© jplenio / Pixabay
1/2
NAJNOVIJE
- Sredozemno more kao „gorivo“ za snažna grmljavinska nevremena
- Solunski metro stigao do Kalamárije
- Napulj otkriva gdje, kada i čime tretira grad, Zagreb o „provedenim“ aktivnostima šuti
- Posežu li bumbari za „ljekovitom“ hranom kada su izloženi gljivičnim infekcijama?
- Rekordno ljeto za Qelo
- GeoSphere Austria: Najtoplije ljeto u povijesti mjerenja
- Najtoplije ljeto u povijesti mjerenja u Ujedinjenom Kraljevstvu i Belgiji
- Novo testiranje potvrdilo ispravnost vode u Gospiću
- Francuski udar na ultra-brzu modu: dodatna naknada do 19,50 eura po proizvodu
- Bečki gradski vrtovi dobili prve buduće klimatske vrtlare
Sredozemno more kao „gorivo“ za snažna grmljavinska nevremena
Iznimno zagrijano Sredozemno more moglo bi tijekom jeseni pojačavati ekstremne vremenske pojave
Nakon jednog od najtoplijih ljeta dosad, Sredozemno more pretvorilo se u svojevrsno zatvoreno tropsko more, s temperaturama kakve dosad nisu zabilježene. Podaci s plutača i satelitska mjerenja pokazuju vrijednosti koje su se još prije nekoliko godina činile nezamislivima.
Iznimno toplo Sredozemno more moglo bi tijekom sljedećih mjeseci pogodovati razvoju ekstremnih vremenskih pojava, piše talijanski meteorolog Daniele Ingemi na portalu Meteored.
Već smo izvijestili da je plutača Dragonera, zapadno od Mallorce, 5. kolovoza zabilježila 33,02 °C, što je najviša temperatura površine mora dosad izmjerena na jednoj lokaciji u Sredozemnom moru. Druge plutače zabilježile su 32,36 °C kod Maóa na Menorci te više od 30 °C na nekoliko talijanskih i španjolskih mjernih postaja.
Riječ je o temperaturnim anomalijama od 5 do 6 °C iznad referentnih prosjeka, a lokalno i do 8 °C. Takve vrijednosti više nisu iznimke nego obilježje ljeta s dugotrajnim toplinskim valovima.
„Gorivo“ za jesenske vremenske ekstreme
Velik je problem to što toplina nije ograničena samo na površinu mora. Istraživanja i praćenja pokazuju da temperaturne anomalije zahvaćaju vodeni stupac, često do dubine od 40 metara, a tijekom intenzivnih događaja i znatno dublje, čime se akumulira golema količina toplinske energije koja se dugo zadržava.
Kada u listopadu i studenome stignu prve hladne fronte i kada se nad Sredozemnim morem počnu stvarati prve ciklone, uz spuštanje glavne putanje atmosferskih poremećaja prema jugu, ta će se akumulirana toplina početi oslobađati.
Topla morska voda zagrijava zrak iznad sebe, pogodujući snažnim konvektivnim strujanjima, odnosno uzdizanju čestica zraka. Temperaturna razlika između površine i srednjih i viših slojeva atmosfere, osobito pri prodoru hladnijeg zraka, stvara nestabilnost i pogoduje dubokoj konvekciji.
Intenzivno isparavanje iz mora zagrijanog na 28 °C, 30 °C i više unosi u atmosferu goleme količine vodene pare. Kada se ta para tijekom konvekcije kondenzira u grmljavinskim oblacima, oslobađa se latentna toplina koja dodatno jača uzlazna strujanja u olujama, povećava intenzitet oborina i produljuje životni vijek grmljavinskih sustava. Ako se takvi sustavi satima zadržavaju nad istim područjem, mogu izazvati bujične poplave.
Čine li klimatske promjene grmljavinska nevremena sve ekstremnijima?
Za nastanak snažnog grmljavinskog nevremena mora se istodobno poklopiti nekoliko čimbenika. Potreban je vlažan zrak u nižim slojevima atmosfere, divergencija u višim slojevima koja pogoduje uzdizanju zraka, termodinamička nestabilnost te dovoljno izraženo smicanje vjetra, odnosno promjena brzine ili smjera vjetra s visinom. Složena orografija obala Sredozemnog mora i lokalne zone konvergencije često daju početni poticaj.
Konvekciju možemo zamisliti kao mjehur toplog zraka koji se uzdiže jer je lakši od hladnijeg zraka koji ga okružuje. Riječ je o istom principu koji omogućuje uzdizanje balona na vrući zrak: zrak u balonu zagrijava se u odnosu na okolni zrak.
Iznimno toplo Sredozemno more djeluje kao pojačivač jer povećava količinu vlage u nižim slojevima atmosfere i nestabilnost, a kada strujanje zraka poveže more s grmljavinskom ćelijom, u nju može dovoditi veće količine vodene pare i energije.
Za svaki stupanj zagrijavanja atmosfera može sadržavati približno sedam posto više vodene pare. Uzlazna strujanja i oslobađanje latentne topline unutar kumuliformnih oblaka dodatno mogu pojačati oborine, stvaranje tuče i snažne udare vjetra.
- © jplenio / Pixabay
Ekstremni događaji povezani sa sve toplijim Sredozemnim morem
Posljednjih godina na području Sredozemlja zabilježeno je nekoliko ekstremnih konvektivnih događaja. Tri su analizirana simulacijama kojima se pokušalo odgovoriti na jednostavno pitanje: što bi se dogodilo uz istu atmosfersku situaciju u predindustrijskoj klimi?
Prvi je sredozemni derecho od 18. kolovoza 2022., dugotrajan i razoran olujni sustav praćen snažnim pravolinijskim udarima vjetra, koji je na Korzici izazvao udare vjetra do 224 km/h.
Simulacije pokazuju da je pri snižavanju temperature površine mora za tri stupnja sustav gubio organiziranost, intenzitet i dugotrajnost. U predindustrijskoj klimi taj se derecho ne bi ni razvio. Riječ je o jednom od prvih istraživanja koje pokazuje kako klimatske promjene mogu čak omogućiti nastanak ekstremnih konvektivnih događaja takve vrste.
Dvanaest dana poslije superćelijska oluja u La Bisbal d’Empordàu u Gironi proizvela je zrna tuče promjera do 12 centimetara. Morski toplinski val, s prosječnom temperaturnom anomalijom većom od 3 °C tijekom tri tjedna, ojačao je uzlazna strujanja koja su sezala sve do tropopauze. Bez te anomalije i u uvjetima predindustrijske klime oluja se i dalje mogla razviti, ali bi uvjeti bili manje povoljni za stvaranje goleme tuče.
Treći je slučaj katastrofalna poplava u Valenciji 29. listopada 2024. Simulacije s prostornom rezolucijom od jednog kilometra pokazuju da je antropogeno zagrijavanje povećalo šesterosatnu količinu oborina za 21 %, površinu područja na kojem je palo više od 180 milimetara oborina za 55 % te ukupnu količinu oborina u slivu rijeke Júcar za 19 %. Klimatske promjene nisu uzrokovale sam događaj, ali su znatno pogoršale njegove posljedice, pojačavajući i unutarnju dinamiku sustava.
Češći ili samo intenzivniji?
Ti rezultati ne omogućuju zaključak da su grmljavinska nevremena na području Sredozemlja danas češća. Nizovi podataka o tuči i ekstremnim udarima vjetra, uključujući microburst, kratki su i neujednačeni, a te se pojave odvijaju na premalim prostornim razmjerima za mnoge globalne klimatske modele.
Poznato je, međutim, da područje Sredozemlja u prosjeku može postajati sušnije, a istodobno doživljavati intenzivnije pljuskove kada atmosfera postane nestabilna. Kod tuče postoji svojevrsna dvojnost: veća nestabilnost pogoduje snažnim uzlaznim strujanjima koja mogu održavati velika zrna tuče u oblaku, dok viša razina izoterme od 0 °C može pogodovati bržem otapanju sitnije tuče.
Još nije sasvim jasno hoće li se povećati učestalost takvih događaja. Ono što je, međutim, sve izvjesnije jest da će grmljavinska nevremena koja se razviju nailaziti na vlažniju atmosferu i toplije more, odnosno na veći potencijal za razvoj ekstremnih konvektivnih događaja.
„Sredozemno more s većim sadržajem topline nije jedini uzrok svakog grmljavinskog nevremena, ali nije ni pasivni promatrač. Spremnik goriva sadrži sve više energije i sve kvalitetnije 'gorivo', no atmosfera je ta koja odlučuje kada će se pojaviti iskra“, zaključuje Daniele Ingemi.
Stjepan Felber | Ekovjesnik
