Smanjuje li energetska oporaba stopu recikliranja?

Europske države s najvećom stopom recikliranja imaju i najveći broj Waste to Energy (WtE) postrojenja

Potpuna oporaba otpada, materijalna ili energetska, smatra se rješenjem za postizanje održivog gospodarenja otpadom. No, prijeti li rastući broj postrojenja za energetsku oporabu otpada smanjenju stope recikliranja ili ipak postoji poveznica između ta dva procesa?

Energetska oporaba vs. recikliranje?

Trenutna percepcija javnosti je da postrojenja za energetsku oporabu otpada odvraćaju pozornost od recikliranja. Gareth Jones, voditelj poslovnog razvoja tvrtke Indaver koja već 20 godina radi u području gospodarenja otpadom, s tim se ne slaže te navodi kako energetska oporaba može biti izvedena lakše i ekonomičnije od tradicionalnih metoda recikliranja za neke vrste plastike.

Zabilježeno je da je pet europskih država s najvišim stopama recikliranja (Njemačka, Austrija, Švedska, Nizozemska i Belgija) također među državama s najvećim brojem postrojenja za energetsku oporabu otpada (engl. Waste to Energy – WtE) u Europi. U tim se državama odlaže manje od jedan posto ukupno proizvedenog otpada, a većina se energetski oporabljuje. Ekološka korist ovih objekata puno je veća nego li se danas smatra.  

Kako bi se razjasnila česta pogrešna shvaćanja i istaknule prednosti energetske oporabe otpada, bitno je pojasniti načine na koje ona funkcionira zajedno s procesima recikliranja, čime se otpad iskorištava kao početni resurs, odnosno sirovina.

Kao prvo, valjda napomenuti da postoje jake paralele između WtE postrojenja i recikliranja. Mit o smanjenju stope recikliranja zbog povećane energetske oporabe opovrgava činjenica da su ovakva postrojenja pokazala više pozitivnih učinaka. Kombinacija energetske oporabe i recikliranja može biti samo korist za okoliš.

Recikliranje se smatra nevjerojatno pozitivnom metodom postupanja s otpadom svih vrsta te je ono u svijetu sve zastupljenije u praksi. Na primjer, recikliranje tone aluminija uštedi 14.000 kWh električne energije te ne postoji ograničenje koliko se puta mogu reciklirati limenke pića, tako da je taj ciklus beskonačan. Koliko je god sve ovo pozitivno, ne može se reći da je proces savršen. Vrijednost plastike je pala, a njezino tržište presušilo, što je dijelom uzburkalo sve industrije koje se bave njenin recikliranjem.

Financijske brige

Unatoč poticanju recikliranja, ono u velikom broju država nije u potpunosti primijenjeno ili se uopće ne primjenjuje iz raznih financijskih razloga, a velike količine plastike izvoze se i završavaju na sumnjivim odlagalištima umjesto da se recikliraju. Dakle, sami napori za uspostavljanje recikliranja nisu dovoljni za rješavanje problema svjetskog otpada.

Većina centara za recikliranje ograničena je na prikupljanje samo nekoliko vrsta plastike, što ograničava mogućnost uspjeha. Kao rezultat ovih izazova, industrija recikliranja i dalje se bori s raznolikošću i količinom potencijalnog otpada za recikliranje. Za odlaganje otpada i njegovu obradu, potrebno je učinkovito smanjiti troškove, uz održavanje jednake učinkovitosti.

Iako bi postupci sprječavanja nastanka otpada i njegovog recikliranja morali biti na čelu svakog pristupa gospodarenja otpadom, postrojenja za energetsku oporabu otpada pokazuje da recikliranje ne treba nužno biti jedina metoda oporabe. WtE postrojenja pomažu u uklanjanju, odnosno nadopunjavanju ograničenja vezanih za recikliranje složenih materijala te dobro rade u kombinaciji s procesima recikliranja.

Utvrđeno je da postrojenja za energetsku oporabu otpada proizvode 500 kWh električne energije po toni oporabljenog otpada. Uz to, vlade ulažu značajna sredstva u podizanje ekološke svijesti javnosti i poticanje recikliranja, stoga javnost postaje sve strastvenija po pitanju materijalne oporabe otpada.

Međutim, unatoč svim naporima, još uvijek postoje materijali koji se nađu u kontejnerima za recikliranje, a koji za to nisu prikladni. Naime, WtE postrojenja iskorištavaju materijale koji se ne mogu reciklirati na najbolji mogući način. Uz pomoć ovih postrojenja, moguće je zbrinuti sve otpadne materijale na odgovoran način te generirati energiju. Jednostavnije rečeno, postrojenja za energetsku oporabu otpada projektirana su kako bi proširila mogućnosti oporavka i recikliranja.

Stvaranje pozitivnije budućnosti

Ako želimo stvoriti pozitivniju sliku budućnosti za okoliš i gospodarenje otpadom, bitno je nastaviti podizati svijest stanovništa i pomoći im u boljem razumijevanju svih aspekata recikliranja i proizvodnje energije.

Postrojenja za energetsku oporabu ne stvaraju otpadni dim i paru te ne uništavaju razvoj okolnog krajolika s čime ih javnost često povezuje. Cilj je projektirati objekte koji se uklapaju u okolinu i pružaju ekonomsku vrijednost okolnim zajednicama.

Svaki odloženi otpadni materijal nepovratno gubi svoju materijalnu i energetsku vrijednost. Postrojenja za energetsku oporabu u mogućnosti su proizvesti energiju iz materijala koji se ne mogu reciklirati, tako da se mogu održivo oporabiti.

Energetska oporaba otpada sve je uspješniji postupak oporabe koji potiče pozitivan ekološki i ekonomski rast, povećavajući shvaćanje otpada kao korisne sirovine.  

Barbara Kalebić / Ekovjesnik

 

VEZANE VIJESTI

Zelena tranzicija danskog otoka Samsø prava je priča o uspjehu

Mali danski otok Samsø u potpunosti napušta fosilna goriva ostvarivanjem ambicioznih ciljeva korištenja energije iz obnovljivih izvora, a lokalnom stanovništvu pritom osigurava sudjelovanje u odlučivanju, upravljanju i vlasništvu.

Kako Europljani upravljaju komunalnim otpadom?

Iako komunalni otpad predstavlja manje od desetine od 2,5 milijardi tona otpada proizvedenog u EU svake godine, vidljiv je i vrlo složen problem, prvenstveno zbog sastava i izvora otpada te veze s obrascima potrošnje.

Izmjene EU Direktiva o otpadu

Direktivama je cilj postupno u svim državama članicama izjednačiti razine najbolje prakse i potaknuti potrebna ulaganja u gospodarenje otpadom te omogućiti kružno gospodarstvo.

Imaju li naše bake i djedovi rješenje problema plastičnog onečišćenja?

Nerijetko čujemo kako se prije bolje i kvalitetnije živjelo, barem po pitanju plastičnog onečišćenja koje tada nije ni postojalo. Ljudi su s vremenom promijenili svoje navike te su usvajanjem suvremenog stila života i prekomjernom upotrebom plastičnih proizvoda počeli uništavati okoliš u kojem žive.

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER