Novi nacionalni popis pokazao je da se u Grčkoj gnijezdi gotovo tisuću više parova Eleonorina sokola nego tijekom prethodnog sveobuhvatnog popisa provedenog prije gotovo dva desetljeća
U Grčkoj je zabilježen dosad najveći broj Eleonorinih sokolova (Falco eleonorae), a preliminarni rezultati najnovijeg nacionalnog popisa procjenjuju njihovu gnijezdeću populaciju na najmanje 13 262 para.
Novi rezultat nadmašuje procjenu iz prethodnog nacionalnog popisa, provedenog od 2004. do 2006. godine, kada je zabilježena populacija od 12 299 gnijezdećih parova. To znači da je nova procjena veća za 963 para ili 7,8 posto, navodi portal Greek Reporter.
Popis proveden 2024. godine koordiniralo je Helensko ornitološko društvo (Elliniki Ornithologiki Etaireia). Tridesetak ornitologa obuhvatilo je približno 3650 kilometara obale te oko tisuću otoka, otočića i hridi. Zabilježeno je ukupno 18 946 jedinki, na temelju čega je dobivena preliminarna procjena od 13 262 gnijezdeća para.
Za usporedbu, tijekom nacionalnog popisa od 2004. do 2006. zabilježena je 17 661 jedinka, odnosno procijenjeno 12 299 parova raspoređenih u 249 kolonija.
Iako nacionalni rezultat pokazuje povećanje ukupnog broja Eleonorinih sokolova (Falco eleonorae), stanje se razlikuje među pojedinim kolonijama. Porast je zabilježen u najmanje deset kolonija, uglavnom u južnom dijelu Egejskog mora, dok je u više od pet kolonija brojnost smanjena.
Jedan od najvećih porasta zabilježen je na otočju Dionysades (grč. Διονυσάδες), skupini od četiri nenaseljena otoka u Egejskom moru, smještenoj sjeveroistočno od Krete. Ondje je broj gnijezdećih parova porastao s 587 u 2006. na 1075 u 2024. godini.
Rezultati novog popisa posebno su važni jer je Grčka najvažnije područje gniježđenja Eleonorina sokola na svijetu. Prema podacima Greek Wildlife Alliance, zajedničke inicijative 11 organizacija za zaštitu okoliša, više od tri četvrtine njegove globalne gnijezdeće populacije obitava upravo u Grčkoj, ponajprije na udaljenim egejskim otocima, otočićima i strmim obalnim liticama.
Prethodni nacionalni popis utvrdio je šest glavnih područja koncentracije ove vrste, a to su sjeveroistočni Egej, otočje Sporadi, istočni Cikladi, otok Antikitera, jugozapadni Dodekanez te otočići istočno od Krete.
Eleonorin sokol ima neobičan životni ciklus i gnijezdi se znatno kasnije od većine europskih grabljivica. Nakon povratka iz Afrike prve jedinke stižu u Grčku već sredinom travnja, ali razdoblje gniježđenja počinje tek tijekom ljeta.
Takav raspored nije slučajan. Podizanje mladih podudara se s početkom jesenske seobe velikog broja malih ptica preko Sredozemlja prema Africi, čime odrasli sokolovi dobivaju obilje hrane upravo u razdoblju kada hrane mladunce.
Prije početka gniježđenja prehrana Eleonorinih sokolova uglavnom se temelji na kukcima, a u potrazi za hranom ne zadržavaju se samo uz obalu. Istraživanja provedena satelitskim praćenjem u Grčkoj pokazala su da pojedine ptice prelaze desetke kilometara od svojih kolonija te hranu traže u šumama, močvarama, poljoprivrednim područjima i na većim otocima.
Nakon završetka gnijezdeće sezone Eleonorini sokolovi napuštaju Sredozemlje i kreću na dugu seobu prema svojim zimovalištima.
Glavnina populacije zimuje u Madagaskaru i okolnim područjima, nakon čega se u proljeće ponovno vraća prema Sredozemlju. Njihov godišnji migracijski ciklus tako povezuje udaljene egejske otoke s područjima tisućama kilometara udaljenima u istočnoj Africi i zapadnom dijelu Indijskog oceana.
Unatoč ohrabrujućim rezultatima novog popisa, Eleonorin sokol suočava se s nizom prijetnji. Među njima su posljedice klimatskih promjena, uključujući toplinski stres tijekom gniježđenja, promjene staništa, smanjenu dostupnost hrane i slatke vode, ali i zahvati u važnim područjima na kojima ove ptice traže hranu.
Zbog iznimno velikog udjela svjetske populacije koji se gnijezdi u Grčkoj, očuvanje tamošnjih kolonija ima značenje koje daleko nadilazi granice zemlje.
Kako navodi Hrvatski prirodoslovni muzej, Eleonorin sokol je u Hrvatskoj tijekom sezone gniježđenja zabilježen na Mljetu, Visu, Biševu, Sv. Andriji, na otočju Palagruža, otočiću Veliki Rašip (Kornati) i hridi Kamik, dok je prije sezone gniježđenja zabilježen na otočiću Jabuka i hridi Greben. U razdoblju od 1989. do 1996. godine na hrvatskim otocima procijenjena je populacija od 21 do 24 para, dok je populacija na cijelom Jadranu procijenjena na najviše 40 parova.
Noviji podaci potvrđuju gniježđenje Eleonorina sokola i na Sušcu, gdje djelatnici Parka prirode Lastovsko otočje od 2011. provode monitoring gnijezdeće populacije koja je tada procijenjena na 15 do 20 parova. Monitoringom provedenim 2022. godine procijenjeno je 20 parova, uz nastavak laganog porasta njihove brojnosti. Park navodi da se Eleonorini sokolovi, osim na Sušcu, gnijezde i u akvatoriju Visa te na Svecu i Jabuci.
Stjepan Felber | Ekovjesnik
>>> Pročitajte još >>> Populacija carskog orla u Austriji nastavlja rasti
_in_flight_3.jpg){kind=link}
_in_flight_2.jpg){kind=link}