Psi i ljudi su sličniji nego što smo mislili
Isti biološki pokazatelji koji pomažu u predviđanju životnog vijeka kod ljudi pojavljuju se i kod pasa, pokazuje novo istraživanje projekta Dog Aging Project
Novo istraživanje projekta Dog Aging Project pokazuje da su genetski uvjetovani metabolički obrasci povezani sa životnim vijekom iznenađujuće slični kod pasa i ljudi, pružajući novi uvid u proces starenja različitih vrsta. Ovo otkriće moglo bi pomoći znanstvenicima da bolje razumiju starenje i kod pasa i kod ljudi.
U studiji objavljenoj u časopisu The Journals of Gerontology istraživači su utvrdili da su obrasci metabolita – tvari ili malih molekula koje nastaju tijekom normalnih procesa u organizmu – povezani s ranijom ili kasnijom smrću pasa na vrlo sličan način kao što je to već pokazano kod ljudi.
„Molekule koje predstavljaju rizik za pse ili ih štite od ranije smrti vrlo su slične onima kod ljudi, što pokazuje da dijelimo važne značajke biologije starenja. To je iznimno zanimljivo i ohrabrujuće“, kaže dr. Kate Creevy, glavna veterinarska stručnjakinja projekta Dog Aging Project i profesorica na Fakultetu veterinarske medicine i biomedicinskih znanosti Sveučilišta Texas A&M, na kojem rad projekta podupire zaklada WoodNext Foundation.
„Naši rezultati također naglašavaju vrijednost kućnih pasa kao modela za proučavanje dugoročnog zdravlja i životnog vijeka“, dodaje Creevy.
Budući da metaboliti odražavaju ono što se događa na staničnoj razini, istraživači ih mogu koristiti za proučavanje obrazaca povezanih sa zdravstvenim ishodima.
U ovom projektu tim je analizirao uzorke krvi pasa uključenih u Dog Aging Project, u kojem vlasnici tijekom cijelog života svojih pasa dostavljaju detaljne podatke putem upitnika, a dio njih svake godine daje i biološke uzorke, pružajući istraživačima jedinstvenu priliku za proučavanje starenja tijekom vremena. Uzorci krvi analizirani su kako bi se utvrdili metabolički obrasci povezani sa životnim vijekom, odnosno jesu li psi ugibali ranije ili kasnije.
Istraživači su htjeli identificirati biološke procese koji utječu na starenje, poput metabolizma, upale ili načina na koji stanice reagiraju na stres. Kako bi bolje razumjeli te obrasce, istodobno su analizirali tisuće metabolita kako bi identificirali šire biološke signale koji bi mogli predvidjeti rizik. Creevy ističe da proučavanje skupina metabolita pruža jasniju sliku onoga što se događa unutar stanica.
„Neki od mojih kolega to nazivaju otiskom prsta“, kaže Creevy. „Često promatramo obrazac ili skupinu koja je povezana s boljim ili lošijim ishodima, umjesto da se usredotočimo samo na jednu molekulu.“
Takvi mjerljivi biološki signali, poznati kao biomarkeri, pomažu istraživačima predvidjeti zdravstvene ishode na temelju onoga što se događa unutar organizma.
„Važno je naglasiti da biomarkeri sami po sebi ne moraju uzrokovati određeni ishod. Kada pronađemo biomarker povezan s ranijom ili kasnijom smrtnošću, ne znamo je li upravo on uzrok tome. No ako razumijemo zašto je taj biomarker prisutan, možda ćemo moći otkriti pravi uzrok te povezanosti“, kaže Creevy.
Prepoznavanjem takvih obrazaca istraživači mogu bolje razumjeti biološke procese povezane sa starenjem te identificirati moguće ciljeve za poboljšanje zdravlja tijekom života.
- © Ajay Lamichhane / Pexels
Kako bi utvrdili pojavljuju li se iste vrste metaboličkih signala i kod ljudi, istraživači su usporedili rezultate dobivene kod pasa s pet velikih objavljenih studija o smrtnosti ljudi koje su koristile slične pristupe temeljene na metabolitima. U svakom slučaju obrasci povezani s ranijom ili kasnijom smrću bili su vrlo slični.
Dosljednost rezultata u više istraživanja na ljudima jedno je od najvažnijih otkrića studije te dodatno potvrđuje da psi i ljudi dijele temeljne značajke biologije starenja.
„Često o tim procesima znamo nešto više kod ljudi nego kod pasa. Ako imamo iste ciljeve istraživanja, moći ćemo iskoristiti spoznaje iz istraživanja na ljudima kako bismo pomogli psima“, dodaje Creevy.
Ta podudarnost omogućuje istraživačima da nadograđuju postojeća istraživanja na ljudima, a istodobno koriste pse kako bi bolje razumjeli kako se starenje razvija tijekom vremena. Psi su posebno korisni za istraživanje starenja jer s ljudima dijele mnoge aspekte svakodnevnog života, uključujući okoliš, prehranu i razinu tjelesne aktivnosti. Ta zajednička iskustva olakšavaju razumijevanje načina na koji životne navike utječu na dugoročno zdravlje.
„Jedna od stvari koje najviše cijenimo kod proučavanja starenja pasa jest to što njihov vrlo raznolik način života odražava način života njihovih vlasnika, mnogo više nego što je to slučaj kod drugih kućnih životinja. Primjerice, mačke uglavnom imaju ujednačeniji i neovisniji način života, dok psi mnogo više prate svakodnevne navike svojih vlasnika“, kaže Creevy.
Kraći životni vijek pasa također omogućuje znatno brže proučavanje starenja nego kod ljudi. Dok ljudi u prosjeku žive više od sedamdeset godina, psi u prosjeku žive samo 12 do 13 godina, što istraživačima omogućuje promatranje usporedivih ishoda u mnogo kraćem vremenu.
Creevy ističe da rezultati istraživanja predstavljaju važan korak u razumijevanju biologije starenja te pomažu istraživačima prijeći s prepoznavanja obrazaca na istraživanje njihovih uzroka.
„Ovo je tek početak. Identificirali smo ove metabolite i sada znamo gdje trebamo početi tražiti odgovore. Za vlasnike pasa poruka je vrlo jednostavna: mnoge navike koje pridonose zdravom starenju ljudi vjerojatno su jednako važne i za pse. Važno je osigurati im zdravu prehranu, održavati primjerenu tjelesnu težinu te očuvati njihovu pokretljivost i kognitivno zdravlje, baš kao što bismo činili i za sebe, Ono što je dobro za nas, vjerojatno je dobro i za njih“, zaključuje Creevy.
Stjepan Felber | Ekovjesnik