Novi podaci Eurostata, objavljeni na Međunarodni dan EE otpada, upozoravaju na sve veći problem električnog i elektroničkog otpada u Europi. Velika potrošnja elektroničkih uređaja i dalje stvara velike količine odbačene opreme, a sektor je još daleko od kružnog gospodarstva. Prikupljanje, ponovna uporaba i recikliranje ne dosežu svoj puni potencijal.
U 2024. godini u Europskoj uniji prikupljeno je 12,3 kg otpadne električne i elektroničke opreme po stanovniku, objavio je Eurostat. Istodobno je na tržište EU-a stavljeno 32,4 kg nove električne i elektroničke opreme po stanovniku. U tu opremu, primjerice, ubrajaju se kućanski uređaji, pametni telefoni i računala. Ta znatna razlika upućuje na povećanje količine opreme koja je još u uporabi, čeka zbrinjavanje, gomila se u kućanstvima ili završava u neformalnim i nenadziranim tokovima obrade otpada.
Od 2015. do 2024. količina električne i elektroničke opreme stavljena na tržište EU-a porasla je za 79 posto, s 18,1 kg po stanovniku 2015. na 32,4 kg u 2024. Najveći doprinos tom porastu dala je kategorija velike opreme, poput perilica rublja i posuđa te fotonaponskih panela. Od 2022. do 2024. količina električne i elektroničke opreme po stanovniku ostala je gotovo nepromijenjena.
Međutim, prikupljanje EE otpada raslo je sporije: sa 7,3 kg po stanovniku 2015. na 12,3 kg u 2024. U odnosu na 2023. količina je porasla za 0,7 kg po stanovniku.
Na Međunarodni dan EE otpada, 14. listopada, udruge za zaštitu okoliša pozvale su Europsku komisiju da iskoristi predstojeću reviziju zakonodavstva o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (OEEO) i Zakona o kružnom gospodarstvu (CEA) kako bi znatno unaprijedila prikupljanje elektronike, pripremu za ponovnu uporabu i visokokvalitetno recikliranje.
„Europa troši i odbacuje više elektroničkih uređaja nego ikad, a strukturni nedostaci tog sektora i dalje nisu riješeni. Revidirano zakonodavstvo o EE otpadu i Zakon o kružnom gospodarstvu moraju se usredotočiti na sprečavanje nastanka otpada i produljenje životnog vijeka proizvoda. Vrijeme je da problem elektroničkog otpada počnemo rješavati na njegovu izvoru”, izjavila je Isabelle Radovan, savjetnica za politike kružnoga gospodarstva i otpada u Europskom uredu za okoliš (EEB).
Koje države članice EU-a prikupljaju najviše EE otpada?
Najnoviji podaci Eurostata pokazuju koliko je hitno djelovati. U 2024. godini na tržište EU-a stavljeno je 14,6 milijuna tona električne i elektroničke opreme, što je 91 posto više nego 2012. godine.
U 2024. godini najviše EE otpada po stanovniku prikupile su Bugarska (18,9 kg), Češka (17,8 kg) i Francuska (17,7 kg), dok su najmanje količine zabilježene na Cipru (4,7 kg), u Portugalu (6,0 kg) i na Malti (6,4 kg).
Prikupljeno je 5,5 milijuna tona EE otpada, oko šest posto više nego 2023. godine.
Najviše nove opreme na tržište je stavila Austrija (38,2 kg po stanovniku), a slijedile su Njemačka (38,0 kg) i Danska (37,0 kg). S druge strane, Cipar je na tržište stavio 15,4 kg elektroničke opreme po stanovniku. Niske vrijednosti zabilježile su i Slovačka (17,5 kg) te Grčka (18,0 kg).
Stope prikupljanja zabrinjavajuće su niske diljem EU-a
U svim državama za koje su dostupni podaci masa elektroničkih proizvoda stavljenih na tržište 2024. bila je veća od mase prikupljenog e-otpada. Najmanja razlika po stanovniku zabilježena je u Slovačkoj (6,4 kg), dok je u Španjolskoj (36,0 kg prema 9,3 kg) i Njemačkoj (38,0 kg prema 11,0 kg) masa elektroničkih proizvoda stavljenih na tržište bila više nego tri puta veća od mase prikupljenog e-otpada.
Njemačka je među državama članicama EU-a s najvećim količinama proizvoda stavljenih na tržište, a prijavila je stopu prikupljanja od samo 28,7 posto.
Rastuća potražnja za elektroničkim uređajima troši ograničene prirodne resurse, kao što su litij, paladij i bakar. Vađenje i prerada sirovina odgovorni su za 55 posto globalnih emisija stakleničkih plinova, do 40 posto zdravstvenih posljedica povezanih s lebdećim česticama te 90 posto gubitka bioraznolikosti na kopnu. Kratak životni vijek proizvoda, prepreke popravku i ponovnoj uporabi te nepropisno zbrinjavanje dodatno pogoršavaju te posljedice.
Osim toga, velike količine EE otpada završavaju u miješanom komunalnom otpadu ili se nezakonito izvoze. To može dovesti do ispuštanja otrovnih onečišćujućih tvari, požara koje uzrokuju litij-ionske baterije te gubitka mogućnosti ponovne uporabe i recikliranja uređaja i materijala.
Sprječavanje nastanka EE otpada treba biti u središtu EU regulative
U zajedničkom stajalištu udruge za zaštitu okoliša pozivaju da sprječavanje nastanka otpada bude u središtu budućih propisa o OEEO-u i Zakona o kružnom gospodarstvu
Revidiranim pravilima trebalo bi utvrditi obvezujuće ciljeve za sprječavanje nastanka otpada te ojačati popravak, ponovnu uporabu i prikupljanje, uz potporu snažnih sustava proširene odgovornosti proizvođača. Ti bi sustavi trebali biti usklađeni na razini EU-a, pri čemu bi se kao uzor uzimali najnapredniji nacionalni sustavi.
Trebalo bi uvesti obvezno financiranje popravka i pripreme za ponovnu uporabu, naknade prilagođene utjecaju proizvoda na okoliš koje nagrađuju održiv dizajn te uključivo upravljanje kako bi proizvođači odgovarali za svoje proizvode tijekom cijelog njihova životnog vijeka. Nije dovoljno prikupljati više EE otpada: ispravne uređaje i uređaje pogodne za popravak trebalo bi usmjeriti na ponovnu uporabu prije recikliranja. Za to su potrebni posebni ciljevi za ponovnu uporabu, odgovarajuće financiranje proizvođača i pristup mjestima za prikupljanje organizacijama koje se bave ponovnom uporabom.
„Proizvođači ostvaruju znatnu dobit prodajom svojih proizvoda i moraju preuzeti odgovornost za posljedice koje oni imaju na okoliš. Neprihvatljivo je da se ciljevi zaštite okoliša utvrđeni Direktivom o OEEO-u godinama ne ostvaruju, a da proizvođači ne snose nikakve posljedice. Zato tražimo obvezno sudjelovanje proizvođača u zajedničkim organizacijama za odgovornost proizvođača, koje će odgovarati za ostvarenje ciljeva prikupljanja, pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja. Trebalo bi uvesti i dodatne poticaje za organizacije proizvođača koje premaše te ciljeve”, izjavila je dr. Marieke Hoffmann, viša stručnjakinja za kružno gospodarstvo u njemačkoj udruzi za zaštitu okoliša Deutsche Umwelthilfe (DUH).
„Udio OEEO-a pripremljenog za ponovnu uporabu i dalje je iznimno nizak, manji od dva posto. Jedan od glavnih razloga jest to što sustavi proširene odgovornosti proizvođača u pravilu ne financiraju ponovnu uporabu i pripremu OEEO-a za ponovnu uporabu. To je zato što na razini EU-a ne postoji zakonska obveza takvog financiranja. Čak je i Komisija to prepoznala u izvješću o evaluaciji Direktive o OEEO-u. Pozivamo donositelje odluka da revizijom Direktive propišu da naknade EPR-a moraju pokrivati troškove ponovne uporabe i pripreme za ponovnu uporabu, čime bi se oslobodio potencijal sektora ponovne uporabe”, kazala je Marie-Jeanne Gaertner, voditeljica za okolišnu politiku u organizaciji RREUSE.
„Kako spriječiti da elektronički proizvodi završe na hrpi EE otpada? Treba ih učiniti popravljivima, a popravke pristupačnima. Instrumenti poput vaučera za popravak mogu smanjiti troškove popravka i već su pomogli potaknuti veći broj popravaka. No za njih je potrebno pouzdano i dugoročno financiranje. Tu važnu ulogu ima revidirana Direktiva o OEEO-u: tražimo da se u okviru naknada EPR-a izdvoje namjenska sredstva za popravak i ponovnu uporabu. Kad je popravak pristupačan, više elektroničkih uređaja može se dulje koristiti umjesto da postanu e-otpad”, izjavila je Inés Alberico, voditeljica kampanja u organizaciji Right to Repair Europe.
Stjepan Felber | Ekovjesnik
Dopušteno je citiranje kraćih dijelova članka uz obvezno navođenje autora, izvora i poveznice na izvorni članak. Svako preuzimanje cjelovitog članka ili njegovih većih dijelova bez izričitog odobrenja autora predstavlja povredu autorskih prava.