prema plastici i pronalaženje načina za rješavanje problema plastičnog otpada u okolišu.

K.P.

VEZANE VIJESTI

Novi ekološko prihvatljivi premazi za brodove

Gomilanje dodatne mase na brodovima uvelike smanjuje njihovu hidrodinamičku učinkovitost, odnosno dolazi do smanjenja brzina, veće potrošnje goriva i stvaranja više emisija CO2. Također, sve to dovodi i do velikih novčanih gubitaka. Korištenje novog premaza omogućit će lakše uklanjanje obraštajnih organizama s podvodnog dijela brodskog trupa.

Koralji ne jedu plastiku slučajno, već zbog okusa

Znanstvenicima je već dugo poznato da morske vrste jedu plastične ostatke, jer ih sitni komadi plutajuće plastike podsjećaju na plijen. Međutim, novo istraživanje provedeno na koraljima otkriva drugi razlog konzumacije plastike, a to je prije svega „dobar okus“.

Uskoro jednak omjer ribe i plastike u Sredozemnom moru!

Iako je Sredozemno more već dugo jedno od najonečišćenijih mora svijeta, ovaj problem bi uskoro mogao postati još veći budući da se omjer ribe i plastike opasno približava izjednačenju, upozorili su europski stručnjaci na nedavno održanoj Regionalnoj konferenciji dionika iz sektora plave ekonomije u organizaciji Unije za Mediteran (UfM) u Napulju

Meduze su napast, ali rješenje je na vidiku!

Klimatske promjene i ljudski utjecaj na morske ekosustave uz prekomjerni izlov ribe rezultiraju smanjenjem ribljeg fonda, a s velikom su vjerojatnošću utjecali i na izniman porast broja meduza u sve toplijim svjetskim morima i oceanima. Europskim projektom GOJELLY, kojim koordinira njemački GEOMAR Helmholtz centar za oceanografiju, njihov sve veći broj i svojstva namjeravaju se koristiti kao izvor za proizvodnju biofiltara za čestice mikroplastike, gnojiva ili hrane za ribe.

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER