Sunčevim zračenjem do smanjenja plastike u oceanima

Možemo li Sunčevom svjetlošću stati na kraj česticama mikroplastike?

Svakim danom proizvodi se sve više plastičnog otpada koji zbog lošeg sustava njegovog zbrinjavanja završava u morima i oceanima gdje uzrokuje razne ekološke probleme. Švedski znanstvenici razvili su novu tehnologiju koja bi mogla pridonijeti redukciji tog globalnog problema!

Otpornost je korisno i dobro svojstvo plastike pri pakiranju proizvoda, ali nije tako dobro kada ista završi u morima i oceanima. Znanstvenici sa švedskog Kraljevskog instituta za tehnologiju (Kungliga Tekniska högskolan) trenutno ispituju novi sustav filtera za hvatanje sitnih čestica plastike prije njihovog ulaska u prirodne vodotoke te njihovo brzo razbijanje u interakciji s vidljivim dijelom Sunčevog zračenja.

Kada se govori o plastičnom otpadu u oceanima, većini su prva asocijacija komadi plastičnog otpada koji plutaju na površini. No ono sitnije, nevidljivo našem oku, također je veliki problem, jer zbog svoje veličine lakše dospijeva u životinjski, a time i ljudski organizam.  

Plastične mikročestice daju svilenkasto glatku strukturu nekim pastama za zube i sapunima za ruke. Prilikom uporabe mikroplastika ostaje u vodi te tako nerazgrađena dospijeva u vodotoke. Može čak i prodrijeti u najdublje dijelove mora i oceana gdje, ne samo da onečišćuje okoliš, već i postaje hrana morskim životinjama te tako polako truje cijeli hranidbeni lanac.

„Čestice mikroplastike dolaskom u mora i oceane počet će se akumulirati u hranidbenom lancu te će prijenosom od vrste do vrste imati negativne posljedice i po ljudsku populaciju“, izjavio je Joydeep Dutta, predsjednik Odjela za funkcionalne materijale pri KTH institutu. „Najučinkovitiji način smanjenja plastičnog otpada u morima i oceanima je rješavanje plastičnog onečišćenja na samom izvoru“, dodaje Dutta.

Plastika se raspada pri izlaganju Sunčevom svjetlu u procesu fotokatalitičke oksidacije, ali taj prirodni proces razgradnje može trajati godinama, tako da su znanstvenici s KTH instituta, zajedno sa švedskom tvrtkom PP Polymer AB, razvili membrane koje ubrzavaju taj proces.

Membrana se sastoji od žica nano veličine koje su presvučene poluvodičkim materijalom koji može apsorbirati vidljivu Sunčevu svjetlost te je iskoristiti za razbijanje čestica plastike. U praksi, sustav filtera napravljen s ovakvim membranama hvata čestice mikroplastike u vodi i kada svjetlost dođe u interakciju s materijalom membrane, dolazi do razmijene njegovih elektrona i elektrona atoma plastike, razdvajajući onečišćujuću tvar na ugljikov dioksid i vodu. Iako je ovakav proces brži od prirodnog, znanstveni tim nije još točno specificirao koliko brzo ovakav sustav radi.

„Poluvodički materijal može pobuditi molekule i pokrenuti proces raspada plastičnih čestica koristeći 40 posto Sunčevog zračenja, točnije samo dio vidljive svjetlosti.", navodi Dutta.

Ispitivanja ovakvih novih sustava trebala bi početi ovaj mjesec s membranama postavljenim unutar kanalizacijskih cijevi za odvod otpadne vode iz kućanstava, kao i u postrojenjima za obradu otpadnih voda kao krajnja faza obrade nakon provedenih konvencionalnih postupaka (fizikalne, fizikalno-kemijske/kemijske te biološke obrade).

Ovaj membranski filter je samo dio većeg projekta, nazvanog Cleaning Litter by Developing and Applying Innovative Methods in European Seas (CLAIM), koji će trajati do 2021. godine. Ostali sustavi spremni za testiranje uključuju velike plutajuće barijere koje će biti postavljene u rijeku kako bi hvatale velike komade plastičnog otpada te sustav koji će mjeriti razinu plastike u oceanima postavljen na brodu.

VEZANE VIJESTI

Koralji ne jedu plastiku slučajno, već zbog okusa

Znanstvenicima je već dugo poznato da morske vrste jedu plastične ostatke, jer ih sitni komadi plutajuće plastike podsjećaju na plijen. Međutim, novo istraživanje provedeno na koraljima otkriva drugi razlog konzumacije plastike, a to je prije svega „dobar okus“.

Morski organizmi mogu rastrgati jednu plastičnu vrećicu na čak 1,75 milijuna sitnih komadića

Uzimajući u obzir da se svake godine u oceane ispuštaju milijuni tona plastike, za većinu te količine se ne zna gdje završava i kakav je njezin utjecaj na morski ekosustav. Studija je pokazala kako morski organizmi prisutni u oceanima jednu plastičnu vrećicu mogu rastrgati na milijune mikroskopskih komadića, prije no što se prošire oceanom.

Nevidljivo je 99 posto plastike u morima i oceanima

Općenito je poznato da su oceani puni plastike, ali ono što nije poznato jest koliko se zapravo plastike nalazi u oceanima. Korištenjem fluorescentne boje moguće je detektirati i najmanje komadiće plastičnog otpada koji se nalaze u morskom ekosustavu.

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER