Ideja obilježavanja Svjetskog dana Sunca potječe iz sedamdesetih godina 20. stoljeća. Kako bi informirao širu javnost i industriju o solarnim tehnologijama i ukazao na sunčev potencijal u zadovoljavanju američkih energetskih potreba, devedeset peti kongres SAD-a usvojio je zajedničku rezoluciju (HJ 715) kojom se dan 3. svibnja 1978. određuje kao Dan Sunca.
Kongres je pritom pozvao tadašnjeg predsjednika SAD-a Jimmya Cartera da izda proglas kojim poziva na njegovo obilježavanje. Već se tada prepoznalo da je potreba za razvojem i proširenjem obnovljivih izvora energije koji mogu osigurati grijanje, hlađenje te napajanje domova i industrije električnom energijom, veća nego u bilo kojem drugom trenutku u dotadašnjoj povijesti. Iz tog razloga Amerikanci su već tada tražili načine korištenja Sunca kao neiscrpnog izvora čiste energije.
No, vratimo li se mnogo dalje u povijest, zanimljivo je uočiti da je još Leonardo da Vinci planirao koristiti konkavna ogledala koja bi usmjeravala solarno zračenje i grijala vodu. Jer već je tada bio zabrinut zbog uništenja šuma koje su u tadašnje vrijeme bile glavno gorivo.
Što se do danas promijenilo?
Sunce je i dalje izvor života, ali i obnovljivi izvor energije. Solarna energija koja svakodnevno stiže do površine Zemlje oko 8000 puta je veća od naših energetskih potreba. Svugdje dostupna, ali ne i svugdje iskorištena, solarna energija je veliki potencijal. I u Hrvatskoj je taj potencijal mnogo veći od dosadašnje primjene, ne samo u energetskom nego i gospodarskom smislu. Predstavlja veliku priliku za proizvodnju iz domaćih resursa, što znači i dugoročno smanjenje uvoza energije, otvaranje novih radnih mjesta, razvoj zajednice, rast standarda građana. A kreativne i otvorene za nove modele suradnje, solarna energija udružuje u zajedničke projekte kroz koje građani mikro zajmovima financiraju solarne elektrane na krovovima javnih zgrada. Odličan primjer su Križevački sunčani krovovi.
Sunca i krovova imamo diljem Hrvatske, zašto nemamo i mikrosolare za proizvodnju električne energije?
Ljeti se u Hrvatskoj obaraju rekordi u energetskoj potrošnji i za vrijeme vršnih opterećenja u podne uvozimo skupu električnu energiju po cijeni od 120 EUR/MWh (npr. 04.08.2017.). S druge strane, samo bi krovovi obiteljskih kuća u Zagrebu, s instalacijom od 5 kW mogli proizvoditi do 400 MW. Osim krovova, veliki neiskorišteni potencijal za solarizaciju je i krš u Dalmaciji, koji se ionako ne iskorištava ni za kakvu proizvodnju. Velike su mogućnosti za postavljanje solara i na otocima, na kojima bi fotonaponski paneli, osim za proizvodnju električne energije, poslužili i kao zaštita od sunca za ovce i koze.
Iako se projekti proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora u Hrvatskoj percipiraju kao želja i interes velikih investitora, sve više građana, malih i srednjih poduzetnika danas vidi svoje mjesto na tržištu održive energetike. Pojedinci, zadruge, nevladine organizacije, privatni sektor i lokalna samouprava nezaustavljivo idu ka sve većoj primjeni obnovljivih izvora energije za što koriste različite načine financiranja - modele udruživanja kroz energetske zadruge, financiranje projekata obnovljivih izvora energije sredstvima EU, financiranje grupnim ulaganjem, primjenu modela blockchain tehnologije...
O vrijednosti Sunca kao čistog i obnovljivog izvora energije djeca uče već u vrtiću, kao i to da je Hrvatska sunčana zemlja. Iskoristivost solarne energije kod nas je znatno veća nego u susjednoj Sloveniji, a upravo Slovenija proizvodi pet puta više energije iz solarnih elektrana nego Hrvatska. Samo solari na području Maribora proizvode više nego cijela Hrvatska.
U čemu griješimo i kako bolje koristiti energiju Sunca?
Predugo stojimo na mjestu, ne idemo u korak s vremenom i to nas je ostavilo na začelju ljestvice zemalja po korištenju energije Sunca. Bolje razumijevanje potencijala, uređenije zakonodavstvo i proaktivniji pristup financijskih institucija nužni su za promjenu na bolje. Jednostavnija i jeftinija procedura potaknut će građane, poduzetnike, obrtnike, vlasnike obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva, kao i one koji žive od turizma da se pokrenu. Svijest o dobrobiti solara na svojim krovovima već imaju, kao i želju da, uz to što su potrošači, postanu i proizvođači električne energije. Proizvodnja za vlastite potrebe osigurala bi im uštedu novca, ali i na razini države smanjila potrebu uvoza električne energije. I tako bi, dugoročno, novac koji zaradimo od turizma ostajao u Hrvatskoj, a ne odlazio na plaćanje visokih iznosa za energiju koju moramo uvoziti.
Na kraju krajeva, tržišta iz kojih uvozimo energiju, proizvode je u velikoj mjeri zahvaljujući Suncu. Onom istom koje i nama sja.
Obnovljivi izvori energije Hrvatske / Ekovjesnik
Dopušteno je citiranje kraćih dijelova članka uz obvezno navođenje autora, izvora i poveznice na izvorni članak. Svako preuzimanje cjelovitog članka ili njegovih većih dijelova bez izričitog odobrenja autora predstavlja povredu autorskih prava.