Posežu li bumbari za „ljekovitom“ hranom kada su izloženi gljivičnim infekcijama?

Naznake samoliječenja kod zemnih bumbara (Bombus terrestris)

© Annette Meyer - Nennieinszweidrei / Pixabay
1/2

Kolonije zemnog bumbara (Bombus terrestris) izložene gljivičnom patogenu ličinki Ascosphaera apis pokazivale su sve veću sklonost nektaru koji sadrži kvercetin, dok takvo ponašanje nije zabilježeno kod kolonija izloženih bakteriji Serratia marcescens ni kod neizloženih kontrolnih kolonija. Takvo ponašanje upućuje na mogućnost hranjenja u ljekovite svrhe koje ovisi o vrsti patogena, no učinci na težinu infekcije ili preživljavanje ličinki nisu mjereni.

Postoji stara izreka da je priroda najbolji lijek, a čini se da bi se s time mogli složiti i bumbari. Novo istraživanje objavljeno 26. kolovoza u časopisu Royal Society Open Science upućuje na to da bi se zemni bumbari (Bombus terrestris) mogli samoliječiti kada su izloženi gljivičnom patogenu.

Prirodna ljekarna

Već je poznato da se neke životinje pokušavaju liječiti kada su bolesne. Primjerice, pokazalo se da obične čimpanze (Pan troglodytes) posežu za biljkama koje imaju analgetska i antibakterijska svojstva, dok neke ptice svoja gnijezda oblažu opušcima cigareta jer sadržane kemijske tvari odbijaju grinje. Ranija istraživanja također su pokazala da medonosne pčele oboljele od određenih vrsta infekcija skupljaju više biljne smole koja im pruža zaštitu.

U ovom istraživanju znanstvenici s belgijskog Katoličkog sveučilišta u Leuvenu (KU Leuven) i Sveučilišta u Valladolidu (Universidad de Valladolid) u Španjolskoj istraživali su mijenjaju li zemni bumbari svoje prehrambene navike kada su izloženi različitim patogenima.

Kako bi pronašli odgovore, znanstvenici su proučavali 18 komercijalnih kolonija bumbara smještenih u šatorima za letenje. U svakom se šatoru nalazilo osam robotskih cvjetova – četiri plava i četiri žuta – koji su ispuštali mikrodoze umjetnog nektara koji je sadržavao ili običnu otopinu šećera u vodi ili otopinu šećera s dodatkom kvercetina. Taj prirodni spoj, koji se nalazi u biljnom nektaru i peludu, poznat je po svojim antimikrobnim svojstvima.

Prije početka pokusa kolonije su podijeljene u tri skupine te su tijekom dva tjedna bile izložene različitim uvjetima. Neke su bile izložene gljivici Ascosphaera apis, koja prvenstveno inficira i ubija ličinke pčela, dok su druge bile izložene bakteriji Serratia marcescens, crijevnoj bakteriji koja inficira odrasle pčele. Kontrolna skupina hranjena je peludom sa sterilnom otopinom šećera.

Senzor smješten u središnjem otvoru za hranjenje svakog robotskog cvijeta bilježio je svaki posjet, a cvijet se nakon svakog posjeta automatski ponovno punio nektarom.

Prilagođen odgovor na bolest

Tijekom pet dana slobodnog hranjenja kolonije izložene gljivici Ascosphaera apis sve su češće posjećivale cvjetove s kvercetinom te su provodile više vremena hraneći se njihovim nektarom.

Međutim, kod kolonija izloženih bakteriji Serratia marcescens tijekom pokusa nije zabilježena značajna promjena sklonosti nektaru s kvercetinom. Ni kod kolonija iz zdrave kontrolne skupine nije zabilježena značajna promjena u sklonosti takvom nektaru.

Iako su istraživači uočili jasnu promjenu ponašanja i povećanu sklonost nektaru s kvercetinom, ona se nije pojavila kod obje vrste patogena, što upućuje na važnost vrste uzročnika bolesti.

„Sveukupno, ovi rezultati pokazuju da vrsta patogena utječe na prilagodljivost ponašanja pri hranjenju nektarom“, navode autori istraživanja.

Međutim, budući da istraživanjem nije ispitano smanjuje li konzumacija kvercetina doista razinu infekcije niti pomaže li u preživljavanju većeg broja ličinki, rezultate treba tumačiti s oprezom.

„Naši rezultati ne pružaju konačan dokaz samoliječenja ili društvenog liječenja u formalnom smislu“, ističu istraživači.

Stjepan Felber | Ekovjesnik