Od 2018. godine na svakom hektaru zahvaćene šume gubi se 46 % više biomase
Gubitak biomase u europskim šumama veći je nego što se dosad smatralo, pri čemu poremećaji poput suše i štetnika uzrokuju sve veće gubitke u nekima od najstarijih europskih šuma. Stanje se od 2018. godine znatno pogoršalo.
To su glavni zaključci istraživanja objavljenog 5. kolovoza u časopisu Nature Geoscience. Istraživanje, provedeno uz potporu Europske svemirske agencije (ESA), pokazalo je da su se nakon 2018. godine gubici biomase naglo povećali jer su suše, olujni vjetrovi i najezde kukaca sve snažnije pogađali neke od najstarijih i biomasom najbogatijih šuma srednje Europe.
Studija je provedena uz potporu ESA-ine Inicijative za klimatske promjene (Climate Change Initiative) kroz projekt RECCAP-2, međunarodni program koji koristi satelitske klimatske skupove podataka kao potporu Globalnoj procjeni napretka u provedbi Pariškog sporazuma.
Znanstvenici su prvi put kvantificirali koliko se biomase gubi zbog poremećaja u šumama diljem Europe, umjesto da su mjerili samo površinu zahvaćenog područja. Utvrdili su da se od 2018. godine na svakom hektaru zahvaćene šume gubi 46 % više biomase.
Europske šume prekrivaju oko 39 % kopnene površine kontinenta i pohranjuju 10,6 milijardi tona CO₂ u nadzemnoj biomasi, odnosno u lišću, granama i deblima. To predstavlja jedno od najvećih kopnenih ponora ugljika u Europi. Međutim, između 1985. i 2023. godine poremećaji poput šumskih požara, štetnika i sječe uzrokovali su procijenjeni gubitak od ukupno 6,5 milijardi tona nadzemne biomase, iako je znatan dio tih gubitaka poslije nadoknađen ponovnim rastom šuma.
Desetljećima su znanstvenici utjecaj poremećaja u šumama procjenjivali mjerenjem zahvaćene površine. No sama površina ne odražava stvarni gubitak biomase. Primjerice, šumski požar može zahvatiti veliko područje makije i pritom ukloniti razmjerno malu količinu biomase, dok bi požar iste površine u gustoj, zreloj šumi prouzročio znatno veće gubitke.
Ovo je prvo istraživanje koje nije mjerilo samo gdje su europske šume nestajale nego i koliko je biomase pritom izgubljeno – na razini cijelog kontinenta i tijekom razdoblja od gotovo četiri desetljeća.
„Najviše me iznenadilo koliko se učinci poremećaja na gubitak biomase razlikuju diljem Europe. Dva događaja mogu na karti izgledati gotovo jednako, a imati potpuno različite posljedice za količinu CO₂ pohranjenog u šumama. Dosad smo u velikoj mjeri djelovali bez stvarnog uvida u tu razliku“, rekla je Katja Kowalski, glavna autorica rada i postdoktorandica u skupini za promatranje Zemlje za upravljanje ekosustavima (Earth Observation for Ecosystem Management) na Tehničkom sveučilištu u Münchenu (Technische Universität München – TUM).
Studija objedinjuje dva satelitska skupa podataka: godišnje karte gubitka šumskog pokrova u Europi dobivene iz arhive Landsat te kartu biomase visoke prostorne razlučivosti za 2019. godinu, koja prikazuje količinu biomase po jedinici površine u svakoj šumi. Njihovim povezivanjem istraživači su rekonstruirali stvarni godišnji gubitak biomase u europskim šumama.
Rezultati ukazuju na jasan preokret oko 2018. godine, kada su snažne suše pogodile zemlje srednje Europe, osobito Njemačku, Češku i Poljsku. Suše su oslabile stabla i smanjile njihovu sposobnost obrane, što je potaknulo masovne najezde smrekovog potkornjaka (Ips typographus) koji polaže jajašca pod korom smrekovih stabala i tako buši hodnike specifičnog izgleda, a u svega nekoliko tjedana može usmrtiti odraslo stablo.
Iako je sječa između 1985. i 2023. godine činila oko 82 % ukupnog gubitka biomase, preostalih 18 % uzrokovanih prirodnim poremećajima dovelo je do naglog povećanja gubitaka nakon 2018. godine.
„Šume se itekako mogu oporaviti od poremećaja. Zato je sada pred nama zadaća ponovno povećati sposobnost naših šuma za pohranu ugljika i prilagoditi ih budućim uvjetima“, rekao je Cornelius Senf, profesor za promatranje Zemlje u upravljanju ekosustavima na Tehničkom sveučilištu u Münchenu (TUM).
Druga studija, također provedena u okviru projekta RECCAP-2 i objavljena 11. lipnja u časopisu National Science Review, donosi komplementarne zaključke. Pokazuje da sve veći gubici i štete u šumama ugrožavaju njihovu ulogu u ublažavanju klimatskih promjena.
Kombinirajući nacionalna izvješća o šumama sa satelitskim kartama poremećaja i biomase, uključujući skup podataka iz ESA-ine Inicijative za klimatske promjene, istraživači su procijenili kako će se europski šumski ponor ugljika razvijati do 2030. godine. Zaključili su da će se sposobnost europskih šuma da apsorbiraju i pohranjuju CO₂ u razdoblju od 2010. do 2030. vjerojatno smanjiti za 39 %. Razlog su poremećaji koji daleko nadmašuju prirodnu sposobnost šuma da se obnove i oporave.
„Europa može povećavati površinu pod šumama, a istodobno gubiti sposobnost šuma da uklanjaju CO₂ iz atmosfere. Ključno je pitanje mogu li rast i obnova pratiti poremećaje i sječu. Trenutačno ne mogu. Taj se jaz može smanjiti jedino drukčijim gospodarenjem šumama, prije svega manjom sječom, dok prirodni poremećaji nastavljaju jačati“, ističe Philippe Ciais iz francuskog Laboratorija za klimatske i okolišne znanosti (Laboratoire des Sciences du Climat et de l’Environnement – LSCE), suautor studije objavljene u časopisu National Science Review i glavni znanstveni voditelj ESA-ina projekta RECCAP-2.
Stjepan Felber | Ekovjesnik
>>> Pročitajte još >>> Toplinski valovi četverostruko povećali odumiranje stabala
