U Francuskoj obitava više od 1000 vukova
„Genetsko iznenađenje”: sivi vukovi bili su pred izumiranjem, a prema novom istraživanju sada ih u Francuskoj ima više od tisuću uz veću genetsku raznolikost nego što se pretpostavljalo
Nova genetska analiza pokazala je da populacija sivog vuka u Francuskoj danas broji između 920 i 1125 jedinki, znatno više nego što su pokazivale dosadašnje procjene. Istraživanje potvrđuje snažan oporavak vrste nakon povratka vukova iz Italije početkom 1990-ih.
Novo istraživanje prema kojem je broj vukova premašio prag od 1000 jedinki ponovno je otvorilo raspravu o prisutnosti vukova u Francuskoj. No postavlja se pitanje koliko su ti podaci pouzdani i predstavlja li rast populacije vukova dobru vijest za biološku raznolikost ili prijetnju stočarstvu, piše francuski časopis Science & Vie.
Prisutnost vukova u Francuskoj već godinama izaziva brojne polemike. Zagovornici zaštite vuka i njegovi protivnici, među kojima su posebno stočari zabrinuti za svoja stada, često se nalaze na suprotnim stranama rasprave. Vuk se posljednjih desetljeća postupno vraća na francuski teritorij, no dugo se smatralo da je njegova populacija relativno mala. Novo istraživanje dodatno je rasplamsalo raspravu jer upućuje na prisutnost više od 1000 jedinki u Francuskoj.
Od nestanka do povratka vuka u Francusku
Sve do XIX. i početka XX. stoljeća vukovi su u Francuskoj bili široko rasprostranjeni. Tijekom tog razdoblja njihova su staništa postupno smanjivana, a intenzivan lov gotovo ih je potpuno istrijebio. Kao opravdanje navodili su se napadi na stoku i potencijalna opasnost za ljude. Uz to, vuk je u Francuskoj stoljećima imao izrazito negativnu reputaciju povezanu s narodnim vjerovanjima i stereotipima o „Velikom zlom vuku” („Grand Méchant Loup“).
Lov i uništavanje staništa doveli su do potpunog nestanka vuka s francuskog teritorija, a smatra se da su posljednje jedinke nestale tijekom 1930-ih godina.
Ipak, vukovi su opstali u drugim europskim državama, poput Italije i Španjolske, gdje je vrsta postupno dobila status zaštićene životinje. Upravo je to omogućilo njihov povratak u Francusku.
Prvi povratak službeno je zabilježen 5. studenog 1992. godine u Nacionalnom parku Mercantour u departmanu Alpes-Maritimes. Radilo se o jedinkama talijanskog vuka koje su u Francusku stigle iz Italije.
Talijanski vuk (Canis lupus italicus), poznat i kao apeninski vuk, podvrsta je sivog vuka. Obično je nešto manji od drugih europskih sivih vukova pa mužjaci prosječno dosežu duljinu od oko 120 centimetara i teže između 25 i 35 kilograma, dok su ženke manje i lakše.
Povratak vuka u Francusku, ali i diljem Europe, posljednjih je godina vrlo izražen. Ranije istraživanje, objavljeno 2022. godine, pokazalo je da europska populacija danas broji više od 20 000 jedinki, dvostruko više nego deset godina ranije.
Takav oporavak pokazuje iznimnu prilagodljivost ove vrste koja može živjeti u vrlo različitim staništima, uključujući i područja snažno izmijenjena ljudskim djelovanjem.
Vukovi su veliki predatori koji love jelene, srne i divlje svinje, ali i manje sisavce poput zečeva. U ekosustavima imaju važnu ulogu jer reguliraju brojnost velikih biljojeda, smanjuju pritisak na vegetaciju i ograničavaju štete koje divljač može uzrokovati u poljoprivredi ili urbanim područjima.
Međutim, vukovi povremeno napadaju i domaće životinje, što ostaje jedan od glavnih razloga zabrinutosti povezanih s njihovim povratkom.
Životinja koju se istodobno obožava i mrzi
Vukovi su oduvijek izazivali strah, fascinaciju, ali i svojevrsno obožavanje. Od njihova povratka u Francusku jednako snažno potiču oduševljenje udruga za zaštitu prirode i prava životinja koliko i zabrinutost te bijes stočara.
Naime, od prvog ponovnog pojavljivanja 1992. godine populacija vukova u Francuskoj neprestano raste. Godine 2022. vukovi su zabilježeni čak i u Bretanji, daleko od departmana Alpes-Maritimes gdje su se prvi put ponovno pojavili.
No veći broj vukova znači i veći broj predatora. Procjenjuje se da je broj napada vukova 2025. godine porastao za oko 10 posto, odnosno zabilježena su 4441 napada, dok je broj stradalih domaćih životinja porastao za 15,1 posto, na ukupno 12 927 životinja, uglavnom ovaca.
Takva situacija potaknula je francusku državu na donošenje novog Nacionalnog akcijskog plana za vuka za razdoblje 2024. – 2029. Plan predviđa nastavak zaštite vrste, ali i dodatnu pomoć stočarima suočenima s napadima predatora.
Vuk je na europskoj, pa tako i francuskoj razini, zaštićena vrsta još od 1990-ih godina. Ipak, zaštita dopušta određene iznimke pa je moguće odobriti odstrjel vukova, odnosno odstranjivanje jedinki iz populacije. Maksimalna dopuštena kvota odstrjela određena je na 19 posto procijenjene prosječne populacije vukova, no uredbom iz veljače 2026. taj je prag povećan na 21 posto.
Djeluje li odstrjel?
Upravo ta „borba protiv vukova” izaziva brojne rasprave, a učinkovitost odstrjela sve se češće dovodi u pitanje. Ranija istraživanja pokazala su da ubijanje velikih predatora poput vukova u više od 70 posto slučajeva ili povećava broj napada na stoku ili nema nikakav učinak na njihovo smanjenje.
Osim toga, odstrjel može ozbiljno poremetiti strukturu čopora. Ako stradaju dominantne jedinke, dobro organizirani čopor može se raspasti, a preostali vukovi, dezorijentirani i bez stabilne hijerarhije, češće se okreću lakšem plijenu poput ovaca.
Na kraju, odstrjel vukova doista bi trebao ostati krajnja mjera. Najučinkovitijim se i dalje pokazuje zaštita stočarskih gospodarstava. Francuski Nacionalni akcijski plan stoga predviđa financijsku pomoć kako bi se stočare potaknulo na uvođenje zaštitnih mjera. Među njima su postavljanje elektrificiranih ograda, nabava pastirskih pasa čuvara, poznatih pirinejskih planinskih pasa, te organizirano čuvanje stada.
Pritom se ispituju i druge metode. U Savoji se od 2025. godine eksperimentalno koriste gumeni meci. Cilj je otjerati vuka koji se previše približi stadu i usmjeriti ga natrag prema divljem plijenu. Kako ističe Jean-Christophe Poupet iz WWF Francuska: „Mrtav vuk je vuk koji više ne može učiti.”
Zašto je važno brojati vukove?
Budući da dopuštena kvota odstrjela vukova ovisi o stvarnom broju jedinki koje žive na teritoriju Francuske, važno je što preciznije utvrditi veličinu populacije. Takvo praćenje ključno je i za upravljanje te očuvanje vrste koja se i dalje smatra ugroženom.
Za godišnje praćenje populacije zadužen je Francuski ured za bioraznolikost (L’Office Français de la Biodiversité). Budući da je vuk vrlo diskretna životinja, nije ga jednostavno otkriti i brojati izravnim promatranjem. Zato se koriste neizravni tragovi poput izmeta, dlake, urina ili ostataka plijena kako bi se potvrdila njegova prisutnost.
Takva praćenja pokazala su da je vuk danas prisutan na velikom dijelu francuskog teritorija, od departmana Alpes-Maritimes na jugoistoku zemlje pa sve do Bretanje, uključujući Alzas i područje Pireneja.
Kad je riječ o brojanju vukova, važno je naglasiti kako nije moguće provesti potpuno precizan popis svih jedinki. Znanstvenici zato koriste matematičke modele kako bi procijenili broj vukova koji žive na teritoriju Francuske. Takve procjene ipak često ostaju približne pa se pouzdanost podataka redovito dovodi u pitanje.
Najnovije istraživanje provedeno je tijekom zime 2023./2024. na cijelom području rasprostranjenosti sivog vuka u Francuskoj. Temelji se na novoj metodologiji – neinvazivnom genetskom uzorkovanju i prostornim modelima praćenja populacije, koja omogućuje znatno pouzdanije procjene brojnosti populacije. Istraživanjem je analizirano čak 1964 uzoraka, pri čemu su znanstvenici identificirali 576 različitih jedinki.
Posebno zanimljiv dio istraživanja odnosi se na genetiku populacije. Znanstvenici su očekivali veću genetsku osiromašenost zbog relativno malog broja jedinki koje su ponovno naselile Francusku prije tridesetak godina, no pokazalo se da populacija zasad zadržava veću genetsku raznolikost nego što se pretpostavljalo. Upravo je to „genetsko iznenađenje” o kojem pišu francuski mediji.
Stjepan Felber | Ekovjesnik