Dok tehnološki proroci bez imalo sumnje već desetljećima nagovještavaju kraj civilizacije zbog umjetne inteligencije – najčešće s pozicije udobnog milijarderskog penthousea – novo istraživanje pokazuje da obični ljudi ipak ostaju na zemlji. I to doslovno.

Prema studiji Sveučilišta u Zürichu (UZH), ispitanici u SAD-u i Velikoj Britaniji puno su više i češće zabrinuti zbog konkretnih, neposrednih problema poput gubitka posla, algoritamske diskriminacije i širenja dezinformacija, nego zbog apstraktnih prijetnji o „uništenju čovječanstva“ i scenarija „digitalnog Armagedona“.

U istraživanju provedenom na više od 10 000 ispitanika, znanstvenici su ispitivali reakcije na različite narative o umjetnoj inteligenciji – od apokaliptičnih upozorenja do svakodnevnih problema i potencijalnih koristi. Rezultati jasno pokazuju da distopijske prijetnje ne zasjenjuju svijest o stvarnim izazovima – štoviše, ozbiljno se shvaćaju obje kategorije rizika. No, zaključak je jasan: ljudi razlikuju apstraktne prijetnje od opipljivih izazova, ali znaju i koji su im prioriteti.

„Naši rezultati pokazuju da su ispitanici znatno zabrinutiji zbog aktualnih rizika umjetne inteligencije nego zbog mogućih budućih katastrofa“, istaknuo je prof. Fabrizio Gilardi s Odsjeka za političke znanosti UZH-a. „Čak i kada se izlažu tekstovima koji naglašavaju egzistencijalne prijetnje, ljudi ostaju fokusirani na sadašnje probleme – poput sistemskih pristranosti AI sustava ili gubitka radnih mjesta. Zanimljivo je da su mnogi ispitanici doživjeli scenarije o 'uništenju čovječanstva' kao pretjerane, ali nisu izgubili iz vida moguće ozbiljne posljedice koje AI može imati danas – primjerice u zdravstvu, obrazovanju ili pravosuđu, gdje algoritamske pogreške mogu imati stvarne, štetne učinke“, dodaje Gilardi.

Distopijski scenariji mogu podići obrvu, ali konkretni problemi već podižu alarme

I upravo se tu razotkriva praznina u retorici tehnodeterminista. Iza blještavih TED talkova i velikih riječi o „neizbježnosti napretka“, često se skriva bijeg od odgovornosti. Lakše je pričati o eventualnoj superinteligenciji koja će nas možda jednom pregaziti, nego se suočiti s činjenicom da već sada AI diskriminira na temelju rase i spola, da oduzima radna mjesta bez ikakve socijalne zaštite i da puni internet dezinformacijama tempiranim za izbore.

Tehnodeterministički narativi često služe kao magla – dokle god se bavimo budućim katastrofama, ne gledamo tko danas ima kontrolu nad tehnologijom, tko zarađuje na njezinoj netransparentnosti i tko snosi posljedice. Umjetna inteligencija nije sila prirode, već proizvod društvenih, političkih i ekonomskih odluka. A ako pitate ljude – oni to očito jako dobro razumiju.

Koautorica studije, dr. Emma Hoes, jasno poručuje: „Rasprava o dugoročnim rizicima ne mora nužno potiskivati pozornost na sadašnje probleme.“ No, problem nastaje kada se dugoročni rizici zlorabe kako bi se skrenula pozornost s neposrednih šteta – što je stara tehnika iz arsenala svakog dobrog lobista.

Što to znači za društvo i politiku?

Poruka je jasna: vrijeme je da prestanemo puzati pred „neizbježnim napretkom“ i počnemo postavljati prava pitanja – tko dizajnira algoritme, u čijem interesu i s kojim posljedicama?

Za razliku od nekih znanstvenofantastičnih scenarija, ovi problemi nisu hipotetski. Već su tu. I točno znamo tko za njih (ne) odgovara.

Studija objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences poziva na zreliji i uravnoteženiji diskurs: ne smijemo ignorirati potencijalne buduće rizike, ali ni zaboraviti da umjetna inteligencija već sada mijenja tržište rada, javnu sferu i društvenu jednakost – i to ne uvijek nabolje.

Umjesto tehnološkog mesijanizma s jedne i katastrofičnih narativa s druge strane, vrijeme je za – kako poručuje i sam autor prof. Fabrizio Gilardi – istovremeno razumijevanje i uvažavanje i trenutačnih izazova i budućih prijetnji.

D.R. | Ekovjesnik

 

Dopušteno je citiranje kraćih dijelova članka uz obvezno navođenje autora, izvora i poveznice na izvorni članak. Svako preuzimanje cjelovitog članka ili njegovih većih dijelova bez izričitog odobrenja autora predstavlja povredu autorskih prava.

• UMJETNA INTELIGENCIJA
• FABRIZIO GILARDI
• EMMA HOES
• SVEUčILIšTE U ZüRICHU
• DIGITALNA TRANSFORMACIJA
• DEZINFORMACIJE
• NOVE TEHNOLOGIJE