Copernicus (C3S): Najtoplija veljača u povijesti mjerenja
U veljači 2024. zabilježene su rekorno visoke temperature morske površine
Iza nas je dosad najtoplija veljača s prosječnom površinskom temperaturom zraka od 13,54 °C, što je 0,81 °C iznad mjesečnog prosjeka za razdoblje 1991.-2020. i 0,12 °C iznad temperature prethodno najtoplije veljače 2016. godine.
Nakon prošlogodišnjeg lipnja veljača 2024. bila je deveti najtopliji mjesec zaredom, a kako se navodi u najnovijem priopćenju Copernicus službe za klimatske promjene (C3S), bila je 1,77 °C toplija od procjene mjesečnog prosjeka za predindustrijsko razdoblje 1850.-1900.
- Anomalija površinske temperature zraka za veljaču 2024. u odnosu na prosjek veljače za razdoblje 1991.-2020. © Copernicus Climate Change Service (C3S) / ECMWF
Prosječna globalna temperatura u proteklih dvanaest mjeseci (ožujak 2023. – veljača 2024.) najviša je zabilježena, i to s +0,68 °C iznad prosjeka 1991.-2020. i +1,52 °C iznad predindustrijskog prosjeka 1850.-1900.
Dnevna globalna prosječna temperatura bila je iznimno visoka tijekom prve polovice mjeseca, dosežući +2 °C u odnosu na razdoblje 1850.-1900. četiri uzastopna dana (8.-11. veljače).
- Dnevne globalne prosječne anomalije površinske temperature zraka (°C) u odnosu na procijenjene vrijednosti za 1850.-1900. iscrtane kao vremenske serije za svaku godinu od 1. siječnja 1940. do 3. ožujka 2024. Godina 2024. prikazana je debelom bijelom linijom, a 2023. debelom crvenom linijom. Ostale godine prikazane su tankim linijama i osjenčane prema desetljeću, od plave (1940-ih) do ciglastocrvene (2020-ih). Isprekidane vodoravne crte ističu referencu 1850.–1900. i 1.5°C i 2 °C iznad ove reference. Izvor podataka: ERA5 © Copernicus Climate Change Service (C3S) / ECMWF
Europske temperature su u veljači 2024. bile 3,30 °C više od prosjeka za veljaču od 1991. do 2020., a iznadprosječne temperature posebno su zabilježene u srednjoj i istočnoj Europi.
Izvan Europe iznadprosječne temperature zabilježene su u sjevernom Sibiru, središnjoj i sjeverozapadnoj Sjevernoj Americi, većem dijelu Južne Amerike, diljem Afrike i u zapadnoj Australiji.
- Anomalija površinske temperature zraka za veljaču 2024 © Copernicus Climate Change Service (C3S) / ECMWF
El Niño je nastavio slabiti u ekvatorijalnom dijelu Tihog oceana, ali su temperature morskog zraka općenito ostale na neoubičajeno visokoj razini.
Prosječna globalna temperatura površine mora (eng. Sea Surface Temperature - SST) za veljaču 2024. iznad 60°S–60°N bila je 21,06 °C, odnosno najviša u bilo kojem mjesecu u skupu podataka ERA5, pa tako viša i od dosad rekordne temperature izmjerene u kolovozu 2023. (20,98 °C). Srednji dnevni SST dosegao je novi apsolutni maksimum od 21,09 °C krajem mjeseca.
- Prosječna dnevna temperatura površine mora (°C) iznad ekstrapolarnog globalnog oceana (60°S–60°N) za 2015. (tamnoplavo), 2016. (svijetloplavo), 2020. (žuto), 2023. (crveno) i 2024. (crna linija). Sve ostale godine između 1979. i 2022. prikazane su sivim linijama. Izvor podataka: ERA5 © Copernicus Climate Change Service (C3S) / ECMWF
Druga najtoplija zima u Europi
Klimatološka zima 2023./2024. (prosinac 2023.-veljača 2024.) bila je također najtoplija na globalnoj razini s +0,78 °C iznad prosjeka razdoblja od 1991.-2020.
Prosječna europska zimska temperatura druga je najtoplija nakon zime 2019./2020., s +1,44 °C iznad prosjeka 1991.-2020.
„Veljača 2024. pridružuje se dugom nizu rekorda u posljednjih nekoliko mjeseci. Koliko god nam to izgledalo izvanredno, zapravo nije iznenađujuće jer kontinuirano zagrijavanje klimatskog sustava neizbježno dovodi do novih temperaturnih ekstrema. Klima reagira na stvarne koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi, a ako ih ne uspijemo stabilizirati neizbježno ćemo se suočiti s novim globalnim temperaturnim rekordima i njihovim posljedicama“ – poručio je Carlo Buontempo, ravnatelj Copernicus službe za klimatske promjene (C3S).
- Percentili temperature površine mora za veljaču 2024. Kategorije boja odnose se na percentile distribucija temperature za referentno razdoblje 1991. – 2020. Ekstremne („Najhladnije” i „Najtoplije”) kategorije odnose se na razdoblje 1979.-2024. Vrijednosti su izračunate samo za oceane bez leda. Područja prekrivena morskim ledom i plutajućim ledenjacima u veljači 2024. prikazana su svijetlosivom bojom. Izvor podataka: ERA5 © Copernicus Climate Change Service (C3S) / ECMWF
Vlažnije od prosjeka u većem dijelu Europe
Veljača 2024. bila je vlažnija od prosjeka u velikom pojasu od Pirenejskog poluotoka do zapadne Rusije te u Ujedinjenom Kraljevstvu i Irskoj, južnoj Skandinaviji i Alpama. Oborine su također bile iznad prosjeka u većem dijelu Italije. Vjetar i obilne oborine povezane s nekoliko oluja uzrokovale su veliku štetu i poremećaje.
Uvjeti sušniji od prosjeka zabilježeni su u većini mediteranskih zemalja, dijelovima Balkana, većem dijelu Turske, regijama Islanda i sjeverne Skandinavije, kao i velikim dijelovima zapadne Rusije.
Izvan Europe, u veljači je bilo vlažnije od prosjeka na zapadu i sjeveroistoku Sjeverne Amerike, u velikoj regiji od Euroazije do središnje Azije, u dijelovima Kine i Japana, u jugoistočnom Brazilu, dijelovima južne Afrike i sjeverne Australije. Ti su uvjeti često bili povezani s tranzitom ciklona nad nekoliko regija, uključujući zapadni i jugoistočni SAD, veliku regiju Euroazije, jugoistočnu Južnu Ameriku, jugoistočnu Afriku te sjevernu i istočnu Australiju.
Sušniji uvjeti vladali su u dijelovima Sjeverne Amerike, Roga Afrike, Arapskog poluotoka, južne središnje Azije, većeg dijela južne Afrike, Južne Amerike i Australije, često povezani s požarima na otvorenim prostorima.
Opseg leda na Arktiku neznatno ispod prosjeka, ali znatno manji u odnosu na 1980-e i 1990-e
Opseg arktičkog morskog leda bio je dva posto ispod prosjeka pa nije bio tako nizak kao posljednjih godina, posebno u usporedbi s minimalnim opsegom zabilježenim u veljači 2018. (šest posto ispod prosjeka). Međutim, opseg morskog leda u veljači 2024. bio je znatno ispod vrijednosti zabilježenih tijekom 1980-ih i 1990-ih.
Koncentracije morskog leda bile su znatno ispod prosjeka u sjevernom Barentsovom moru, ali su ostale iznad prosjeka u obližnjem Grenlandskom moru, što je postojano obilježje od listopada.
Antarktički morski led dosegao je svoj godišnji minimalni mjesečni opseg, treći najniži u evidenciji satelitskih podataka s 28 posto ispod prosjeka ili blizu rekordnom minimumu iz veljače 2023. (-33 %).
Oko Antarktike preostalo je malo morskog leda, uglavnom u Weddellovom moru, s ispodprosječnim koncentracijama morskog leda najizraženijima u sjevernom Weddellovom moru i u sektoru Ross-Amundsenovog mora.
Copernicus služba za klimatske promjene / Ekovjesnik